Putinovo kratko uskršnje primirje

  

Putinovo kratko primirje

U 12 (slovima.: dvanaest) godina agresije i četiri godine spec. operacije nema smiješnih događaja. Samo smrti, razaranja, uništenja, prijetnji… Ali evo jednoga tragikomičnog, Putinovog primirja za pravoslavni Uskrs u trajanju od dan i pol, koliko valjda traje ruskoslavni Uskrs u Putinovoj, čekističkoj verziji pravoslavlja.

Međutim kad bolje razmislim od Putinova uma, ideologije koja je u srži odnosa prema Ukrajini i Ukrajincima i „zapadnom Sotini“, ništa bolje se ne može očekivati, niti bi išta bolje oslikalo taj odnos, ali i Putinovo poimanje kršćanstva, a u njemu i Uskrsa. Gdje bi on Ukrajincima priznao kalendar po kojemu su već proslavili Uskrs, uostalom kao i neke druge autokefalne pravoslavne crkve, gdje bi oni mogli imati makar i drugačiji kalendar- kad su oni Rusi, stariji i od Rusa.

Čini se da on ima i jedan praktični, zdravstveni problem vjerojatno autoimunu bolest svih , naročito čelnih silovika , KGB-ovaca, ma kako se u kojem trenutku Imperija nazivala. A bolest je STRAH, strah od onoga što oni drugima čine, ili naređuju podređenima da učine da im se isto ne vrati.

Koji su razmjeri ove bolesti u njega pokazao je za vrijeme Corone. Vjerojatno nije bilo čelnika države koji se toliko strašio da je sastanke održavao za ogromnim dugoljastim stolom dužim valjda više od deset metara, pri čemu su dva, tri sugovornika sjedila na drugom kraju. Ili je jednom otišao u obilazak neke bolnice opremljen kao ruski kozmonauti. Pretpostavljam da je on bio upoznat s podrijetlom virusa Corone, pa mu je s tom spoznajom strah još rastao. Tu su i brojni dvojnici koji obilaze, doduše i oni rijetko, vojsku na terenu, a kao on bio.

Ovih dana nešto se čudno zbiva u Moskvi. Peskov svaki dan ima kratku, petominutnu konferenciju za medije, pri čemu je samo on vidljiv, a dva tri pitanja se tek čuju. Najprije objasni gdje je Putin taj dan, u Kremlju ili u rezidenciji u okolici Moskve. Na sastancima je zatvorenim za javnost s raznim temama i to bi bilo sve. Nema snimki s tih sastanaka na ruskoj televiziji. Ovo koincidira sa sve žešćim, sve učestalijim i učinkovitijim ukrajinskim udarima po dubini i širini agresorskog Imperija, do rodnog Petrograda i šire, pri čemu Moskva nije problem. Izgleda da mu se bolest pojačala nakon što su Trump i Netanyahu likvidirali iransku vrhušku.

Znao je doći kod Patrijarha Kirila, bivšeg kolege suradnika, na uskršnju misu u Moskvi pa ćemo vidjeti što će biti ove godine. Zna Putin iz polustoljetnog Čekinog iskustva da crkve nisu nedodirljive, štoviše bile joj „za med“.

Siguran sam da Ukrajinci ne bi na Hram, ali treba do tamo doći i vratiti se.
Mato Dretvić Filakov

Vanceov čardaš u Budimpešti