. 

Prošlo, skoro četrdeset godina od izrade Memoranduma SANU tog plana i programa, u bitnome zločinačkog. Neki smatraju kako se u Hrvatskoj pretjeruje u vezi njegova značaja, ali to je, nažalost, krivo. Memorandum je samo nastavak i aktualizacija sličnih agresivnih srbijanskih dokumenata i nastojanja pojedinaca i institucija, a samo mu je jezik usklađen s vremenom još uvijek socijalizma, dakle malo mimikrijski, te u skladu s Dobricom Ćosićem, glavnim pokroviteljem i voždom projekta, „ocem nacije“. I stručnjakom za ulogu i uporabu laži u 'istoriji Srbije(Srba).

Usput, bezopasni „deke“( Dejan Jović)  autori Memoranduma bili su stari uglavnom između 55 i 65 godina, u najboljim godinama za takvo što, a ne treba smetnuti s uma kako su takve stvari „deke snevali“ i ranije. Nikakve „djedice“ koje je bi pomalo posjećivao „stirček Alzheimer“. Ili ih je taj uhvatio toliko da ih je odveo nakraj velike Srbije- a ona nema kraja, nepoznat.

Memorandum „ nepostojeći“ i Sistem i kriza postojeća

Glavni praktični cilj Memoranduma bio je napad na konfederaciju, konfederalnu SFR Jugoslaviju, njezino rušenje, što se u konačnici i dogodilo. Silom antibirokratske revolucije pale su Vojvodina, Kosovo i Crna Gora. I ode Jugoslavija. Ostala je Srbija, a na drugoj strani Hrvatska, BiH, Slovenija i Makedonija. Očišćen teren za srbijansku nacionalsocijalističku agresiju na Hrvatsku, a zatim BiH uz „vježbu“ u Sloveniji. Za takvu agresiju Srbija je spremila sve: jednu partiju, SKS-SPS, jednog vožda, nacionalnu religiju, svetosavlje, jednu narodnu kulturu, umjetnost. Bivšu vojsku JNA je prisvojila i pretvorila u srbijanski Wehrmacht, uz stogodišnju proizvodnju arhineprijatelja, ustaša u zacrtanoj velikoj Srbiji , a što su mase zdušno prihvatile.

Laž je da Memorandum “nije bio usvojen“( M.Pupovac.). Bio je i redigiran i lektoriran ( akademik Vasilije Krestić, jedan od) te se čekao termin objavljivanja, a onda je djelovalo „lukavstvo srbskog uma“ i zaključilo da je u to vrijeme bolje da ga se objavi kao „nepostojećega“.

U Zagrebu je prof. na FPN-u Jovan Mirić objavio 1985. knjigu  Sistem i kriza , Prilog kritičkoj analizi ustavnog i političkog sistema Jugoslavije ( cekade, Zagreb , 1985.) za koju bi se bez pretjerivanja moglo reći kako je ona, njene teze, preteča Memoranduma SANU utoliko što je prije obznanjena, a Memorandum je plasiran prijevarno, kao „nepostojeći“. Osnovne njene teze su analiza i napad na konfederalni ustroj SFRJ.

Tko ne vjeruje može pročitati samo prvih šezdesetak stranica knjige.  Tek detalj, glavna meta mu je bila pravo veta federalnih država, a joj i pokrajina, za promjenu Ustava iz 1974. Znate onaj „hit“: „Oj Srbijo iz tri dela ponovo ćeš biti cela“ ili onaj širi, „Srbija je triput ratovala, i opeće i opeće, ako bude sreće“. Bi „sreće“.  To je bit Memoranduma uzet iz „naroda“ i pjesme.

I tada je, usuprot vladajućoj hrvatskoj šutnji, knjiga izazvala žestoke rasprave i obranu Ustava od strane tzv. ustavobranitelja, tako pogrdno nazvanih, među kojima je bio i Stipe Šuvar. Pobijedio je Jovan Mirić, ipak je šutnja još bila jača.

Sistem je, naravno, osamdesetih bio u krizi, ali uzroci su bili puno dublji, na samom dnu, temeljima socijalizma, uključivo i samoupravnog. Konfedarilizam je bio ZADNJI POKUŠAJ jugoslavenskog partijskog vrha, Kardelj, Bakarić, uz suglasnost Tita, da spasi Jugoslaviju. Bili su svjesni- ako ni to ne pomogne, zbogom diko, pa svatko na svoju stranu. Osigurali su ustavni okvir („ciferšlus“) da se to može dogoditi u miru. Nu, srbijanski ideolozi velike Srbije, takvi Srbi prečani, ili kako sam ih ja nazivao i nazivam „rubni Srbi“, te Jugoslaveni, „centralisti“, u bitnome zastupnici također velike Srbije, sakriveni iza Partije, nisu dopustili miran razlaz. Puhali su u isti rog, ustvari u ratničke trube.

SFRJ je bila u „terminalnoj fazi“, na aparatima, nakon obračuna s Hrvatskim proljećem 1971.-72. pitanje raspada bilo je pitanje vremena. Raspala se, srušila ju Srbija i prije pada famoznog Zida. Samoupravni pao prije „realnog“, a ostaci socijalizma se razlili po svijetu, te tako nastavio živjeti.  Trump ih još uvijek mora proganjati po svijetu i naročito Americi, sretan što ima neprijatelje-na putu prema kraljevstvu i Božjoj državi.

Slike oko izložbe Legata  „deke“ Dejana Medakovića

I eto nama „deke“ Dejana Medakovića u Zagrebu nakon svih tih „događanja“ prije skoro četrdeset godina. Izložbu otvorio bivši, pored ostaloga, UJDI-jevac, Milorad Pupovac. Najdugovječniji je predsjednik političke partije, SDSS-a, parapolitičkog udruženja SNV, aktivist SKD Prosvjeta, šef jedinih stranačkih i udrugarskih novina u Hrvatskoj, SNV Novosti, odnedavno i televizije (TV Vida).  Istina SDSS, SNV nije vlasnik tih novina, svi mi porezni obveznici smo vlasnici, ali su njemu „dane na upravljanje“. Sličnih primjera je samo među udrugarijom, ali stranačkih nema. Kod srednjostrujaške medije ( tiskovine, internet, televizije, pa i film) malo je drugačije stvar posložena, ali u njima Pupovac ima svoje medijske aktiviste, a tu su u pozadini razna strana vlasništva.

Kažu da je akademik SANU Dejan Medaković bio i kolekcionar, ali kolekcionar je i Pupovac, a SNV kolektivni dugogodišnji kolekcionar, zidnih i inih slikarija, anonimnih škrabotina po fasadama , zidovima, tarabama…navodno protusrpskih. Grafiti, suma sumarum, pripisani Hrvatima, a onda su to „ustaše“. Koliko grafita, pa puta „x“, toliko ustaša, a pisale anonimne kukavice. Sad kako su anonimni nikad ne znaš, ako je procjena da ih je malo, netko anoniman dopiše, da popuni broj i osigura se trend porasta ustašluka. Eto i, očekivane, sreće, skupi se nešto „grafita“ i tijekom otvaranja izložbe, živih čak, crnokapuljaša, ma ustaša, doduše kao anonimnih kukavica.

SNV Novosti, jedan veliki grafit- dupli papirnati i mrežni

 Nu dobro, nego „jebali vas grafiti“( Boro Dežulović, isto za Vukovar) koliko li odvratnih, blago, lirski, rečeno mrziteljskih tekstova obznanjeno na samo jednom plotu , plotu SNV Novosti, a nitko ih nije pobrisao, prefarbao. Koliko li ljubavi, uvažavanja objavljeno, prema „ustašama“ sve ove godine- za oblijepiti tarabe od Niša pa do „sinjega mora“ po kojem plovi ona poznata „mala barka“. Vidi ti to, pa i autori grafita sa „sinjega mora“.

 U jednoj rečenici- Novi Srbobran je napisao more grafita koje uglavnom nisu pisali etnički Srbi već „najamnici“ koji ne brinu  „o krvi“, identitetu i sličnim pizdarijama . Osim o ustašama= Hrvati. Njima „krv“ puštaju i piju na slamčicu. Ako je do krvi., ali draži im je mozak.

Bili "grafit", Foto Trn

Evo grafita iz SNV Novosti risanih prigodno 14. novembra-studenog 2025. Priznajem, grafiter nije crnokapuljaš. Razumljivo, on se krije pod skutima srpske nacionalne manjine. Ovaj put grafiter je Viktor Ivančić, što ću moram proširiti nekoliko njegovih grafita iz velikog grafita „Ranoholizam 3“ ( V. Inančić, portal Novosti,, 14.XI. 2025.)

Evo ih nekoliko :

1.„Rane su vam mozak popile“,  

2. Žrtve Vukovara: uputstvo za uporabu,

3. Kolektivno oplakivanje žrtava=sveobuhvatna suspenzija slobode u Hrvatskoj,

4.Žrtve Vukovara-batina za zatiranje slobode,

5. STIPO MLINARIĆ-ŽDANOV,

6. Nacionalna tragedija se ponavlja kao farsa.

Ima toga još, ali i ovo mi je previše, mislim ljubavi s Ivančićevih grafita.

Pokazat ću samo ukratko širinu , dubinu i visinu te ljubavi, hram ljubavi , „širok u širinu, visok do neba“ (Sv. Nikolaj Velimirović).

Ad1. Ma znam, „jebale nas rane“, to malo rana. Pa i taj Ivančić nas smatra maloumnim kretenima, bez mozga. Vrane nam popile.

 Samo ima jedan gadan problem, radi u SNV Novostima, Novom Srbobranu koji mora da ima problema s puno više rana, starih  skoro sto godina, barem tako zapomaže, pa i ovih novih kojih je također više. S koliko ono milijun i pol, milijun, sedamsto tisuća koliko se u Srbiji i kod Dodika još broji. Ili se stalo na tih osamdeset tisuća.  Kako bilo SNV Novosti su zadnje mjesto za ovakav grafit i još rabljeni, tuđi.

Ad2. Vidi pod „Petrovačka dola“, ondje upotrijebiti. Doći s bagerima.

Ad3. i 4. Toliko ružno, odvratno, lažljivo , provokativno, još u Novom Srbobranu financiranom iz proračuna, da se moram suzdražiti. ne će me navući.

Ad5. Skroz promašen, Ždanov je pod zvijezdom petokrakom sudio, na smrt, dok je Stipu Mlinarića isto to napadalo i mnoge njegove suborce, da civile ne spominjemo i bez suda likvidiralo. Stipe Mlinarić nije likvidirao svoje suborce…

 Ždanov je imao sreće, doživio da bude i „antifašist“. Grafit dakle nije fer, prema Ždanovu. Podsjećam, „antifašizam“ je izmislio Ždanovljev gazda-Staljin.

Ad6. Koja „nacionalna“ je lakrdija.„oplakivanje žrtava „ komemoriranje, sućut… iz Domovinskog rata lakrdija?

 Hvala na anacionalnoj, antifašističkoj, a šovinističkoj, lakrdiji.

Mato Dretvić Filakov.