Bitka protiv laži
Krenulo je ove godine skoro sa zakašnjenjem, mislim taj travanjski, zatim svibanjski, pa sve tamo do 27. bješe li ono, jula, obnavljanje tog Drugog svjetskog rata, ovdje samo u inačici ustaša i partizana.
Ostali, mislim Nijemci i Talijani, a da ne pišem o četnicima, oni su u srbskom svetu rehabiltirani, nekako se zanemaruju. A bez njih tog „rata“, Drugog svjetskog rata, ne bi ni bilo. I što je neobično važno, reklo bi se bitno, a uvijek se zanemaruje, o tome se uvijek šutjelo, a skoro svi šute i danas:
Drugi svjetski rat su nacisti, fašisti i komunisti POČELI KAO SAVEZNICI (Pakt Staljin- Hitler, štoviše, potpisan u Moskvi!)
Joj, pa skroz sam bedast- to je bila mudra taktika druga Staljina uz civilnu udrugu znanu kao Kominterna. Tito i Leka Ranković dočekali su Nijemce u Zagrebu.
Ranković svjedoči: „Kad su ustaše s nemačkim tenkovima ulazile u Zagreb, bio sam na Jelačićevom placu. Primetio sam da je masa građana bila potpuno indiferentna, a da su neke žene prilazile tenkovima i bacale pomoranđe i cveće“. Bilo je parola: „Dole srpski cigani!, „Dole ciganski kralj!, ali toj histeričnoj vrisci i ciči većina prolaznika se nije priključivala. To je ukazivalo na izolovanost ustaša…“ (A. Ranković, Dnevničke beleške, Jugoslovenska knjga, Bgd, str. 199) E tada su Nijemci, Talijani i Kominterna ( Tito i Leka) bili u koaliciji, žao mi je.
Nego vratimo se mi ovogodišnjem Jasenovcu i neizostavnom Stipi Mesiću koji je također „ u koaliciji“ – sam sa sobom. On je naime „dva puta pobijedio“. Prvi puta 1941., u travnju dakako, a drugi puta 1945., u svibnju naravno.
1991. opet je pobijedio s HDZ-om, a 1994. pokušao je „sortu“ državnog udara, dvorskog, koji mu, na veliku sreću Hrvatske nije uspio. Ali dočekao je on da mrski mu Franjo „ode preko rijeke“, pa je uz pomoć istih i naivnost, valjda, Budiše- uspio na štetu Hrvatske . I tako još jednom. Od tada je redovito u Jasenovcu koncem travnja.
Tako i ove godine. Ne znam kako je bilo onda svih onih godina kada je po drugi puta bio pobijedio. Čini se da tih pobjedničkih godina, ni od 1966. ni ranije nije odlazio u Jasenovac. Nije ni Tito nikad bio. Na otvaranje nije došao ni Bakarić, razbolio se, a Stevo Krajačić krenuo, pa bila gužva na „bratstvu-jedinstvu“ i nije stigao.
I ove godine, kao i svake kako tamo ide ima poneku pouku. Tzv. relativizacija je vječna, otrcana fraza, ustvari bitka za laž. O koliko ono žrtava? Ah do dva milijuna samo Srba, možda i više, a taj „narativ“ ne služi sjećanju na mrtve već kao običan alat ili za pokoravanje, ili za nacionalsocijalističku srbijansku agresiju na Hrvatsku kao 1991. Danas Vučiću služi za držanje u pokornosti Srbijanaca, te za održanje na životu i promociju i razvitak ideje i prakse srbskog sveta. Ne znam čemu služi Mesiću.
Ali hajde da
se s njim o nečemu složim: O logorima , naročito onima kakvim on danas smatra
Jasenovac, „jednim od takvih najpoznatijih u Europi“- treba učiti. Primjerice
antife, možemaše, esdepejce…uostalom sve. Pa idemo najprije u školu za odrasle.
Istine u mrakiu, Foto Trn
Lekcija 1. iz kratkog kursa o konclogorima
Tko je uveo konclogore u Europi, za svoje građane? Vladimir Iljič Lenjin, …1918. prije atentata, pri zdravoj pameti. I od tada se dekretima, zakonima, uputstvima, običnom voljom… počeo razvijati Arhipelag Gulag na čijim je otocima i otočićima po kopnu i morima, stradalo preko pedeset milijuna žrtava, muškaraca, žena , djece. Nitko ne zna zapravo točan broj, ta nitko ih nije evidentirao, a i sjećanja su bila zabranjena, potisnuta. .., vodila su u Gulag.
Bez brige, ne ću zaboraviti genocid Gladomora, u vrijeme djelovanja i Gulaga, u Ukrajini u kojemu je stradalo između 3,5 i 5 milijuna Ukrajinaca, uglavnom seljaka umorenih glađu, najprije klasno, a zatim etnički motivirano. Cijela Ukrajina zemlja je smrti, svako selo, polje, gradski park… Hitler je sa svojim konclogorima stigao desetak godina kasnije.
Do kada je radio Arhipelag Gulag, do sedamdesetih godina prošlog stoljeća? Obnovio ga Vladimir Vladimirovič.
A ovdje?
Nu, a kako
je bilo „na ovim prostorima“ za i nakon one Stipine „druge pobjede“? Vidi, vidi, pa i ovdje se nazire nešto kao
taj Arhipelag. Otočić Daksa recimo za početak, a zatim taj put, Križni put, od
Zagreba do Bleiburga, pa nazad, do Vršca, Bitole, tamo po Bosni, Hercegovini.
Jame, jame, Barbarin rov (Huda jama), Kočevski Rog, Maribor, Tezno, tenkovski
rovovi. Od Zagreba do Jazovke nije daleko, Vukomeričke gorice još bliže, pa
podnožje Medvednice…i danas izvire kosturi.
Mir svima, Foto Trn ,Danica
A onda još i antistaljinistički ( kako to herojski zvuči) i zbog ostalih narodnih neprijatelja, hrvatskih nacionalista prije svih, Arhipelagčić, Otok Goli i Sv. Grgur. Eno objekata, okreče se i eto školice za kurs o konclogorima i arhipelazima s osvrtom na obnovljene, suvremene već otvorene, u nastanku- kako lijeve, tako i desne, a najčešće „mješovite“.
S parolom dobrodošlice u luci na Otoku G.:
„Nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe.“( Mao) Naravno sve dugine boje uključene, sve nijanse. Sve „mačke“, pa i one koje su nekada bile žrtve genocida.
A miševi ste svi vi, svatko od vas, svaki pojedinac, jedinka, elementarna čestica. Prašine koja da zagađuje Zemljicu.
Mačke iz Maove poslovice su lažne, lažno optužene. I one su ljudi.
Što nam je onda činiti? Boriti se protiv laži, pri čemu je i famozna „revizija“ uključena.
Mato Dretvić Filakov