Malo ću o ćirilici potaknut obranom Dejana Medakovića od 'istoričara iz odavde Hrvoja Klasića, izv. prof. na FF-u Zagrebu. Moram posegnuti za povećim citatom s malo rečenica.

„Naposljetku, nije li nenormalno ili još više glupo da hrvatski desničari Medakovića, koji je 1980-ih smatrao da se u Hrvatskoj onemogućuje rad srpskih kulturnih društava, otežava korištenje ćirilice i koji je, kao žrtva ustaškog režima, upozoravao na opasnost od koketiranja hrvatskog nacionalizma s ustaštvom, danas pokušava prikazati zlonamjernim srpskim nacionalistom tako što se traži zabrana održavanja srpskih kulturnih događaja i zabrana uporabe ćirilice, a hrvatsko domoljublje izražava slavljenjem ustaštva? Bravo za hrvatske desničare! Izabrali su odličan način da pokažu kako srpski nacionalisti nisu bili u pravu. Ni beogradska čaršija, kako ona iz vremena Memoranduma tako ni ova današnja, ne bi osmislila bolji“, zaključio je Klasić. ( Radar, isto )

Najprije i Radar i iz. prof. Klasić smatraju čitatelje fundamentalnim kretenima- zalažu se za ćirilicu u novinama koje u Srbiji izlaze, barem portal, na latinici. Uostalom u Srbiji na latinici pišu: Informer, Alo, Telegraf, Večernje novosti, tjednik Nin, Nova, Danas, Radar, i t.d. Na ćirilici samo Politika. Jesam li ja lud , ili me oči varaju, neka presudi  čitatelj i izv. prof. FF-a. 

A da se ovdje traži „zabrana uporabe ćirilice“, izv. Prof. jednostavno izmišlja, što je gore od laži. Radilo se svojedobno o zabrani uporabe ćirilice na pločama s imenima ulica prvenstveno i ploča s nazivima državnih organa u Vukovaru, dok se ćirilica inače tamo (srpske škole i dr. ) koristi i koristila u vrijeme ovih „traženja zabrana“ (Erdutski sporazum).I poznato „nalazište“ „Petrovačka dola“ se pisalo ćirilicom- i pod i iznad…

Bio tamo jedan „bizaran slučaj“ koji je glavni povod za zabranu ćirilice na tim pločama ( kakve se za vrijeme Juge uostalom nisu pisale ćirilicom ni na tamošnjim ni svim ulicama u SR Hrvatskoj). Kad su JNA, teritorijalci iz Srbije , vojska RSK, te razne paravojne bande obrijane i bradate pod kontrolom srbijanske Udbe u studenom 1991. „ oslobodile“ Vukovar Ul. Stjepana Radića dali su ime Ul. Puniše Račića- na ćirilici. Ni sam ne znam koliko sam o tom „slučaju“ pisao.

Ma svejedno, možda promijenim stajalište. Glupi su ustaše, ovi novi proizvedeni u maloj zemlji velikog ustašluka i zbog ovog „slučaja“. Trebali su Vukovarci 1997. ostaviti tu ploču na miru i to slavno ime, samo, eventualno, dodati na njoj sitnim latiničnim slovima isti tekst. Ovako : Ulica Puniše Račića

Ne znaju bidni kako je taj gospodin četnik najzaslužniji operativac crnorukac za nastanak ustaša onomad. Niti znaju kako je njihov nastanak uzrokovao, potaknuo, tako slavan čovjek, slavan događaj, pobivši „preko nekoliko“ hrvatskih parlamentarnih zastupnika u parlamentu, kako, tako demokratskom i europskom. Među njima i ,skoro, slijepog Stjepana Radića. Ma ne bi takvijeh ni junaka ni događaja ni prije ni poslije.

Što li su onda mogli očekivati mali, obični hrvatski seljaci, građani, radnici… Isto ono što i prije, samo intenzivnije.

Tu je, s tim herojskim činom, mali, sitni problem- o njemu se šuti. Šuti, šuti nikom ne govori. Šute svi koji deru po ustašama, kako starim tako i novoproizvedenim, friškim, „ispod čekića“. Bit će stoga da bi ih se mirne duše moglo (i) srpom, naročito ljevičari, a drugi čim stignu. Jer su ih onda “malo pobili“.

vatrica, Foto Trn

Sada o suautoru Memoranduma SANU Dejanu Medakoviću kao zaštitniku ćirilice još 1980. dakako u SR Hrvatskoj , „što ovdašnji „glupi desničari ne znaju“. O izv. profesore, 1980. u SRH bujao nacionalizam, a glavna meta mu bila ćirilica- za vrijeme hrvatske šutnje. Ne znam, možda je i on zastupnik teze da je „hrvatska šutnja“ ustvari bila vrhunska zavjera, ma priprema za Oluju! Što ćeš, takvi su Hrvati, lukavi zločinci. Sve to činili su, šutjeli, u vrijeme kad su većinski milicajci u Hrvatskoj bili Srbi, a i dosjei SDB(S)-a „šutljivih“ Hrvata se pisali latinicom. Pa ovdje i sam go' udbaš bio hrvatski nacionalist, ako zaviriš u papire. Ma i prisluškivali telefone latinicom.

Svejedno, to je od akademika Medakovića bilo kukavički- umjesto da se za ćirilicu borio na svom pragu, u Srbiji, on bi se borio podalje, hajde recimo na bivšem pragu, izdaleka, a centar odluke i o ćirilici bio mu pod nosom, u Beogradu.

Tko je ono odlučivao tada o svemu, pa i o ćirilici. Komunisti, oni (i) pitanje ćirilice riješili još u šumama, pa uveli latinicu i u JNA. Kako to, majku mu, kad je u Imperiju službeno pismo-ćirilica. Ne znam izv. Profesor su o tome mogli pitati rođaka Miku, a meni se čini kako je o tome davno odlučila Kominterna i Čeka. O da mi je znati zašto. A da oni, izv. Profesor zavire pod „internacionalizam“, nešto kao „globalizam“, svjetsku revoluciju…

 I komunisti iz odavde-ustaše?

Da i oni, komunisti, nisu ustaše? Naravno da jesu, barem  kao ustanici, što je izvorno značenje hrvatske riječi „ustaša“ koje je kao takva prognano iz hrvatskog jezika, (linguocid) naravno ako takav jezik i za gosin profesora postoji. Hrvatski komunisti, članovi  Partije, sekcije SKH, neki, 1971. još su i intenzivirali svoje ustaštvo- dotle su i oni štjeli.

 Zamislite, sada se u Srbiji politički protivnici međusobno nazivaju „ustaše“, za one ekstremnije ustaša je i Vučić i Dačić, Brnabićka … A mi iz odavde za sve iz komšiluka isto ustaše što je sinonim za Hrvate, kad takvi uopće postoje. Ustvari je obrnuto „Hrvati“ se sinonimno koriste, u rijetkim prilikama.

O Bože, skoro zaboravih, i Tito je za Medakoviće ustaša ni manje ni više, koji je, pored ostaloga, skinuo Rankovića, kada je po takvima počeo raspad Jugoslavije, a obrana ćirilice i onda i danas samo je usputna dobra propagandna fora. Štoviše, Tito je za mnoge Srbijance najveći ustaša. Može li to doprijeti do mozga ljevičarima „iz odavde“? Teško kad ne može profesorima, a bogme još teže ide tzv. desničarima. U svjetlu današnjih „događanja“ u Europi, da ne idem dalje, i jedni i drugi kao da zazivaju Ruse. Znate onu- „Dajte nam Ruse!“, dok su „Rusi“ danas od svih tih ideologija koje su skupili u jednu vreću najviše- nacisti. O kolektivnog li ludila. O tempora ,o mores!

Toliko o latinici i ćirilici za SFRJ.

Hoćelicvasti?  Foto trn

Stati na loptu

Međutim ovdje netko nekoga „ljubi“ u zdravi razum. Hrvatska daje novac za 40 (slovima: četrdeset) srpskih kulturnih centara, a neki je problem ćirilica. Ili, izlaze te SNV Novosti za lovu iz istog izvora, pa pišu, uglavnom- latinicom, iako im nitko ne brani ništa, pa ni da, primjerice, pišu klinastim pismom, ako to poželi Dežulović. Ukupno ćirilica u tiskanim izdanjima SNV Novostima „dobacuje“ do tridesetak odsto.

Nego da možda država uvjetuje- evo love za Novosti i kulturne centre, ali sve na ćirilici. Ne vrijedi, opet bi bili ustaše, ali tek tada „pravi“, ukinuli bi im slobodu i još ih obilježili. Tek to bi bio nacizam.

Što se tiče ćirilice s njom nemam baš nikakav problem, uostalom ona je i hrvatsko povijesno pismo. Srbi nemaju nikakav ekskluzivitet nad njom, uostalom jedan su od malobrojnijih naroda kojima je ona službeno pismo. Kako će pak pisati pripadnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj sasvim mi je svejedno. Jedino što ne dolazi u obzir je korištenje ćirilice, tema o ćirilici, kao materijala, važne „sirovine“ u „industriji ustaša“ kako ovdje, tako i u „regionu“. To je pogubno, da ne nastavljam.

Drugo, kad se iz Srbije razglaba o uporabi ćirilice u Hrvatskoj, pa još na latinici, to je dvostruko pogubno- em nas drže budalama, em im to nije posao. Uostalom oni kod kuće imaju problema s ćirilicom, a službeno im pismo. Neka najprije opismene svoje đake, a ne da su im tamo „Ćaciji“ koji ćiriličnu azbuku nisu pismeno                                                                                                                                                                                                                    savladali. Ali zato fašizam jesu, pa majci stradalog sina, pod famoznom nadstrešnicom ( „koju je gradio Tito“ -Vučić) koja je ispred Ćacilenda štrajkala glađu viču „ustaše, ustaše“, opozicijskim zastupnicima u parlamentu, među njima i generalu JNA Ponošu također…

Ima li nade?

Ima li načina da se skrene s tog puta, konačno odustane od „proizvodnje ustaša“? Ima li nade? Ima, mora biti, inače ćemo se „ćerati i opet i još“ što rek'o pjesnik Matija Bećković, četnik i četnički sin iz zemlje Ćeranja, u poemi ,koja je sad već i herojska narodna objavljena 1996. Kud baš?

Nada je u mirnom dijalogu ma koliko trajao, a on mora početi od istine, najprije u Hrvatskoj, da su i lijevi i desni totalitarizami isto zlo.

To je osobito važno danas kad se takva zla kotrljaju Zemljicom, sad još posredovana međumrežjem( e da su to imali Staljin i Hitler) pa im je doseg neograničen. Ne shvati li se to najprije će se ovdje dohvatiti desni i lijevi, kao što se već hvataju za guše po Europi, zatim međusobno, pa ne će više biti ni fašista ni antifašista. Svi će pasti kao žrtve, kuhanog i pečenog „posredničkog“ rata, ako ne tako stići će je l susjedi, je'l komšije i komšije od komšija i susjedi od susjeda … Pa udri.

Mato Dretvić Filakov