Industrija ustaša

Kratki kurs historije, kratki tečaj povijesti, proizvodnje ustaša

Proizvodnja ustaša u bivšoj državi bila je vrlo razvijena.  Dva su osnovna razloga. Prvi je da sustav nije mogao postojati, živjeti, vladati bez unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, poznatih po tome da „nikad ne spavaju“. Pored raznih klasnih i sličnih među unutrašnjima najvažniji neprijatelj bili su ustaše u svim federalnim jedinicama, osim možda donekle u Sloveniji. Četnike primjerice u SRH nitko nije ni spominjao.

Kako su ustaše poražene i izginuli u ratu, a zatim stradali ubrzo po završetku- od Bleiburga i nazad do Kočevskog Roga, preko Slovenije, Podravine, Slavonije Bitole, Vršca, ovamo preko Zagorja do Zagreba… po BiH. Što pobijeni, što pobjegli do Ognjene zemlje, a oni za-ostali se pokorili, sa zatvorom ili uz veliku sreću bez njega uz jezik za zubima-  uglavnom ustaša više nije bilo.

 Nešto što se danas  naziva „deustašizacijom Hrvatske“ inače traje već skoro sto godina. Ovdje se tako po mediji i danas tvrdi „da Paveliću nije suđeno“, što je elementarna laž jer ga je Kraljevina Jugoslavija u odsutnosti osudila na smrt čim je iz inozemstva osnovao pokret(UHRO) i počeo suradnju s Bugarima i Makedoncima 1929.

Neki četnik, Radivoje Jovović, hvalio se da je on u Buenos Airesu pokušao atentat na Pavelića, pokušao ga ubiti, izvršiti presudu. Tko će nego četnik zbog kojih su, masakra četnika Puniše Račića u beogradskoj skupštini hrvatskih zastupnika sa Stjepanom Radićem kao prvakom HSS, ustaše i utemeljene. Usput, pronađite mi danas bio kojega ljubitelja famoznog konteksta i mrzitelja revizionizma da ovaj „kontekst“ nastanka ustaša i spomene. Bilo koga, bilo gdje, u Hrvatskoj ili u Srbiji, Crnoj Gori.

Taj navodni atentator Jovović nema svjedoka  svoga hrabrog rodoljubnog čina, osim što je, pred sobom svjedočio u crnogorskom manastiru Ostrog. I to je za Vučića bilo dosta pa je Jovović dobio ulicu u Beogradu. Ništa neobično, Puniša Račić ima spomenik u Crnoj Gori, navodno je trenutno sklonjen u neki manastir. Čeka bolja vremena. Bila mu i došla jednom, u okupiranom Vukovaru dobio ulici i tako po drugi puta, simbolički, ubio  Stjepana Radića. Dodijelili mu Srbi saokrajinci baš bivšu ulicu Stjepana Radića, na ćirilici.

Nije li to onaj očiti primjer famoznog povratka povijesti, o kojemu ovdje suvremeni tvorničari ustaša uporno trabunjaju?

 Ili mogli bismo početi ovako.

Nije li rana, prva faza „deustašizacije“, koja se, istina, nije tako još mogla zvati, počela već od osnivanja Kraljevine SHS i trajala svo vrijeme njena postojanja?  Koliko se ono broji hrvatskih žrtava, zatvorenika, cenzura i raznih nepravdi? Samo odnos prema HSS (HRSS) zatvori za članove, zatvor za Radića, masakr zastupnika HSS-a u beogradskoj skupštini, zatvor za Mačeka, od 1929. diktatura…Kad su ono počela brojna ubojstva Hrvata u različitim prigodama. Pa odmah početkom prosinca, 5.XII. 1918. po osnivanju Kraljevine SHS.

Pobroje li se sve  bilo ih je na tisuće.

Poznate su u javnosti Prosinačke žrtve, njih 15, nije država ni startala, a već je krenula s ubijanjem Hrvata, ah ne ustaša, već domobrana. Ili , moglo bi ih se nazvati i lijepom hrvatskom riječju „ustaša“( u značenju „ustanik“) nad kojom je u međuvremenu počinjen linguocid i u potpunosti je izbačena iz hrvatskog rječnika. I pritom je dobila novu „konotaciju“- genocidnu.  Čeka li ista sudbina i riječi „dom“ i „domovina“ ? Ne znam za dom, ali „domovina“ se moguće spasi, jer eto naše komšije  Srbijanci, koji su u međuvremenu postali „susedi“  izbacili su, donekle, svoju „otadžbinu“( Vaterland) i koriste „domovinu“. Doduše ne i oni s “dna kace“.

Ima li i u nečemu od ovoga kakvoga „konteksta“, za pojavu ustaša, prvo ustvari „hrvatskih domobrana“ barem za razdoblje do 1941.? Znam, već i samo pitanje je revizionističko, na koncu, sigurno i proustaško. Svejedno, priča nije gotova.

SFRJ

SFRJ je imala jednopartijski sustav u kojemu i s kojim (Partijom) je razvijala tzv. samoupravni socijalizam i na tom putu pobjeđivala unutrašnje neprijatelje, od kojih su najvažniji bili, ponavljam- ustaše. Naravno, bili su tu i oni drugi, klasni i ostali, ali oni nam ovdje nisu u fokusu. Kako ustaša u  SR Hrvatskoj tada nije bilo protiv njih se vodila krvava borba u inozemstvu, a u zemlji su odlično poslužili i nacionalisti. A što su hrvatski nacionalisti nego ustaše koji se eto maskirali u maspokovce ( pogrdni nazivi za sudionike Hrvatskog proljeća koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih) Ne ću nabrajati zatvorene, otpuštene i slično kažnjene, tek da je i onda opasna bila pjesma- nacionalističke pjesme navodno. Zatvor za Vilu Velebita, Ustani bane…, a bio i jedan pjevač, pjevačka zvijezda, Vice Vukov kojemu je bilo zabranjeno pjevati doživotno, i njegove pjesme većinom. Propjevao je tek nakon pada Berlinskog zida- i socijalizma. Usput kad je koalirao s SDP-om taj mu obećao pjesmu „To je tvoja zemlja“ uzeti za himnu, pa šipak.

Zar se isto ne događa danas-najopasnija je pjesma i pjevač Marko Perković Thompson, ma ustaša, naročito te „Čavoglave“.

Nemaju ni postkomunisti više drugih neprijatelja, ni „šarenjaši“, sad i oni marno razvijaju  kapitalizam, makar i na štetu radnika, ali pjesma i ustaše ostali, a kad ih nema, brzo ih
proizvodi, kao i njihovi prethodnici.

Mijenja boje, Foto Trn

U vrijeme i nakon što je Srbija srušila SFRJ

Vratit ću se u vrijeme poslije Titove smrti i kasnije. U Srbiji je tada postupno osnivan SOUR ( Srbijanska organizacija udruženog rada) za proizvodnju ustaša, s OUR-ima u Hrvatskoj i BiH i kako je Središnja Partija slabila, ona je sve više preuzimala ovaj biznis, a po zacrtanoj velikoj Srbiji. SOUR su činili , SANU, SPC ( uvijek ovdje Srbijanska pravoslavna crkva) SK Srbije,  historičari , udruženja pisaca, historičari, kasnije SPS, pa nove stranke... i ne znam tko sve ne. Kad je Milošević uz pomoć antibirokratske revolucije srušio Jugoslaviju ovaj SOUR za proizvodnju ustaša bio je spreman, a i ispostave u Hrvatskoj. Krenulo se, a s čim nego Jasenovcem, tim hramom „širokim u širinu i visokim do neba“. Odjekivale su ratničke trube i bubnjevi, pjevalo „sprem'te se , sprem'te“.

Slijedila je srbijanska nacionalsocijalistička agresija na Hrvatsku, potpomognuta i iznutra, osim ostaloga i razoružanjem TO SRH neposredno i u vrijeme prvih demokratskih izbora, balvan revolucijom ubrzo.

Vrijeme Domovinskog rata

Tako nastade „kontekst“ u kojemu su se agresori i izvana i iznutra „ branili“- od „ustaša“, svih nas. Ilustracija dokaza: u tadašnjoj mediji, pisanoj i elektroničkoj, snimljenim razgovorima visokih zapovjednika, izjavama običnih pripadnika nacionalsocijalističke armade sa zvijezdom petokrakom, Srba saokrajinaca...svi govore o „ustašama“ i ponekad o „tuđmanovcima“.  toliko je duboko prodrla propaganda u duše agresora, dugogodišnja industrija ustaša dala je rezultate, koji još traju. Rijetko da ste mogli čuti ili pročitati da je netko napada ili se branio od Hrvata, do „linije Virovitica. Karlovac-Oguli-Karlobag“, a naravno ni preko nje.

Sve pjevajući „Sprem'te se, spremt'e“ i druge četničke hitove, prijetli klanjem , „kao pasa iza tarabe“, „zarđalom kašikom za cipele“…Možda su jedino Šešeljevi salatari spominjali „Hrvate“, ali samo zato što su se  u „lirskoj pjesmi“ …“Slobo šalji nam salate/ biće mesa, biće mesa/ klaćemo Hrvate“, rimovali sa salatom.

Ni  u tom “kontekstu“  nije se smjelo ni zucnuti „za dom spremni“, to da je crimen neoprostivi  nemjerljivi. HOS na bojištu ne bi smio imati grb s prvim bijelim poljem , jednako opasnim  i istim  koji je visio i u  beogradskoj skupštini za socijalizma. Hosovci branitelji su pritom nešto drugo u odnosu na vrh tadašnjeg HSP-a prije svih Paragu, pri čemu je Zemun politička bajka i propaganda, a „forsiranje“ tramvajske pruge na Zrinjevcu i osvajanje Starčevićevog doma stvarnost. Ujedno i hrvatski unutrašnji, politički problem , usred agresije.

Ali u agresiji su se koristila i sva ona ostala poznata „sva raspoloživa sredstva“ koja su rušila i ubijala sve koga stignu- djecu, žene, civile, branitelje, domaće žpvotinje... A prethodno „propagandno granatiranje“ zapravo je tražilo predaju, bez otpora. „Lezi dole“.

Kako onda tako  danas , uvijek. Tko u Hrvatskoj danas proizvodi ustaše radi na pripremi rušenja Hrvatske, ili najmanje izazivanja građanskog rata.

Inače pitanje HOS-a riješio je Predsjednik Tuđman na način da je HOS inkorporirao u HV. Od tada se i pitanje ZDS  smirilo pa nestalo , ostao samo u pjesmi, budnici iz doba Domovinskog rata.

Ne vrijedi, iz tvornica ustaša dimi li se dimi. Vatrice se lože mjestimice i prigodno, ložača na pretek, zapaljivog materijala također.

Dobar i materijal, Foto Trn

Primjer od jučer, 11.XI., mjesto Vukovar. SDSS, SNV , SKD Prosvjeta, a ustvari Srbija trebali su organizirati izložbu pod naslovom „ Srpkinja heroina u velikom ratu“, što sam usput spomenuo u prethodnom tekstu. 11. XI. državni je praznik u Srbiji u čast „velikog rata“ , kako Srbijanci nazivaju I. svjetski rat, kojega su izazvali, a u njemu na koncu, računaju, bili pobjednici. Ne ću se miješati u to, zanima me poruka koju nam šalju u tjednu u kojemu su u Domovinskom ratu razorili i osvojili, oprostite, „oslobodili od ustaša“ Vukovar. Da stvar bude bolja tu poruku nam šalje A.Vučić, a SKD Prosvjeta i SDSS- SNV Srbi prenose. Ma samo takvo lukavstvo srbskog uma, koje računa da je ovdje „sam go' kreten“, maloumnik. I pored toga ipak je najvažnije što računaju proizvesti nove ustaše, još ustaša. Zakvačit će se već  netko, naročito u Vukovaru, naročito u ovom tjednu. Bit će štofa  (mesa) za srbijanske medije i režimske i ostale, ne će biti razlike, osim u žestini. A tek naprednjaci, ustvari radikali  koji se nisu pomaknuli s mjesta od ranih devedesetih- jetru će vaditi „ustašama“ medijskom „tupom zarđalom kašikom“.  Već i s „događanjima“ u Splitu i Zagrebu, računaju, postigli su puno.

Meni je dosta kopanja po toj aktualnoj industriji ustaša, postaje  opasno, otrovno razboljet ću se. Malo odmora iako „nema odmora dok traje obnova“, uključivo i ustaša.

Mato Dretvić Filakov