. 

 Memorandum „nepostojeći“ i industrija ustaša postojeća

Završio bih s tim kulturnim događanjima na liniji Split-Zagreb-Vukovar u organizaciji trojke SNV-SDSS-SKD Prosvjeta folklornih i izložbi materijala iz Srbije, najkraće, srbijanskih kulturnih događanja. Koji su postali politički, kako su uostalom i planirani u ova tmurna vremena kako u „regionu“, tako u Europi, ali globalno.

Završna pričica je odnos još nekih našijenaca, uglavnom iz područja politike, djelatnih sudionika  prema toj izložbi u Zagrebu, a , posredno, i prema neodržanim događanjima.   

Krenut ćemo s Dejanom Jovićem profesorom na FPZ-u Zagrebu i FPN-u Beogradu. Ne bih da se on nije našalio s autorima Memoranduma „nepostojećeg“ koji da su bili „deke“, a „deke“ k'o „deke“, dobrodušni, bezopasni…  

Student je (i) prof. Jovana Mirića (i laureata SNV-a kasnije) diplomirao na FPN-u u Zagrebu, magistrirao u Ljubljani, a dalje uglavnom po Britaniji stekao zavidnu profesorsku karijeru. Mene će ovdje zanimati tek njegova knjiga Jugoslavija zemlja koja je odumrla i to, ne biste vjerovali, samo njezin naslov. Jednom sam se njom pozabavio malo opširnije, ali više ne bih.

Zašto samo naslov? Zato što je u njemu sadržana laž, višestruka laž i esencijalna laž. 

Prvo ( SFR) Jugoslavija nije, nažalost, „odumrla“ već je umrla, ubijena u paklu. Masakrirala ju srbijanska  nacionalsocijalistička agresija kojoj je podloga, idejna, jedna od, bio i Memoranduma SANU, „nepostojeći“, kojega su pisali „deke“( D.J) akademici.

Drugo, krilatica, teorija „o odumiranju države“ u komsocijalizmu je ustvari prva laž, neki bezbožni obećani raj na zemlji, a stvarno, „realni sockomunizam“ je ubijao svoje građane, podanike, u paklu na zemlji i to ne samo u jednoj , prvoj takvoj zemlji već i „šire“, ali to nas ovdje ne zanima. I sve je to činio trubeći o odumiranju države, beskrajno ju jačajući, terorom. Koliko li je ono desetaka milijuna stanovnika likvidirano „ U zemlji velike laži“ ( Ante Ciliga, komunist, kominternovac, prošao Staljinove logore, otpušten kao talijanski državljanin ovo objavio 1938. u Parizu) po različitim „osnovama“, optužbama, ili bez njih, a u izgradnji „raja na zemlji“, „odumiranju države. Ciliga je prvi objavio da je laž u temeljima tog sistema, fake news onodobna. Uskoro su se po ugledu na njega, i iz njegovih „gena“ razvila još dva- fašizam i nacizam. Zatim je Staljin otkrio –antifašizam, da bi , u hodu potpisao pakt s Hitlerom, zajedno s njim otpočeo Drugi svjetski rat komadanjem Poljske, i t. d.

 Treće, za divno čudo jugoslavenski komunistički vrh, Kardelj , Bakarić i još neki, uz suglasnost Tita, osigurali su način i put da Jugoslavija odumre, raziđu se „narodi i narodnosti“- pomoću Ustava iz 1974. Tko zna valjda proradilo iskustvo, uz , malo, grizodušja(?). Uglavnom da se to dogodilo tek tada bi neki autor mogao napisati knjigu pod naslovom „Jugoslavija zemlja koja je odumrla“, a ne nakon što je likvidirana u paklu srbijanske nacionalsocijalističke agresije.  Ovako je to naslov koji se žrtvama  tog pakla, ceri u lice. Onako, marketinški. Stvar autora.

Ali osim organizatora bili na izložbi i neki ovdašnji političari, uglavnom možemaši. Oni svakako nisu idioti jer se, uspješno, bave politikom. Pa su krenuli na otvaranje „Legata Deiana Medakovića“ i zaustavili se na vrijeme, za vrijeme otvaranja-na hodniku.

SNV Novosti su objavile da će biti (su bili) a onda su to ispravile- bili na hodniku. Koliko sam razumio krenuli su, objašnjavao Tomašević, a onda su (iznenada?) doznali da je Dejan Medaković bio suautor Memoranduma SANU, pa je valjda direktiva bila- stop na hodniku, samo slušati, a ne gledati. I Benčićka govori isto, „krenuli su i onda su doznali“ to o Medakoviću. Mogu razumjeti  da Tomašević nije znao, ali koliko diploma u ovih koji su pošli, Ivana Kekin, Sandra Benčić, Damir Bakić, Luka Korlaet… pa još ako je Benčička pronašla svoju… Ma dajte nas najte. U redu, „vrag će si ga znati“, ali da im seminar nije održala zamjenica  Tomaševićeva izv. prof.dr.sc. Danijela Dolenec na FPZ, da ni ona to ne zna, ne mogu ni pomisliti. Kako ne bi znala kad kolega Dejan Jović zna čak i da su ga pisali „deke“(djedice) akademici. Sve u svemu ovi političari nas drže maloumnicima koji ne znaju razlikovati sirovu laž od notorne činjenice.  

NEZNANJE JE MOĆ i 2025. koja je daleko odmakla od „1984.“

Ali izložba je još kompleksnija, nu o tome sam pisao u prethodnim člancima.

Dalije u kupusu, Foto Trn

Možda je ipak najzanimljivija „cvečka“ na izložbi, ona nije bila na hodniku, bila Dalija Orešković saborska zastupnica iz kluba s Mrak Taritaš i Krešom Beljakom. Najzanimljivija zato što je njen bivši svekar Slaven Letica ( doduše ne znam od kada bivši) umro 2020., surađivao na knjizi Izvori velikosrpske agresije  ( August Cesarec i Školska knjiga ,1991.) u kojoj je objavljen, pored ostalih, i Memorandum SANU ( „nepostojeći“). Štoviše, Letica je napisao predgovor kojega je počeo ovako: „Ova bi se knjiga mogla komotno nazvati cvijećem političkog i intelektualnog zla...“ Knjiga inače sadrži cijelu „bašču šarenu“ tog cvijeća gdje je Memorandum SANU zadnji, ali ne i posljednji cvijet.  

Čini se da esdepejci nisu bili na izložbi, oni su kao i kod prethodne neodržane predstave vidjeli samo crnokapuljaše. Ma ustaše, povampirene ustaše ispred. Ne znam možda su za to vrijeme bili na filekima i djedovoj rakiji i kovali plan o denacifikaciji Hrvatske. Nalik denacifikaciji Ukrajine kakvu provodi Putin, pitanje je svih pitanja danas?

Toliko o ovoj kulturnoj temi i industriji ustaša iz čijih se dimnjaka dimi li dimi.

Mato Dretvić Filakov