Nova faza proizvodnje ustaša za potrebe deustašizacije
Novembar studeni je, ali kako djeluje to globalno zatopljenje, doduše samo za one koji vjeruju da tako što postoji, i nije baš hladno. Stigao nam „ovdje“ topli val za cijeli mjesec, „mjesec srpske kulture“.
Otvorenje je bilo, ili je trebalo biti, „nakraj Splita“ u kvartu na Blatinama, Gradskom kotaru Blatine-Škarpe, a dobilo je pozornosti i više nego je neupućeni građanin mogao i pomisliti. Više od Hajduka u bilo kojoj prigodi. Prema mediji da su otvaranje, igranku Velikog kola, prekinuli crnokošuljokapuljaši s pogrdama na račun Srba i pohvalama NDH. A da su u publici bila djeca i starija gospoda. Kasnije se doznalo da se publika zapravo još nije bila ni okupila, već „crnci u fantomkama“ stigli prije. Otvorenje se nije ni održalo. Zatim su uslijedila uhićenja i istražni zatvor za nekoliko uhićenika, „napadača na Srbe“(SD).
Malo sam se kod mjerodavnog izvora raspitao o tom splitskom kvartu, pa doznao neke zanimljive informacije, neku sliku kvarta i počeo me napadati crv sumnje.
Onda memorija taj studeni 1991. i svi ti tragični događaji, Vukovar, Škabrnja, na što su mnogi, posebno branitelji upozorili… Znam, znam „Jebo vas (nas) Vukovar“ kako je napisao Dežulović, onaj koji je u Vukovar tada ušao s one strane Dunava, baš nekako kad su Hrvati odatle odlazili- silom. Iz svog doma. Ma hajde neka bude i „kuće“. Neki u Srbiju, pa do Zrenjanina ( Stajićevo, staje) Mitrovice, Niša da se nikad ne vrate. Gdje li su sada?
Kad sam zbrojio dva i dva zbroj mi nije štimao, nekako viši, a organizacija „preorganizirana“, pa je izgleda organizator imao šaptača i pomagača. Kao da je znao što će se u Splitu u Blatinama –Škarpe dogoditi. Baš ono što mu, im, treba.
Pun pogodak. Dodam li još kako je trebalo nastupiti Udruženje Veliko kolo iz Novog
Sada… Kud baš „Veliko“, zašto ne srednje, malo, ili samo kolo? Kud baš iz
Vojvodine gdje (bilo?) poznatije jedno veliko kolo, al' nije (bilo) srbsko. Znate, to je onaj hrvatski
etnicitet čija je ikavica dobila status jezika. Dali Mađari, SVM pod izravnim
utjecajem suverenista Orbana uz potporu liste „Aleksandar Vučić- za našu decu“.
Dogodilo se to u Subotici u gradu koji je prije stotinjak godina bio najveći
hrvatski grad, a Srbi minorna manjina. Znate, to je isti onaj Aleksandar Vučić
koji je u Glini u proljeće 1995. rekao da će Glina biti u velikoj Srbiji. Bio s
njim i četnički vojvoda, doduše lažni, ali tim opakiji, Vojka Šešelj. U Glini
na Banovini gdje su 1991.u napredovanju
do Kupe (JNA) tamošnji Srbi širili kulturu i pjevali „kućicu po kućici stigli
smo u Bućicu“ ,a ima ih dvije, Donja i Gornja. Još i prije „događanja“ u Vukovaru, Škabrnji…
Mrak, Foto Trn
Nastavak u Zagrebu i Vukovaru
Ako mi se ovo nekoliko dana moglo i činiti da sam „smislio“ teorijicu urote, na otvaranju Dana srpske kulture u Zagrebu koji dan kasnije sva magla se raspršila. Puhnuo sad snažni istočni vjetar. U Zagrebu svečano otvorena izložba radova Dejana Medakovića, akademika SANU člana jezgre Memoranduma SANU iz 1986., tada i generalnog sekretara Akademije. Nemoguće je da semantičar Milorad Pupovac ne zna značenje tog Memoranduma u, skorom, rušenju SFRJ, koju je srušio Milošević kojemu je potporu pružio i slavljenik na Danu srpske kulture u Zagrebu, a naročito taj Memorandum. U odnosu na njegovu tadašnju ulogu i aktivnost potpuno je irelevantna činjenica da je rođeni Zagrepčanin, uloga njegova oca i t.d. Jedino kako se moglo počastiti tog rođenog Zagrepčanca je iskreno, izložbom pod naslovom, recimo , „Uloga Memoranduma SANU u rušenju SFRJ“.
Pupovčevo objašnjenje kako su oni (valjda SNV Srbi) bili protiv Memoranduma (slabo me služi pamćenje, kada, gdje, kako ?) danas je beznačajno, tim beznačajnije što eto „on nije usvojen i formalno u SANU“ (M.P) pa, kao „ne važi“.
Važi itekako , a u međuvremenu je napisan Drugi, primjereniji koncepciji „srbskog sveta“, a taj da je mirotvoran, pa će on u osvajanja- eto kulturom. Dan po dan, tjedan po tjedan, mjesec po mjesec i eto godinice. Eto noći kulture. Ali to je budućnost, vratimo se mi u prošlost nastanka onoga Prvoga.
Bješe to vrijeme kad se Partija pomalo umorila od svega, pa i od proizvodnje najvažnijih neprijatelja, ustaša, stenjao „udruženi rad“ cijeli.
Bilo to
vrijeme krize, ono „sistem i kriza“, pa je u Srbiji, konačno, utemeljen SOUR, Srbijanska organizacija udruženog
rada- za proizvodnju ustaša, ubuduće prvenstveno kao vanjskih neprijatelja,
uvjetno, jer sve je to uglavnom velika Srbija, pa ti vidi. Taj SOUR činili su
SANU, SPC (uvijek Srbijanska pravoslavna crkva) SKS, udruženja pisaca i pisci
sami-da ne nabrajam knjige, drame , pjesme…, historičari, ličnosti poput „oca
nacije“ Dobrice Ćosića, pokrovitelja Memoranduma, čak i slikari poput Milića od
Mačve, koji je davno slikao leteće
balvane i govorio o „nebeskoj Srbiji“, kao laik. Kritiku „nepostojećeg
Memoranduma“ stopirao Milošević. To što Bezgrešnjak (VL) sad izokola brani
Medakovića uz pomoć nekog njegova intervjua iz 2007. u kojemu on jednostavno
laže, ma dajte. Ukoliko je pak nekome
umjesto velike draža Homogena Srbija Stevana Moljevića, meni svejedno, sloboda
izbora u „kulturi“. Uglavnom pokrenuli
se mitovi kosovski i jasenovački, taj posebno važan baš za proizvodnju ustaša, pa
smo uskoro svi postali ustaše. Orile se ubrzo četničke s Ravne Gore, a i šire,
sve tamo do Knina .Kad je još i prema Memorandumu „nepostojećem“, rekao bi
Pupovac, Jugoslavija srušena antibirokratskom revolucijom bile su zgotovljene
sve pripreme za srbijansku nacionalsocijalističku agresiju na Hrvatsku- za
napad na ustaše- spremili se, spremili. Tijekom cijelog agresivnog rata
agresori su se, napadajući, „branili“ od ustaša. Tako kako su se oni „branili“,
tako je i Memorandum „nepostojeći“, „nije izglasan“.
Sve vidim, Foto Trn
Stvaranje kaosa
Pri kraju vratimo se u ove dane, „bumerang ustaše“ vratile su se tamo gdje su i proizvedene, pa sad em pokreću „cvetnaju revoluciju“( Porfirije) a ujedno se i prosvjednici, studenti građani, protiv režima od strane vlasti, naprednjaka i medija nazivaju „ustašama“. Trenutno daleko više „ustaša„ u Srbiji nego „u ovdje“, jednom ih se u Beogradu okupilo i oko petsto tisuća, u Novom Sadu neki dan blizu dvjesto tisuća.. Naravno i ovdje ih ima, proizvode edepejci, možemaši, udrugarija, a sad je šansu da pojača proizvodnju vidio i SNV.
Tu mi se i
skrila predzadnja kockica mozaika – ustaše treba „vratiti kući“, uz malu
pomoć, jer dobro će doći mnogim deustašizatorima u Hrvatskoj, SNV-u svakako, za
proizvodnju novih , „domaćih“. Sve u
svemu dar Vučiću.
Kako bi rekao, jedan od, Miljenko Jergović, u „Novu Državu Hrvatsku“, skraćeno „NDH“.
I ona zadnja kap, u Vukovaru SNV planira 11. studenog otvoriti izložbu fotografija pod naslovom „Srpkinja heroina u velikom ratu“, dakle s ratnom tematikom, ništa umirujuće. I opet je nešto „veliko“.
Čista štela i provokacija je u Vukovaru od svih dvanaest mjeseci u godini izabrati taj tjedan u studenom za ovako nešto. Nije SNV Srbima palo na pamet da možda u te dane organiziraju izložbu o Srbima, sudionicima Domovinskog rata?
Kao sve je kultura pa je organizator SKD Prosvjeta. Ako je tako što onda pri svakoj izložbi, otvorenja mjeseca kulture, rade SNV Srbi na čelu s političarem Pupovcem? Ništa, drže nas budalama.
I ono najvažnije, nered je stvoren, proizvedene su nove „ustaše“, pokušava se uzdrmati aktualna vlast, istjerati DP iz koalicije, a potjera teče i iznutra i izvana u ova vremena u koja je to najmanje potrebno, ustvari izuzetno opasno. Po budućnost opstanka Hrvatske, doma i domovine, a o čemu je na ovim stranicama i previše toga napisano. Dok već jedanaest godina teče ruska agresija na Ukrajinu, po istom receptu kao i ona srbijanska ranih devedesetih, ustvari na Europu, Euniju. Ako netko misli da ova „događanja“ nemaju veze s tim, eto „velikim ratom“, nit' što vidi, nit' što razumije. Za svjedoka ću uzeti onoga Porfirija „ljevičara“ ( U Zagreb nam poslao Crnogorca, učenika Amfilohija Radovića, zaštitnika Arkana ) koji je, mislim u Moskvi, rekao da „oni u ova vremena svoj mali čamac moraju vezati uz veliki ruski brod“. Čamac je mali u odnosu na ruski brod, inače je malo veći i zove se „srbski svet“.
Mato Dretvić Filakov