Srbija i pokojni Mladić- sve je isto
Umro Ratko Mladić ratni zločinac kojega vascela Srbija slavi kao heroja- od Delija, koji to čine u Češkoj preko kompletne službene medije, a uskoro će i ono malo opozicijske biti stavljeno pod Vučića, preko vladajućih do SPC-a ( Srbijanske pravoslavne crkve, preciznije Crkve Srbije). Oni koji ga ne slave službeno su proglašeni ustašama.
Smatram da je to odlično, jer tako su se ustaše vratile svojoj rodnoj kući, tamo gdje su i nastali. Onomade kad su s hitcima Puniše Račiča u srbijanskom parlamentu 20. lipnja 1928. baš nekako pred Vidovdan, mitski srbijanski mjesec i dan, pobijeni zastupnici HSS-a , uključivo i Stjepan Radić. Imao je još metak u cijevi, ali nije pucao na Radićeva koalicijskog partnera Pribičevića očito da „ne padne srpska krv“, u čemu se vidi proračunatost, nikakav afekt, ali i očita prethodna organizacija od strane režima-dvora.
Izlazeći iz te opskurne skupštine Puniša Račić je uzviknuo: „Živela Velika Srbija!“.
Ovaj masakr je do danas nezabilježen u europskom parlamentarizmu dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća.
Puniša Račić je formalno osuđen na dvadeset godina robije, a stvarno je boravio na nekoj polu slobodi. Početkom 1941. došao je u Beograd gdje su ga srbijanski partizani 1944. likvidirali, bez suđenja, proračunato, da se ne kopa po činjenicama.
Ubrzo, već u srpnju 1929., doduše u odsutnosti, Ante Pavelić je, za razliku od Puniše Račića, osuđen na smrt i može se reći kako je ubuduće bio hodajući mrtvac.
Ovo „događanje“ u beogradskoj skupštini u lipnju 1928. i nešto kasnije „oko“ nje uporno ponavljam, jer se ono još upornije prešućuje. Kao da se dogodilo na Marsu. Posebno je znakovito kad o tome šute k'o zaliveni palitelji trnjanskih krijesova i njihovi ljubitelji raznih fela.
I sve to iako još odjekuje ono što je uskliknuo Puniša Račić pri izlasku nakon masakra;
-Živela Velika Srbija*
Zar ne čujete? Kao nije to, sad je „srbski svet“, kao da je neka razlika. Sada pak nakon smrti Ratka Mladića Srbijom i srpskom republikom u BiH, a bogme i u Crnoj Gori odjekuje baš počast velikoj Srbiji.
Mladić je sistem
U mraku. Foto Trn
Suviše je bučno, ali ništa neočekivano, a Vučiću je Mladićeva smrt došla k'o naručena. Kec na jedanaest, dupli ajnc. Baš nekako u predizbornoj kampanji.
Ovdje se neki čude, zgroženi su slavljenjem ratnog zločinca, a mnoge je baš briga, šute. Jurica Pavičić u JL-u čak brani Mladića, upoznao ga kao ročnik1984-5. u Makedoniji i tvrdi da je „psihopat“, znači za liječenje je, a ne za Haag. Kaže još da je „sistem već bio olabavljen“, a eto samo JNA još „najokoštalija, najzaostalija struktura sistema“. Ma sjajno, sistem je bio toliko „labav“ da je u Hrvatskoj vladala šutnja, tvrda, i sistemska. Dakle obrnuto, sistem je bio čvrst samo se uštimavao prema velikoj Srbiji.
Mene pak ova halabuka ne brine, već što će biti u Srbiji dan poslije.
Dan poslije idućih izbora u Srbiji.
Treba se prisjetiti što je bilo 2011. Tek tada su Mladića spakirali u Haag, pakirao Ivica Dačić, isporučio Tadić.
Prije otišao Sloba 2001., a zatim su Đinđića likvidirali 2003. Desetak dana iza njegove likvidacije Šešelj se dragovoljno uputio u Haag. Zašto tako žurno, majku mu?
Zatim ništa do 2008., nikako pronaći dr. Dabića pa su Rašu Karadžića poslali tek tada.
Mladića nigdje do 2011.
Vučić je tada već bio u „obrijanim“ i umivenim radikalima na čelu kojih je bio vojvoda Toma Grobar, jer je vojvoda Vojka već bio u Nizozemskoj, pa su ga se malo kao odrekli.
U vrijeme Mladićeve isporuke Vučić je organizirao prosvjede i lijepio naziv ulice u Beogradu „Bulevar Ratka Mladića“- po Bulevaru Zorana Đinđića. Po tom „ bulevaru“ Toma Grobar je dobio predsjedničke izbore 2012. za koje je čestitka iz Eunije (Mutti Angela?) stigla i prije nego su glasovi bili prebrojani.
Od tada Srbijom vlada Aleksandar Vučić, a koalicijski partner mu je Ivica Dačić. Moglo bi se reći- sve je isto samo njega nema, mislim Slobe. On je pod lipom u Požarevcu, prema prastarom vlaškom običaju, ali unuk je u parlamentu.
Onda Ratko Mladić, iako odsutan, sudjelovao na izborima, vjerojatno i marketinški presudio, a sada je opet tu, došao kući, ili će uskoro. Nevažno, njegov duh je tu, nije nikamo ni odlazio.
Nema drame, sve je isto
Sada je kao neka drama o mjestu njegove sahrane, pa se Vučić kao našao u nekom škripcu. Ništa od drame već će ga sahraniti negdje na teritoriju „srbskog sveta“ kojega on kontrolira. Može u Kalinovik u blizini tamošnjeg hotela „Moskva“, može u nekom manastiru. .. Sigurno ga ne će baciti u neku tamošnju „Petrovačku dolu“, niti položiti na Memorijalnom groblju u Srebrenici.
Bez obzira na upozorenja , eto i EU, „ustaše Picule“ u njeno ime, nevažno je hoće li država Srbija sudjelovati u ceremoniji sahrane Mladića. Sistem je važan, a on se nije mijenjao od polovice osamdesetih , srbijanske vojne agresije devedesetih do danas. U njemu i pomoću njega Vučić vlada Srbijom od 2012., RS-om, dijelom i Crnom Gorom, a sve i uz pomoć Crkve Srbije.
Kao i u svakoj diktaturi u cvatu sve su metode dopuštene- potkupljivanje, korupcija, velika masovna partija, batine, potpuna kontrola medija, svih razina vlasti do mjesne zajednice…
Počnu kao
neka opozicijska gibanja, dignu glave
neke stranke, a Vučić raspiše izbore na
kojima slijedi prijevara, pa uvijek pobijedi onaj koji broji glasove. Stižu i
autobusi glasača od Mile Ronhila (Dodik), i t. d. Ako se ipak provuče nešto zastupnika
u skupštine- od općine, grada, do republike, potrebno se dokupi i mirna Srbija.
Likvidacije nikad istražene također uključene.
Obojena revolucija, Foto Trn
Onda se 1.
studenoga 2024. srušila ta nadstrešnica na željezničkoj stanici u Novom Sadu i
pobila petnaest putnika. Baš bila rekonstruirana i svečano, dva puta, otvorena.
Na jednom otvorenju bio i „brat“ Orban. Ova nesreća je ipak pokrenula javnost,
a vjerojatno ne bi do te mjere da se
nisu uključili studenti. Prvo su krenule petnaest minutne sućutne šutnje
za žrtve. Građani su na mnogim mjestima stajali i šutjeli pa tako i studenti
Dramskog fakulteta ispred fakulteta ,a onda su neki Vučićevi batinaši prebili
neke studente. Zatim je krenuo opći bunt studenata koji su pokrenuli Srbiju,
najviše hodnjom kako su stigli i do Bruxellessa* Svaka čast. Pokrenuli su se
studenti , građani, srednjoškolci, održan je i najmasovniji prosvjed ikada u
Beogradu, na prosvjednike udareno i zvučnim topom… Vučić ogradio rezidenciju
naseljem šatora i kontejnera ( utvrda Ćacilend) i u njoj naselio batinaše „koji
hoće da uče“, kao protu studente.
Studenti su prosvjede vodili samostalno, bez opozicijskih stranaka koje su se ionako do sada pokazale nesposobnim u borbi s Vučićem. Protiv Vučića je i još tvrđa velikosrpska strana, pojedinci, udruge, stranke, takvi mediji…, svi tvrdo proruski i još tvrđe antihrvatski.
Uz studente su i mnogi profesori, a što se Hrvatske tiče bolje da neki, utjecajni nisu. Siguran sam da su njihove „teorije“, politička polazišta i za Srbiju najblaže neprosperitetna, a za Hrvatsku opaka.
U međuvremenu je i Vučić plagirao studente i krenuo po Srbiji, od sela do sela , grada do grada, uz šatore, pevaljke i „meze“, naravno i obećanja. U desetak mjesta u međuvremenu su bili i neki lokalni izvanredni izbori na kojima je on pobijedio s „deset prema nula“.
Vučić obećava izbore „ u oktobru“, ali to je po onoj odličnoj srbijanskoj- „može da bidne, al' ne mora da se desi“. On ne će više biti predsjednik Srbije, već vlade ( i Milanovićev scenarij). Putinov recept.
Neke ankete govore o pobjedi studentske liste, ali ne vjerujem da će Vučić priznati izbore koje bi izgubio. Istodobno protivljenje Srbijanaca ulasku u Euniju je iznad pedeset posto, a proruske simpatije, okrenutost prema Rusiji još i veće. Kako li će pred izbornim kutijama djelovati ove varijable, jedna klimava, anketa, dvije ukorijenjene, pa još kosovski mit i naravno neprijateljski ustaše , sinonim za Hrvate koji su u Srbiji etnički dotučeni, ali nisu u „srbskom svetu“ koji je „malo“širi. Vučića bi mogla skinuti jedino ulica, može „pasti“ i kroz prozor, što je tradicija starija kao srbijanska nego ruska, ali bez tradicije ikakve demokracije, osim u pokušajima i tragovima i poslije kakvog Vučića opet dođe-Vučić.
Kako je Europa još izbušena i s ruske i s američke strane, dakako i migrantske pri čemu su joj nove migracije priskrbili i Rusi i Ameri, ne znaš koji više, a stare kolonijalne europske imperije su si ih same proizvele, budućnost famoznog Zapada je upitna. Protiv nje se vodi hibridni rat, a nisu rijetke ni terorističke akcije, trese se i od skorih izbora… U takvoj atmosferi Vučić će moći na miru raditi na izborima uz pomoć duha i sistema velike Srbije. Studentima sretno.
U Hrvatskoj se upravo sprema hibridna smećarska revolucija.
Mato Dretvić Filakov