Uraganom protiv Oluje

Svi „odjeci i reagovanja“  iz odavde i regiona mogu stati u jednu rečenicu : „Oluja jedne dimenzije“ ( SNV Novosti, I. Đikić , 8. kolovoza 2025.) U toj dimenziji o njoj isto, u istoj dimenziji misle i pišu autor, i još moćna gomila „iz odavde“.  U regionu isto, svi koji su uopće zinuli javno. Evo nekih. Vučić, Brnabić i ostali  iz radikalske vlasti, većinom glavni i sada i onda. Đikić je u dobrom društvu Vojke Šešelja, Dragoslava Bokana…

 Među nama, i srbijanska nacionalsocijalistička  agresija je bila „jedne dimenzije“.

Jednom rečenicom : onda ustaše, danas ustaše i navijek ustaše. Ravna crta ustaša, nastalih negdje na početku  za Velikog praska ustaša, sigurno raspada neke crne rupe. I tako točkica po točkica- ustaša do ustaše- crta ustaša, koja dolazi iz prošlosti, teče u sadašnjosti i nastavit će u vječnost. Tako je i neprijatelj vječan i kao vanjski, ali i kao unutrašnji.

 Ovih dana jednodimenzionalna drama i dreka – joj eto idu ustaše, ili su već došli, a  nisu ni odlazili. Sva ta jednodimenzionalna drama je zbog  VRO Oluje, koja je ukupno trajala, približno, osamdesetak sati.

A nije se pojavila niotkuda, kako bi se neupućenima činilo, već se kuhala, kuhala , spremala…hajde neka bude, od 1986.

Mogao bih joj tragove, gene pratiti i dalje u prošlost, ali ne će biti potrebno. Bit će dostatno da kao ovaj noviji početak odredim objavu Memorandum SANU koncem rujna 1986. Od tada do Oluje skoro punih deset godina teče- u jednoj dimenziji. Glavna meta Memoranduma je ustaša Broz, ne možda otvoreno već onako, prikriveno. Da, možda većina ne će povjerovati, ali i on je ustaša. Naravno, radi se o ustavu iz 1974. pokušaju te zadnje generacije starih komunista da konfederalno riješe nacionalne odnose u Jugoslaviji. Pojednostavljeno, to rješenje nazivam „ciferšlus federacija“. Raskopča se i „narodi i narodnosti“ se ne moraju, ne bi trebali, pograbiti za vratove.

Moguće ni ne bi da nije ideje velike Srbije, nacrtane i u Memorandumu koji je postao neka vrsta srbijanske „naše borbe“. Srbija je od tada počela graditi  svoj nacionalsocijalistički pokret, krenule je antibirokratska revoluciju koja je poslužila za rušenje Jugoslavije koju je konačno 1989. i srušila, te je ovladala „Srbijom iz tri dela“ , a zatim i „drugim okom“, Crnom Gorom. Pripreme za agresiju su gotove, najavljene na Gazimestanu, kad će nego za Vidovdan, a u međuvremenu joj se pridružila i JNA. Lako je moguće da je već tada, i odatle krenula Oluja. Pa se vratila 1995.

Početak priprema za Oluju mogao bi se uzeti i prvi miting „naroda“ u Kninu, a pravi početak Oluje zbio se u Pakracu . ožujka 1991. Dalje ne bih, uostalom ima toga i na ovim stranicama.

A „dimenzije“ Oluje odlično ilustrira razgovor Ratka Mladića i generala Nikole Uzelca, komandanta Banjolučkog korpusa , 7. listopada 1991.

Nakon pozdrava Uzelac pita :

- Što je s onim mojim Biogradom?

- Ma daj ruši one kuće gradske, to su maspokovci.

Nakon pitanja Mladića je li to „opština“, Uzelac potvrđuje.

- Treba tući u glavu, tu su idioti maspokovci iz 1971., ustaše zagrižene.

- I osvojite mi taj Biograd, nikad nije bio hrvatski, jebo te.

- Nije valjda Biograd dobio ime Zagreba, jebi ga. Nego zato što je bio večiti srpski grad, tu je uvijek bilo više Srba.

Razgovor završavaju uputom Mladića da nakon trenutnog „dejstva“ , a Uzelac upravo opsjeda Jasenovac, krene prema Zagrebu, dok će on „očistiti Dalmaciju“.

Neobično je zanimljiv i znakovit dan i vrijeme razgovora- 7. listopada u 16 sati i 12 minuta. Upravo su raketirani Banski dvori nešto ranije, u 15 sati.

Mladić i Uzelac nisu nacisti , oni na šapkama nose petokraku koje se ponosno nose – u nacionalsocijalističkoj agresiji na Hrvatsku, a uskoro i na BiH.

I kako je obećao Mladić narednih mjesec dana dovršeno je  etničko čišćenje Hrvata i ostalih nesrba. Najčešće bez traktora samo s najlonskim vrećicama. Koliko ih ono bješe , tih etnički očišćenih koncem 1991.? Više nego duplo više nego što je Srba otišlo za Oluje, pri čemu njima nitko nije nudio i jamčio siguran ostanak. U Srbiji se pak ponavlja trideset godina, ove i nešto glasnije, da je „Oluja najveće etničko čišćenje poslije Drugog svjetskog rata“, što je eto  jedna lijepa laž. Kad bih dodao progon Ukrajinaca od 2014., a joj laži.

Možda je tu bila neka dimenzija Oluje, među tih petsto trideset i šest tisuća „ustaša“?

Ima još „dimenzija“ Oluje, ali sve se mogu –silom i uz dobru volju, pisca, govornika… svesti na onu jednu dimenziju.

I tako se nastoji raspuhati Uragan protiv Oluje.

Mato Dretvić Filakov