Političko nasilje u SAD (3)

  

 

Političko nasilje u SAD (3)

 Trumpova, „šerifa koji se vratio u grad“, kako reče u Műnchenu prije koji mjesec, novi „zamjenik šerifa J.D. Vance“, realyti igra se nastavlja.

Naslov ove predstave u stvarnosti: „ Od predsjednika preko dekreture i diktature do kralja“. Ili za mlade, „ Kako je predsjednik postao kralj nakon što je porazio vješticu Hillary“.  ( „King Trump protiv vještice Hillary“, naslov jedne bajke slikovnice u izdanju MAGA pokreta)

Predstave, nastupi, istupi, javni pred publikom,  su brojni, a kratke mrežne poruke još brojnije pa je sve to nemoguće pratiti. Sreća je što nema ništa novoga, sve same varijacije na istu temu. Nakon političkog ubojstva MAGA propagandista Charile Kirka pisao sam o političkom nasilju u SAD-u. Tek  bih dodao jedan zanimljiv podatak o vezi pokojnika sa Srbima iz Amerike.  Ova vijest mi je „nadigla obrve“ ,a pročitao sam ju u Politici 12. rujna 2025. pod naslovom: „ Čarli Kirk je odrastao sa Srbima: Oni su sjajni, igrao sam košarku u Belim orlovima“.

Ne bih možda ovo ni spomenuo da ne bi „Belih orlova“, ovoga puta samo košarkaške momčadi- isključivo bijelih igrača. Događalo se to u Chichagu, državi Ilinois, a tamo da ima „puno Srba“. Nije problem što su u tim „Belim orlovima“ samo bijeli košarkaši, da se ne radi o Americi. Tu ću stati, nemam namjeru dalje dešifrirati  znakove na putu.

Osvrnut ću se kratko na dva događaja, prvo pogrebnu, oproštajnu svečanost za Charliea Kirka u Arizoni na stadionu pred brojnom publikom, oko sedamdesetak tisuća kažu. Bila je to duga glazbeno-vjersko politička svečanost, tipična za američke evangelikance, red glazbe, red političko vjerskih propovjedi... Bilo je nazočno  sve važno osoblje Bijele kuće na čelu sa „šerifom koji se vratio u grad“ i njegovim novim zamjenikom. Poruke govornika vodi nit budućeg „svetog rata“, duhovnog rata, a protiv ljevičara, liberala, wokera , antifa…ustvari protiv demokrata. Rata koji već ionako naveliko teče, američke antibirokratske revolucije, pored ostaloga , koja teče.

Trump je pak u finalu pogrebne svečanosti izjavio  da on svoje protivnike mrzi, za razliku od mlade udovice koja im je upravo bila  oprostila zlodjelo umorstva supruga. 

Suprug, Charlie Kirk, zbog koga su se ovdje i okupili, bio je vođa MAGA omladine, nečega, neka „desničari“ oproste, poput MAGA Komsomola, SKOJA… MAGA pristaše tvrde kako je on bio tek tolerantni  propagandist po ljevičarskim sveučilištima i takav podcast-er. Rasist ni slučajno čemu kao dokaz valjda služi i to da među desecima tisuća sudionika oproštajne svečanosti crnca, Afroamerikanca, nisi mogao uočiti ni uz pomoć svijeće. A i one malo tamnijih nijansi teško.

Sve u svemu na ovoj MAGA mega pogrebnoj svečanosti nije bilo velikih novosti- sve o čemu se govorilo i čime se prijetilo već se odvija. Tek nastavak trenda i njegovo intenziviranje. Amerika ionako već klizi prema diktaturi i ne ću ovdje ponavljati njene rezultate, a oni su brojni.

Novo je jedino da bi MAGA mogla dobiti svoga , strah me i žao mi napisati, svoga Horsta Wessela. I nekakvu himnu nalik njegovoj koračnici  za SA odrede,  „Die Fahne hoch“, poznatu kao „Horst Wessel Lied“. Bilo pjesme ne bilo njegova žrtva će biti vječna, on kao svetac mučenik u MAGA pokretu u „operativne svrhe“.

Pogledam li Ameriku , onu drugu , demokratsku stvari stoje tako da izgleda kako je ona u procesu pokoravanja. Kojim putem će nastaviti „šerif koji se vratio u grad“ pokazao je na  zidu sa slikama bivših predsjednika SAD-a gdje umjesto Joea Bidena objesio neku sprdnju s priborom a potpisivanje. Cancel Biden, cancel demokrate...

Uostalom  i globalno vrijeme je vrijeme, doba diktatura. Ni vidi se da bi ijedna u kojoj bi se narod pobunio u pravcu demokracije., već je obrnuto- one rastu i cvatu. Jedina žestoku bitku vode Ukrajinci i Ukrajina za goli život i slobodu.

Po svijetu su ostali tek otoci demokracije, a među njima i dio Europe.

Trumpov govor na zasjedanju Generalne skupštine UN-a povodom osamdesete obljetnice nije  ponudio ništa novoga, uglavnom red samohvala, red laži, više riječi o unutrašnjoj nego o vanjskoj politici. Nazirao se i prijezir prema organizaciji  kojoj je Amerika bila glavni osnivač, ali ni to nije neka novost- Trump je već krenuo na put njena razaranja. Ostalo je tek čuđenje, zar je moguće da je to govor predsjednika aktualne svjetske sile, dugogodišnje broj jedan. Moguće itekako, nažalost.

Mato Dretvić Filakov

Političko nasilje u SAD (2)