O

  Specijalna operacija „demilitarizacije i denacifikacije“ Ukrajine – dan oko 3600-tog

 

 Naslov iz Sputnika Serbia,  medijsko propagandnog ruskog operatora u "regionu" svaki dan :  „Specijalna operacija u Ukrajini“,

 podnaslov: “ Sve o specijalnoj vojnoj operaciji Rusije za demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine“.

Unutra su detalji o prženju zemlje, humanog, životinjskog, biljnog i inog svijeta kojega u Ukrajini provodi ruski svijet.

Prošlo je 674 dana te ruske „specijalne operacije“ ( u daljnjem tekstu „spec-op“) ukupno 16.176 sati ili 335 puta više od predviđanja admirala Domazeta Loše koji je tvrdio kako će ona završiti za 48 sati. Ova ruska „specijalka“ sigurno je najduža „specijalna operacija“ u povijesti ratovanja, računajući samo ovu, drugu fazu. Toga, šesto sedamdeset i četvrtog dana Ukrajina je doživjela najmasovniji napad iz zraka.

  Od početka te „specijalke“, a počevši prije ovoga, drugog početka u veljači 22.g. napisao na ovim stranicama o njoj i ruskom svijetu desetak i više članka. Skoro se nema što više dodati toj temi, tragičnoj agresiji- najjednostavnije definiranoj kao pokušaju vojne, a zatim i svake druge, gospodarske, kulturne i ine,  rekolonizacije Ukrajine.

Spec-op se propagandno, određuje kao „denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine“  i danas za njenog skoro sedamstotog dana trajanja.

Tako je to u ideologiji,propagandi, laži…

Lipi cvit za ružnu temu Foto, Trn

„Demilitarizacija“ duga oko 3.600 dana

Stvarnost- Ukrajina je demilitarizirana onoga trenutka kad je pristala, kao samostalna suverena država, prepustiti, dati,Rusiji atomsko naoružanje s kojim je raspolagala, a zauzvrat joj i Rusija jamčila nezavisnost, suverenitet, granice. Da ona to nije učinila tada bi se moglo govoriti o mogućoj potrebi njene demilitarizacije. Ali, budimo realni, uz posjedovanje atomskog naoružanja nikome , pa ni Rusiji, ne bi „demilitarizacija“ pala na pamet.  Uostalom što je, 2014. jer tada je „demilitarizacija“ počela, trebalo demilitarizirati? Staro naoružanje iz doba sovjetske militarizacije. Ta sovjetska starudija da bi bila vojna prijetnja Rusiji osim što je glupost još je i laž, pri čemu je sve to vrijeme i ruska Crnomorska flota usidrena na Krimu.  

Ovih proteklih skoro sedamsto  dana „demilitarizacije“ je potpuno netočno, jer ovo je samo njena druga intenzivirana faza , a ona već traje, uskoro će- punih deset godina - od početka 2014. Ili oko 3600 dana, 87.000 sati…prvo kao „referendumska“. Nu, to je mizerno vrijeme prema vremenu samo jednog jedinog ukrajinskog djeteta koje je „demilitarizirano“ i „denacificirano“,a moglo je, primjerice, doživjeti još sedamdeset godina, ili 25.500 dana, 613.200 sati… Gdje li su još dani i sati sve stradale djece u spec-opu, gdje trajne posljedice one preživjele u ruševinama, podrumima, pa civila, ukrajinske vojnike, branitelje, da i ne navodim.

Zatim „demilitarizacija“ kuća, škola, tvornica, bolnica, infrastrukture, cijelog jednog akumulacijskog  jezera i živoga svijeta u njemu, prirode i ne znam čega sve ne. Sve je kako bi naređivao Lanjin, jedna od njegovih najmilijih riječi- „sprženo“. Spržena zemlja sprženi gradovi i sve živo u njima. Igra s onemogućavanjem, otežavanjem izvoza ukrajinske pšenice sliči, naveliko na – Gladomor.

„Demilitarizacija“ je i sredstvo etničkog  čišćenja Ukrajine - i to je ta  „denacifikacija“.

„Denacifikacija“

Nešto nestvarno- Imperij koji je potpisao pakt s Hitlerom  i prije Trojnog pakta, a koji je prije toga genocidnim Gladomorom u smrt otjerao milijune Ukrajinaca , sada bi „denacificirao“ ovu, treću generaciju. Ukrajinaca koji su u postotku među narodima crvenog Imperija  dali najviše žrtava u borbi protiv- nacizma! Pisao sam ovdje o tome, ne ću se ponavljati.  Tek ovoliko; Ocvali Imperij sklepao je eklektičnu mješavinu carizma, pravoslavlja koje je najprije uništio, pa „uskrsnuo“ KGB (FSB)  kao ruskoslavlje, nešto poput svetosavlja na veliko, boljševizma, staljinizma i nacizma i izmišljenog, lažnog (euro)azijanizma, a što se može , najkraće,  nazvati ruskim svijetom, putinovskim ruskim svijetom. Sve sastavnice ovoga „gemišta“ su stare, izvučene iz imperijalnog naftalina i probrane ovlaš, a osvrnut ću se tek na nacizam. Aktualnu sastavnicu nacizma obnovio je Putin preko nacističkog teoretičara iz doba Hitlera, Ivana Iljina čije je kosti iz Švicarske prenio u Rusiju. Novija manifestacija, iz doba početka agresije 2014. je i tipično naci-slavlje „prisajedinjenja“ Krima u koreografiji „Noćnih vukova“ s elementima sličnoga mističnog okultizma. Tu je i skupina Wagner, koja, osim asocijativnog imena, dijeli simbol sa SS Totenkopf divizijom ( mrtvačku glavu) osnovana, o koje li slučajnosti, 2014. godine.
Neizostavno je i "Z", kao simbol Zla pod kojim je specop krenula.
Zatim odnos prema oporbi koja završava u zatvorima u Sibiru, ali time dolazimo do identičnosti staljinizma i nacizma u metodama obračuna s neistomišljenicima i t.d. Imperij, ostatak, koji se i nacificirao, svoju ideologiju, a i praksi da bi se bavio „denacifikacijom“ drugoga bilo bi sasvim smiješno- da nije toliko tragično. Zato ću ponoviti kako se radi isključivo o rekolonizaciji Ukrajine.

Foto, Trn

Europski san i java

Europa ona  podalje(?) od ruske granice još je snena, nije se ugledala ni na Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Švedsku. Neke zemlje su se izgleda zaželjele ruskih tenkova, recimo Mađarska, nešto se slično događa u Slovačkoj, kao da se ne sjećaju svoga Dubčeka ni 68.  Stare članice su izgleda još nesvjesne kako su izbušene kominternovskim metodama, takvim specopom, masovnije na desnici, ali ni ljevica nije isključena ( vidi pod stari kancelar Schrőder) a tko zna kako je i sa zelenima. Dvije su svjetske masovne pojave bile posebno plodne za to- masovne, organizirane migracije i Corona. Kad su se na to još zakvačile teorije urota preko mreže, eto vraga. Još konzumerizam, haj haj uživaj, nove , skoro sam napisao rasne, kvazi rasne, rodne teorije, pusti „taj“ rat.  Ta Europa bi mir, ne bi se previše „štela mešati“. Amerika nam danas nije u tekstu. U Hrvatskoj je skoro isto, ne računajući vrh HDZ-a( zanimljivo) počevši od Milanovića pa šorom šajke, po strankama, značajnom dijelu intelektualaca, bivših političara, pri čemu od mnogih pojedinaca to ne bi očekivao. Neki su se samo pritajili. Iskustvo Domovinskog rata, naročito metoda srbijanske nacional-socijalističke agresije – vidi pod „deustašizacija“ koju određene skupine, izvana i iznutra i danas uporno guraju- kao da ne postoji. O komšiluku, zvanom „susedstvo“, Vučiću, Dodiku, Crnoj Gori ovdje ne ću.

Što se čeka? Da Putin jednoga dana, ne znam, možda u Berlinu, Parizu, Beču…kuc, kuc, pa kaže: „Ja stigao.“

Mogao bi i nogom otvoriti vrata, po noći, u stilu KGB-a. Možda se odluči i za prženje.

Tako je kad se po EU površno gleda i ne uočava problem na vrijeme. Samo da je Europa slušala Otta von Habsburga, dugogodišnjeg predsjednika Paneuropske unije, najstarije organizacije (od 1922.) koja je težila europskom ujedinjenju, koji je još prije dvadesetak godina rekao o Putinu , čim je došao na vlast, ono najvažnije, o njegovim prvim na prvi pogled i simboličnim potezima, o njegovoj KGB-ovskoj karijeri… sve je moglo biti drugačije. ( Možda o tome jednom temeljitije.)

Svejedno ne vidim načina ruskoj pobjedi, tek velika razaranja, valjda će se i u ruskim dušama probuditi i tračak želje za slobodom , u svojoj zemlji, a ne samo bijegom iz Rusije.Za to je, kao i Europi, prvo potrebno pobijediti, barem načeti, ideologiju, propagandu, a što mi je ovdje i bilo u središtu. Za kraj ponavljanje- ne postoji poznati slučaj rekolonizacije.

Mato Dretvić Filakov