Kratki kurs ruske agresije na Ukrajinu i njenim posredničkim, hibridnim i inim ratovovima (2)
Vrijeme tzv. tranzicije
Kad je to počelo početkom devedesetih nazirala se idila , bivše republike Imperija su se osamostalile i međusobn priznale i tako međusobno jamčile suverenitet.
Ukrajina je dobila 1994. i dodatno jamstvo, višestruko- od Rusije, SAD, Velike Britanije, pridružile se poslije Kina i Francuska- nakon što je „donirala“ svoje nuklearlo naoružanje Rusiji uz na pritisak Zapada. Ona je i jedna od osnivačica UN-a. Rusiji je ostalo i dugodišnje pravo boravka Crnomorske flote na Krimu.
Idealnije nije moglo.
Cvit prije agresije , foto Trn
Ukrajinsko društvo, kao i rusko bilo je postsovjetsko i krenula su
u „tranziciju“, nazad u kapitalizam i višestranačje, u slobodu govora, medija, a nenaviknti. U kapitalizam se vraćalo lako- samo se državni, partijski, KGB-ovski zamijenio s oligarhijskim, uz pomoć već razvijenog kriminalnog „soja“. S „ostatkom“ prijelaza bilo je teže, pogotovo u Rusiji. Prvih godina kako tako, a zatim sve sporije. Bilo se pojavilo nešto tih sloboda, pa i višestranačja, ali uz sve veći pritisak prema nestanku i jednostranačju , jeziku za zubima… Dolaskom Putina na vlast sve se počelo mijenjati po sloganu „ korak naprijed, dva koraka nazad“. Kad je riječ o Ukrajini , ona se više ne ostavlja na miru, ako je ikad, i u njoj počinje ruski „posrednički rat“ za njenu rekolonizaciju. Kad on ni uz pomoć instaliranog Janukoviča nije uspio ni uz žrtve, a probudila se samosvijest Ukajinaca, krenula je ruska agresija 2014. Ostalo je poznato. Tek ću ponoviti prastari štos- Rusi su optužili Ukrajinu da je ona njih napala- iz Ukrajine! I to uporno ponavlja, a nažalost se i prima i u Hrvaskoj, i od omnih od kojih to ne bi očekivao. Ništa novoga i Poljaci su , prema tvrdnjma Hitlerove propagande započeli Drugi Svjetski rat, tako što su
napali Treći Reich, a to je dakako bila laž, Njemačka je napala samu sebe, ( 31. kolovoza ) kako bi osigurala casus belli.
Aktualni ruski hibridni „Drang nach Westen“, prodor na Zapad
Istodobno traje „novi“ ruski prodor na Zapad.
Na početku vlasti Putin je umilan prema Zapadu, a ovaj još umuilniji prema njemu, sve mu prolazi i oni potezi koji se baš ne uklapaju u zapadni koncept, čak ako imaju i posljedice na međunarodne odnose, a unutrašnje da ni ne spominjem. Izuzetno su rijetki upozoravajući glasovi, kao primjerice Otta von Habsburga. Na njih se nitko nije osvrtao.
U travnju 2008. na sastanku NATO-a u Bukureštu Mutti Angela je blokirala članstvo Gruzije i Ukrajine ( Akcijskom planu o pridruživanju).Na summitu je bio i Putin.
Putin u međuvremenu otvoreno počinje govoriti o obnovi Imperija, a nakon što je 2008. u cijelosti obnovio vojnu pardau Moskvi to ljeto je napao Gruziju, okupirao Južnu Osetiju, učvrstio nazočnost u Abhaziji. I ništa od reakcija, pa možemo reći kako se stvari odvijaju kako su se odvile.
Vrlo brzo je Putin shvatio da raspolaže s jednim izuzetno moćnim oružjem, plinom i naftom, te je s tim krenuo na, prema, Europi.
Kad se to još poklopilo sa zelenom ekohisterijom protiv nuklearki u Njemačkoj, nitko sretniji. Pri kraju je dokazano kako je ekološke pokrete i pomagao, a sudjelovali su i bivši agenti Stasija, sada ruski igrači i Putinovi prijatelji ( Sj. Tok 2 čiji je dovršetak , nakon Trumpovih sankcija privatnim ulagačima- jedini njegov potez u prvom mandatu u pravom smjeru- organizirala pokrajina Meklenburg.) Ništa čudno, ruska propagandna i hibridna ratna mašinerija zabadala se u zapadne države gdjegod je bilo
“meko; nevažano je li „lijevo“, desno“, ili „zleno“, ili već kakve bilo orijentacije., uključivo problem migracija. Uostalom (i) Njemačku je od 2015. „opskrbljivala“ je s migrantima iz Sirije.
Stigla je i do Amerike na prve Trumpove izbore, na Brexit…, da ne ponavjam „gradivo“.
Zanimljiva joj je bila uloga u Kataloniji ( stare veze, još Staljinove iz doba Građanskog rata tamošnjeg, bilo tamo i naših kominternovaca u interbrigadama) svašta su nudili Kataloncima ( od 2013. do 2017).
Ostavljam po strani simpatije prema težnjama Katalonaca, ali da im slobodu donese Putinova Rusija… malo sutra.
Pri kraju ću spomenuti još „posredničko bušenje“ bivših članica sovjetskoga bloka, prvenstveno zato što mi je njihovo pristajanje zu Putina, žao mi je, ali bolesno- obični politički mazohizam. Još je zanimljivija činjenica da one prilaze Rusiji s desna. Ali samo na prvi pogled, jer Rusija je sada desničraska država koja njeguje „tradicionalne vrijednosti“, ideologiju, nacističku, Vladimira Iljina, novootkrivenu religiju, povratak pravoslavlja, obnovio KGB…
Mađarsku koju Orban želi „učiniti opet velikom“, i koja je teritorijalno „ambiciozna“ prema Ukrajini, Rumunjskoj , Slovačkoj, ali i mi smo pod lupom- do Rijeke, dok je Srbija, Vojvodina , trenutno u drugačijem zagrljaju.
I Slovačku koja je zanimljiva zato što postoje izvješća i dokazi o temeljitom višegodišnjem djelovanju ruskih obavještajaca na upravo ovakvom scenariju, pored ostaloga. U slučaju Mađarske i Slovačke vjerojatno je to nostalgija prema ruskim tenkovima pri čemu je mađarska nostalgija starija, „kroničnija“, a slovačka datira iz 1968.
Da, da ne zaboravim srpsku republiku u BiH. Njome su davno pronosili posvećene kipove cara Putina i Cara Nikolaja, valjda je gotov taj manastir Ruske pravoslavne crkve na planini Vučjak, jer o tome se sušuti, šuti internjet... Njome su krstarili Putinovi „Noćni vukovi“, nedavno su djelovali kampovi za obuku budućih proxy ratnika u Moldaviji. I ne zaboravimo, tamo je neimar Nemanja Kusturica, omiljeni Putinov režiser, sagradio i stariji i noviji Andrićgrad na mjestu ili tik do masovnih likvidacija Muslimana u Višegradu. Hladeći se listom Zlatne palme.
( Nastavit će se sutra)
Mato Dretvić Filakov