O
Lažne vijesti iz povijesti Drugog svjetskog rata
Kada je počeo i tko je započeo Drugi svjetski rat?
Kad danas čitam, a to je uobičajeno , kako traje „treća godišnjica“ ruske agresije na Ukrajinu i koju još ozbiljni analitičari nazivaju po ruski „specijalnom operacijom“, biva mi muka. Skoro zlo od velikog „Z“ na čelu ruske vojne kolone, što vidim i kao polovicu kukastog križa , dok je druga polovica u, recimo, mrtvačkoj glavi državne ruske vojne strukture „Wagner“. Wagnera eto vole i Hitler i Putin, jednome pjeva i svira, nadahnjuje, za drugoga ubija.
Naravno, to je laž, propagandna prokleta laž s jedne i zavaravanje tzv. Zapada s druge, jer agresija na Ukrajinu i aneksija Krima proslavila je ove godine 9. svibnja na Crvenom trgu u Moskvi desetu godišnjicu.
Krupne li laži i duboko li zapadne glave u ukrajinskoj crnoj zemlji, pa ju je teško izvući na svjetlo dana.
Jedno od opravdanja za agresiju na Ukrajinu jeste da su tamo „nacisti“, „banderovci“, pa su Rusi eto krenuli u denacifikaciju. Naravno da je i to laž, najodvratnija propaganda, uostalom Rusija je danas nacificirana višestruko više od Ukrajine, pomaže stranke i pokrete na Zapadu koji se mogu bez dvojbe označiti i kao pronacistički, surađuje samo s takvim režimima u svijetu, totalitarističkim… Tehnologija agresije na Ukrajinu kao da je preslikana iz napredovanja Trećeg Reicha u drugoj polovici tridesetih godina na susjede koji su , kao, Nijemci (Austrija) gdje je njemačka nacionalna Manjina( Sudeti, Poljska, Gdanjsk…) Referendum na Krimu, kao u Austriji, „teror“ Ukrajinaca na istoku Ukrajine ( Donjeck, Luhansk) kao u Sudetima…
Sve me to vratilo na trivijalno pitanje „kada je počeo Drugi svjetski rat“? Odgovor se čini jednostavnim- 1. rujna 1939. godine.
Možda ipak nije. Zašto početak ne bi bio 17. rujna kad se SSSR i vojno pridružio Trećem Reichu i napao Poljsku. Sada su tri države bile u ratu, dva agresora i jedna država žrtva agresije.
Zajedno su „pacificirale“, raskomadale Poljsku, Kominterna, svjetska organizacija, je stala iza, sve sekcije, uključivo i ondašnju ovdašnju, što se također, prešućuje, iako nije beznačajno.
Za razliku od uvriježenog mišljenja kako taj rat nastavlja Njemačka, to je jednostavno neistina. Nastavlja ga SSSR već u studenom 1939. napadom na Finsku i otima joj dio teritorija. Komunisti svih zemalja ga, opet, podržavaju, a okupacija traje i danas. Taj se rat završava u ožujku 194o., a Njemačka napada Francusku tri mjeseca kasnije., a tek godinu poslije okreće se na saveznika Rusiju.
Ispravno bi dakle bilo poimati kako su Drugi svjetski rat, u duetu, paktu, počeli Treći Reich i SSSR, a on ga prvi , napadom na Finsku nastavio, intenzivirao. Ali eto takvo, ispravno tumačenje, nije uobičajeno, nekako se izgubilo na prašnjavom putu povijesti, ispalo iz čitanki, svijesti građana, a u Rusiji se za takvo što- spomen pakta Hitler -Staljin i danas ide u Sibir.
Najbolje , najtočnije, bi ipak bilo početkom Drugog svjetskog rata smatrati dan potpisivanja Pakta Staljin-Hitler u Moskvi 23. kolovoza 1939. U njemu je uostalom utvrđena i teritorijalna podjela budućih okupiranih zemalja na Istoku- što će uzeti Staljin, što Hitler, a što su oni i okupirali, uzeli. Za početak Nijemci najveći dio Poljske, dio Rusi, a oni zatim dio Finske, baltičke države i dio Rumunjske. Zanimljivo, ti teritoriji, cijele ili dijelovi država, ostali su pod okupacijom SSSR-a i nakon Drugog svjetskog rata ! Dakle čisti rezultat Pakta Staljin-Hitler, doduše bez Hitlera , jednog od paktera.
Nu bilo je i prije toga „zanimljivosti“- čak dva Anschlussa, „prisajedinjenja“- Austrije i Sudeta. Austrija, ma i to su bili Nijemci, u Sudetima isto, a „terorizirali“ su ih Česi, pa ih je Hitler oslobodio. (Munchneski sporazum). Zatim je 15. ožujka 1939. uslijedila okupacija Češke i Moravske i stvaranja satelitske Slovačke. od strane Trećeg Reicha, u travnju se priključila Italij okupiravši Albaniju.
Preko svega je tadašnji Zapad prešao , odobrio. „ Dobro, samo još ovo uzmi i nemoj Adolfe više“, nu on je 15. ožujka
Isto je bilo
i s Anschlussom Krima, ali on je
drugi, prvi je bila Južna Osetija, da zanemarimo Pridnjestrovlje, Abhaziju, rat
u Čečeniji dugogodišnji…
I
I Larisa razmišlja, kad je počelo? Foto Trn
Dobro, budući sam ja u „trilemi“ i više od nje, kada je onda počeo Drugi svjetski rat, pitanje je za „miljunaša“.
1. Ansclusom Austrije?
2. Anschlusom Sudeta? (Munchenski sporasuzom 29. rujna 1938.)
3. Okupacijom dijelova Čehoslovačke, Moravske i Češke? (15. ožujka 1939.)
4 Potpisivanjem Pakta Staljin-Hitler? ( 23. kolovoza 1939.
5. Napadom Trećeg Reicha na Poljsku? ( 1. rujna 1939.)
6. Uključivanjem SSSR-a u komadanje
Poljske? ( 17. Rujna 1939.)
Pitanja su doista intrigantna i odgovor na svako bio bi točan, donekle točan, osim na prvo, jer bio i neki referendum. Odgovori na
peto i šesto bili bi točniji, a moj izbor bio na četvrto: Potpisivanjem Pakta Staljin- Hitler u
Moskvi 23. kolovoza 1939. U rat su se njime, kao saveznici, uključile
najmanje dvije države, dva totalitarizma istih korijena, a zatim je uslijedio
„požar“. Ovaj Pakt je uključio tri
države, dva agresora i državu žrtvu, u ostalim slučajevima radilo se, brojčano o dvije, agresoru i
žrtvi, te „promatračima“ na Zapadu.
Svijet od tada živi u lažnoj vijesti o početku Drugog svjetskog rata, iako je nakon njega otpočeo no, tzv. Hladni, kao lažno primirje.
Ovaj člančić je ustvari ponajviše zbog jednoga: zbog nevjerojatne sličnosti ponašanja tzv. Zapada tada i u slučaju ruske agresije na Ukrajinu, a ona je nalik Hitlerovim napredovanjima. Sve kao da je prekopirano. Jedina razlika je u propagandi- onda nacifikacija, i sada nacifikacija, ali u formi „denacifikacije“.
Možda je pritom primjer jamstva suvereniteta Ukrajini nakon što se odrekla atomskog naoružanja i vratila ga Rusiji, što je jamčio Zapad, ali i Rusija u Budimpeštanskom sporazumu i zorni primjer- pa ništa. Postojao nakon aneksije Krima i tzv. Minski sporazuma ( Minsk, vidi skoro pa Münchenski!)…
Ili su učenici loši, ili je Historija slaba učiteljica. Ako je tako nema druge nego ponoviti „gradivo“, a ovo je „školica“ u kojoj se školarina plaća krvlju. I onih koji ne ne bi u tu školu.
A možda više „škole“ ni ne bude.
Mato Dretvić Filakov.