Lošo nam se ubuduće od Loše piše (1)

 

Lošo nam se ubuduće od Loše piše

Loše nam piše, predviđa, admiral Domazet Lošo. Nije bolje zapisano ni kod Babe Vange, Nostradamusa, a u današnja vremena proroci se samo množe . I (ro)botovi su proroci, pa UI (Umjetna Inteligencija). Izgleda samo Musk vidi bolju budućnost, ali na Marsu. On bi bio novi Noa,  na suhom. Kud ćeš Musku na Mars! Da je tamo valjalo Srbi se ne bi ni spuštali.

Nu, ostavit ću se ovoga tmurno šaljivog uvoda i malo zaviriti (opet) u ta Lošina proročanstva, predviđanja za koja on tvrdi kako je na putu do njih koristio razne znanosti uključivo i matematiku kako bi riješio enigmu suvremenog Kaosa. Naravno i Bibliju.

Za početak ukratko zbit će na koncu ovako:

Teče, ili će početi za koji dan, 2025. tridesetogodišnji rat u kojemu će pobijediti Svjetlo(noša) iz Rusije okultnu Tamu sa Zapada, Zapadnog Sotonu, rekao bi i Aleksandar Dugin, Putinov prorok i teoretičar.

Svjetlo Putinovo stići će do Rijeke, a ostalo prema Zapadu će odrezati, pa kako mu i što  bude. Hoće li tada i Putin skoknuti do Rijeke, pa malo do Raba na Rapsku fjeru, nije sasvim jasno., a onako biološki gledano nije izvjesno. Svejedno stići će Putin Drugi, Treći… i obilježiti pobjedu nad okultnim „crnim plemstvom“. Tko će znati, možda to postane i državni praznik Euroazije- od Kamčatke pa do Rijeke, ustvari Raba. O moj Bože, pa zar dalje i od  Karlobaga?!
Kako se zgodilo da zgodilo bivše crveno Carstvo zla, kako su  ga krstili na Zapadu, do pada nekakvog Zida, transformirat će se u apsolutno Carstvo svjetla. I ( malo?) proširiti svoje granice. Preciznije, učvrsti ih prema zapadnim barbarima, a najvažnije je to što će promijeniti vladajuću religiju.
Konačno (endlich njem.)odbaciti svjetovnu religijui vratiti se „vjeri svojih otaca“- tradiciji. Oni koji su ju zakopali, skoro operativno uništili u svakom pogledu- čekisti, NKVD-KGB-FSB, najpozvaniju su ju i iskopati, vratiti. Možda je u nekoj čekističkoj obitelji negdje pod šupom ostala sačuvana mala drvena ikona koja je u doba kom-socijalizma služila za tuči odreske- jer mesa je imala ionako ta klasa, a i smjela je zadržati ikonu, za ljudske, svakodnevne potrebe. E ta ikonica bi mogla i trebala postati nova, najveća, svetinja, dokaz Čuda, nije izgorjela u paležu crkava. I eto novog pravoslavlja, ruskoslavlja. Ono će , onako usput, obnoviti i dopustiti katoličanstvo, na prostorima do Rijeke, a valjda i druge kršćanske denominacije. Ili možda njih, kao vrste hereze počisti? Možda ne će kad ruskoslavlje  preko euroazijanizma uključuje i islam.

Šali li se admiral Domazet s nama ili nas smatra bedacima?

Ne šali, a bedacima vjerojatno, preciznije ispranim mozgovima –da. Ili bolesnim, ustvari „trulim mozgovima“ – što doista jeste bolest novog doba. „Ispiranje“ nije baš nikakva  novost ni u prošlosti ni u sadašnjosti.


Misec , Foto Trn
Crveno Carstvo zla prije je „ispiralo“ brutalnije; izgladnjivanjem seljaka Ukrajinaca do smrti s „prebačajem normi“ od  pet milijuna, zatim eko-toplicama u Sibiru, bez utroška energije ( recimo plina ,kao  nacisti) deportacijama, preseljavanjem naroda, etničkih skupina po Imperiju…Naravno kroz obrazovni sustav, medije ( jedan, Pravda) televizije, jedan program i sl. Jednom rečenicom : jedna svjetovna religija, komunistička, vlada car, koji se naziva „gensek“, jedna partija, ustvari njena željezna ruka Čeka, NKVD, KGB i danas FSB- sve isto samo drugačije pakirano. Rječju- onda jedinstvo Partije i države, danas jedinstvo (obnovljene, nove) crkve i države. Vlada Car, jedna partija i nešto što igra ulogu višestranačja. Država i crkva spojene.

Zapadno Carstvo zla, „civilno“, čini to suptilnije i umilnije, žrtve su „kolateralne“, recimo od uživancije, droge, čiju proizvodnju kontrolira, podstiče – i progoni. A tek medija, ta je skroz šarena, film, Hollywood, televizija, rockni ga brale i ne traje to od jučer. U njemu vladaju dvije partije, SAD, dvije, V.  Britanija, Njemačka dvije, tri, itd. Najkraće  tzv.  desnica i ljevica, smjenjujući se, a ne mijenjajući puno, jer regulator je „tržište“, „interes“, banke, multinacionalne kompanije i sl. Neka „duboka država“, tajna, sotonistička društva, zavodljiva, a navodna sloboda… Crkva je (još) odvojena od države.

 Po „rubnim“ državama u „ trećem svijetu“  ( Južna  Amerika, Afrika, djelomično Azija) izvan ta dva svijeta ( zla?) svega je i svačega, desnih i lijevih diktatura, revolucija, kontrarevolucija… Uglavnom Kaos je opći, koliko i pod čijom kontrolom , o tom potom, je li „determiniran“ više ili manje ovisi od slučaja do slučaja , od sudionika i sl. Tek u tom razdoblju na Zemljici ni sata bez rata. Tu ga gasi, tamo pali…

Uostalom što je život, nego svakodnevno savladavanje kaosa.

Recimo kreneš ujutro u Zagrebu na posao i često upadaš u možemaški prometni kaos, iskaču tramvaju iz tračnica, ne rade semafori, gore autobusi, pa ako  nisi biciklist, pješači do posla. Ili medija, pa ona je jedan od najvećih proizvođača kaosa, itd.

Mogao bih i do početka , Stvaranja svijeta, Edena, Zmije, pa nagovora ljudi, Eve i Adama da budu kao Bog. A onda kaos, muka na Zemlji, a nakon dolaska Krista s vjerom i nadom u smiraj na Nebu.

Pogledamo li pak „svetu“ Evoluciju kaos uvijek traje, nikada ne prestaje , raste i nestaje život bez nade, ili s nadom- u bolje sutra. Čovjek kao navodno u njemu nastalo (nad)biće stalno se bori s kaosom, opet nastojeći ovladati statusom Boga. Pa tko voli nek izvoli birati, koristeći slobodu, dar od Boga.

To što se admiral Domazet bavi proučavanjem kaosa, geostrateškog, geopolitičkog, društvenog , duhovnog…sve pet, za pohvalu. Brinu me rezultati njegova istraživanja i s njima se ne mogu složiti.

( Nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                

Ukrajina poslije pada Asada i povlačenja Putina iz Sirije