Malo, malo pa nam Srbijanci sviraju, ustvari ministar vanjskih poslova Dačić pjeva, „note“. Uglavnom je to cajkaški notni diplomatski materijal prepariran za tamošnje domaće uši, a evo čini se stigla do sada najbizarnija nota najnovije „cajke“- i u svjetskim okvirima.

Ovoga puta bi nam srbski svet  cenzurirao, zabranio fašničke, pokladne, maškarane običaje, a unutar njih posebno spaljivanja, gdje on postoji, lutke tzv.Krnje, kako li se već zove, krivca za sve zlo, loše, iz prošlih godina.

Ne mogu odgovoriti  „istom merom“, jer bi prvo morali prisvojiti običaj, a nije to „dubrovačka književnost“, već nešto puno, puno starije- nastalo dok još neki Srbijanci nisu ni sletjeli na Ravnu Goru, s Marsa.

Već neko vrijeme maškare nalaze krnje u svijetu politike, pa spale nekoga domaćeg političara. Ove godine u Kaštelima na red su došli i strani, Vučić i Putin.  Stari narodni običaji, iz poganskih vremena, koji su lokalno utemeljeni i lokalno se  odvijaju. Nemaju baš nikakve veze sa središnjom državom niti se ona u njih miješa, niti smije. Oni se nalaze u prostoru slobode, prastare.

Za odložit "note", Foto Trn

 Srbijanska ideja s „notom“ višestruko je pogrješna i svjedoči o tamošnjoj diktaturi i ,njenom zaslugom, oboljelom društvu.

Ne znam s čime bih to usporedio, možda s kakvim srbijanskim pjevačima koji pjevaju na vašaru pod nekom šatrom  neku pjesmu protiv ovdašnjih političara. Ma neka pjevaju. Muzej Draže MIhailovća- pravite ga. Nota za svaki mural Ratka Mladića, za svaki istup Šešelja kod Milomira Marića...  Za to bi trebalo zaposliti, utemeljiti, poseban odjel u Ministarstvu vanjskih poslova sa  skupinom skladatelja „nota“.

 Ili možda da je Hrvatska svojedobno poslala „notu“ Americi kad se doznalo kako je na nekoj svetosavskoj pro-slavi u Chicagu ondašnji Mitropolit ,a današnji Patrijarh SPC-a „zevao“ „junačku“ o popu vojvodi Đujiću. Cijeli bi State Department umro , što od čuđenja, što od smijeha.

Pritom je sve ovo što sam usput iz Srbije naveo stvarno , a krnjo je (i) tradicionalna  narodna satira.

Ne znam možda je Vučić ove godine bio Krnjo,s malim zakašnjenjem, zbog podignutog spomenika  majoru Tepiću koji je 1991. htio u zrak dignuti Bjelovar, a koji je podigla Vučičeva vlast i  „osvetio ( hrv. posvetio) u ime srbskog sveta Aleksandar Vulin. Tko zna.

Kamo sreće da smo Srbijancima mogli dati, prodati, iznajmiti, običaj spaljivanja krnje barem tamo negdje koncem devedesetih.  Možda bi spalili Krnju Miloševića, a s njim bi  dogorjela i tzv. velika Srbija. Za sobom bi povukao i Šešelja , Vučića, Vulina… Dačića, a ne da oni ostanu. I reinkarniraju se u srbskom svetu.

Do slijedećeg spaljivanja  krnje. Ako onaj drugi, veći Krnjo ne spali svijet..

Mato Dretvić Filakov

.