... 

Milanović- gubernator iz našega firtla

Nagledao sam se tih predsjedničkih kampanja, ali da je nekoga kao Dragana Primorca  ovako medija , „klasična“ i ona međumrežna od „podcastla“ do „nahtkasla“,  gazila ili ignorirala još nisam gledao. Zato, kao promatrač, uživam u ovoj. Možemo dodati i ruske  (ro)botove, za koje dva stručnjaka kažu da „nisu utjecali“. Valjda ne presudno, pored ovakve medije, ali da bi Hrvatska bila izuzetak u „ruskom utjecanju“, to je jednostavno- glupost.  Utjecali na prvi izbor Trumpa, a ne bi u Hrvatskoj?

Za ovaj tekstić  bitne su još dvije , ha, recimo zanimljivosti. Prva je da je Hrvatska rijetka država u kojoj je skoro sva medija usmjerena  protiv jedne stranke, HDZ-a, i to od njegova osnivanja 1989., tijekom Domovinskog rata u značajnoj mjeri, a od dvije tisućite skoro u cijelosti- i to je fenomen koji zaslužuje posebnu pozornost.

Druga je kako je ovdašnji političar Zoran Milanović, od uspona u SDP-u, izbora za šefa Partije, zatim predsjednika Vlade RH njen miljenik- sve prošlo bez medijskog vjetra, ma povjetarca. A ne da nije bilo toga zanimljivoga, bilo je itekako – što ti medijsko srce poželi. Korupcije, plaćanja bližnjima „čuvanja državne plaže u zimskom periodu“, mlaćenja branitelja pred crkvom, „sirotinje koja je išla u rat“ (Z.M.) do razbijanja lubanje istoj za pokušaja nasilnog uvođenja ćirilice  na ulice Vukovara. Nje tamo ni za SFRJ po ulicama nije bilo, a onda je došla na tenkovima srbijanskog Whermachta ( JNA) uz oduševljenje iskazano i hordskom četničkom pjesmom o mesu i salati ( meso hrvatsko, četnici kamom priskrbili, salata srpska, slao Sloba).  Ubrzo nakon „pjesme“ tamošnja Ul. Stjepana Radića dobila je ćirilično ime- Puniše Račića. Da, onoga Puniše, baš onoga koji je, osim ostaloga, hrabro u beogradskoj skupštini ustrijelio , još i poluslijepoga, predsjednika HSS, među ostalima. Kako je krenulo mogao je i Spomen dom Ovčara dobiti takvu ploču.

Skoro ništa, Foto Trn

Stiže nam Trumputin?

O politici Milanovića kao premijera malo, tek da vladanje nije bilo socijaldemokratsko već, ukratko, samo vladanje, vlast kako bi se na njoj ostalo, ali nije. Usput je Zoka uspio uništiti  Partiju do neprepoznatljivosti. Ostala samo firma s registriranom djelatnošću borbe za vlast.

Nakon nekoga biznisa u predahu i tišini (Tko je u tom „bizmisu“ bio klijent a tko poslodavac? ) slučajno je izabran  na Pantovčak, zbog „slučajne“ podrške konzervativaca, domoljubaca, suverenista raznih, ciljane možemaške, u predsjedničke dvore “slučajne države“(Z.M.) na mjesto koje je „ trebalo ukinuti“ (Z.M. Za boravka tamo medija ga je uglavnom ili zaobilazila ili štitila veseleći se njegovim neotesanostima i bezobrazluku, blago, u javnim istupima na temu „ Ja i oni“ i „Ja i on“ ( Plenković).

Ako bi se mediji i dogodila omaška, pa mu spomenula kakvu afericu, odbilo se od njega kao od betonskog zida.  

Što je mogla ova „ležeća ovca“ ovdje, u „trnju“ je o političaru napisala, ne će ponavljati.

U vezi sutrašnjih izbora još ovoliko.

Mjerilo svih stvari u ovim izborima mi je odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu , kako u prvom krugu tako i sutra. Iz njega sve proizlazi, tko je hrvatski kandidat, a tko nije.

Milanović je od početka svog predsjedničkog mandata na strani agresora, bez zadrške, uz besmislene laži  i širenje straha da će Hrvati, kao vojnici, HV, ratovati u Ukrajini. Naravno i njegova objašnjenja o tome tko je koga tamo napao su zapravo nevjerojatna, a možda je to i stoga što u Domovinskom ratu nikako nije sudjelovao, pa ne zna ni tko je tu , u „ ovoj kući“, koga napao. Nema potrebe za više detalja, kad čujem da ga podržava Dodik, pomislim da sam već u Rusiji. „Noćni vukovi“ su kod Mile davno stigli, i „osvećeni kip“ cara Putina, kampovi za obuku…

I ta stalna mu kampanja izvana kao u Trumpa, kao iz „poslovnog polusvijeta“, a izmišljotina, uvrjeda, prijetnji… kao u bajci. Dok bi vladao kao Putin. Izgovorena „demokracija“ samo je kameleonska farba.

Ovce drage, izgleda da nam stiže Tramputin.

Po Lošinom proročanstvu eventualno  gubernator u maloj Hrvatskoj, ako bi se gubernija tako, slučajno, zvala. Ako ne onda samo počasni. A sad,  u samovaru je voda uvijek vruća.

Mato Dretvić Filakov