Predsjednik Milanović bio u dvodnevnoj  posjeti Slovačkoj, a već je prvi dan dao jednu, trampovski rečeno, sjajnu izjavu, „big izjavu“ koju će povijest zapamtiti, ali o njoj malo niže.

Nedavno je bio kod Orbana, sad je u Slovačkoj kod Fica i Pellegrinija, pa mi sve to zaudara na neku novu Podunavsku inicijativu, antiukrajinsku, kao ne bi se šteli mešati u „taj rat“. Svakako ne na ukrajinskoj strani. Tu je i „brat“ Vučić, klimaju se na tu stranu i ostale podunavske zemlje. Češka je već zakoračila slično, a da stvar bude baš bizarna našlo bi se sličnih snaga  i u Poljskoj ,vjerojatno utjecaj sa Zapada, a onda i ta povijest.

Za nevjerovati, možda je najmanja, najnerazvijenija- Moldavija u najviše na ukrajinskoj strani. Ne znam, u nekim tekstovima nazvao sam to „tenkovskom nostalgijom“, a bolje bi bilo usporediti ju sa  „stokholmskim sindromom, pa pojavu nazvati kolektivnim „tenkovskim sindromom“, pri čemu su tenkovi, naravno ruski, i 1944., 45., 1956. i 1968. U Poljsku ruski tenkovi ušli najprije u koaliciji s Hitlerom 1941., kao osvajački, a 44.,45. kao oslobodilački, da postali isto- okupatorski, a ova tamošnja „ tenkovska nostalgija“ stiže sa Zapada, kao iz trampizma. Ovo nadmašuje i zbunjenost i ludilo.

Ali, što će Milanović tamo, u takvom društvu u kojemu je primjerice i Vojka Šešelj? Gdje su antife, gdje pajdaš Hajdaš da zazovu Tita? Ali ne oni ga zovu zbog krunice, jer neki još nisu “rasčistili s religijom“.

 Kad bi Broz vidio pojavu bolesti otvorio bi sanatorij Goli otok ( preciznije „otok Goli“, Leka Ranković) a prvi pacijenti bili bi njegovi gardisti. Kad bi pak vidio da su oni još postali i desničari sigurno bi se vratio u Kuću cvijeća, među ljubičice bijele. Možda gadno griješim jer nije li sve to-opet- nalik nekom Paktu?

Il' je sunce, il' je misečina?, Foto Trn

Film u Bratislavi

 Prvi dan boravka u Bratislavi Milanović je rekao kako su slovački predsjednik i premijer “ljudi s kojima komunicira i s kojima je istomišljenik”.

Zatim je dodao: “Što ne znači da svi u Europi misle isto danas, ali postoji tendencija da se ljude nagovori da svi misle isto. Taj film smo već gledali i zbog toga je propala Jugoslavija i Sovjetski Savez. Nadam se da neće i Europska unija.“

Taj „Milanovićev film“ udario me kao da me netko macolom. Taj lažni film, ili je Milanović zabravio sadržaj, a što je vjerojatnije nije ga ni gledao. Jer da je gledao vidio bi da Jugoslavija „nije propala“ već je srušena  s namjerom i računicom. Znao bi i tko i kada i zašto ju je srušio. Ali ništa novoga- znamo da on tada, tih godina „nije bio u kinu“.

Ponavljanje gradiva na ovim stranicama

 Kratka lekcija 1

'Vako je to bilo. Partijska vlast SFRJ, na čelu s Titom još sredinom šezdesetih i početkom sedamdesetih shvatila je da je budućnost zajedničke države, najblaže, upitna, pa je 1974. donijela konfederalni Ustav koji je osiguravao (i) miran razlaz. Nazivao sam ga ovdje „ciferšlus federacijom“. Polako i mirno  potegneš, pa svatko na svoju stranu.

Srbija to rješenje nikad nije prihvaćala, niti se s njim mirila, srbijanskom nacionalizmu od svih rješenja komunizma najdraži je bio centralizam- vladavina iz Beograda „od Vardara  pa do Triglava“. On Jugoslaviju, kako prvu, tako i onu drugu smatra svojom, svojim djelom, najmanje proširenom Srbijom. Nakon Titove smrti ( Tita „ustaše“, naravno) krenuo je i u konačno rasčišćavanje toga pitanja, prema poznatom odgovoru. 

Jednostavno je to stajalište izrazio psihijatar dr. Jovo Rašković, ovdašnji učenik, zatim profesor i akademik SANU, kućni prijatelj „oca srbijanske  nacije“ Dobrice Ćosića i idejni vođa balvan revolucije, na mitingu mislim u Pakracu, ali nije ovdje bitno.

Rekao je da su onu prvu Jugoslaviju stvorili Srbijanci, pobjednici u Prvom ratu, dok su drugu stvorili Srbi prečani, pa su tako obje zapravo njihove. I ono ključno „ da je srpska država sišla s oltara SPC-a i traje neprekidno sve do danas( Pakrac, 19. I. 1991.,miting, u prvom redu mitingaša brojni velikodostojnici SPC-a).Dakle ostali narodi su u njima slučajni i nezasluženi suputnici, kao poraženi gubitnici.

Srbijanski projekt trećega osvajanja Jugoslavije( rušenje konfederacije usput) krenuo je odmah po Titovoj smrti. U njemu su sudjelovali svi: SPC, SANU, pisci i ostali „kulturni radnici“, SK Srbije, kasnije kao SPS, obnovljeni četnici, mediji unisono, a sastavni dio bilo je i potpuno osvajanje JNA. Dosadilo mi ponavljati i nabrajati jogurt revolucije, mošti Cara Lazara krenule na put srbskim krajevima, ukidanje autonomije SAP Kosova i Vojvodine, Kosovska bitka časno izgubljena, Gazimestan. I jedan Vožd…I ode SFRJ. Sruši ju Srbija, ali Milanović, to već znamo, tada nije bio u kinu.

Projekt je bio idealno tipski nacionalsocijalistički-jedan narod, jedna država,jedan vođa, jedna narodna religija, svetosavlje, i t.d.  Time je pripremljen za osvajanje i ostalih republika, osim Slovenije ( postignut i neki dogovor?). Da naravno, Srbija, Srbijanci i Srbi prečani napadaju kao žrtve, ustvari brane se od ustaša prije svih, a tu je onda jasenovački mit, sve te jame od Istočne Hercegovine, pa do ne znam. Ili najkraće od kosovskog do jasenovačkog pa udri. To se doduše malo „pošemerilo“, ali drugi je to nastavak filma kojega Milanović nije gledao. Traje i treći pod radnim naslovom „Srbski svet“ sa istim akterima, snima se.

Nastavit će se

Mato Dretvić Filakov