Spasonosno rješenje, šapne mi  „unutarnji glas“. 

Promijeni povijest, promijeni prošlost! 

 Odlično, pokrenut ću u kućnoj radinosti još danas brisanje povijesti na putu prema boljoj i jedinoj. Ona je ionako jedino što imamo. Sadašnjost ode i prije nego što dođe, a budućnost, tko zna. Stvarno  ne dolazi nikada i nikako. Ideja ionako nije originalna, već je na djelu, na neki način oduvijek teče, ali možda bi mogla pomoći. Ako odmah počnem i budem dovoljno brz možda troike ne stignu doći. Nadam se kako ovakvih kao ja  ipak ima neki broj. Odmah ću početi, pa kad stignu da imam barem jednu stranicu. Odakle početi treba paziti da ne pobrišem em nešto nevažno, em krive stranice.

 

Mijenjam povijest po kućama

Sine mi , počet ću iz Rusije, iz crvenog Imperija. Pobrisat ću -Gorbačova i sve ovamo do Cara, a svjedok za brisanje bit će mi - Lošo, kapetan  fregate  JRM, JNA.- Davor Domazet, hrvatski admiral.

Nema  „pijanog Jeljcina“ i njihovog „poslušnika Gorbačova“  „ tepa“ im DDL. Na čelo KP SSSR-a došao je netko drugi- pišem ja- ili Gorbačov vodi SSSR utabanim stazama „realnog socijalizma“.

Berlinski zid ponosno stoji, ni ciglica mu ne manjka. Nema ni Putina, sada je  vjerojatno u mirovini, odsjedio je svoje u KGB-u u Dresdenu, prije mirovine dobio je samo viši čin. Tu je sretao i Angelu, znate već, ona nije  postala kancelarkom BRD-a. DDR opstao. Ne znam kako je Putin sa zdravljem, nejasno to vidim, jer o njemu se nisu brinuli kao da je car. Doduše imao bi bolju skrb od prosječnog sovjetskog građanina. Liječili bi ga u klinikama KGB-a. Postoji realna opasnost da bi stradao u Prvom svjetskom ratu, ovom Coronskom ( to je Prvi svjetski, a ne ovaj kojega sam upravo pobrisao.) tim prije jer se Corone panično boji.

SSSR nije disoluirao, Varšavski pakt djeluje, samo je povećan broj sovjetskih vojnika u Poljskoj, mijenjaju se generali jaruzelski,  ali nemiri svejedno traju. Povećan je i broj tenkova u Čehoslovačkoj i Mađarskoj. Kakav Orban.  Diktatura u Rumunjskoj jača, nakon smrti Nicolaea Caucşcua vlada njegova supruga Elena, a zatim njihov sin Nicu, slično je u Bugarskoj.

SSSR se upinje održati trku u naoružanju, gospodarstvo mu se sve više iscrpljuje, korupcija i dalje  cvate, čekisti i partijska nomenklatura uživaju u bogatstvu, a obični građani sve teže žive. Teško se dolazi i do votke., ali SSSR je i dalje prava nuklearna sila, siletina. Tinjajuće nezadovoljstvo se silom suzbija i u satelitskim državama i u zemlji.

"Lanjski", proljetni snijeg, Foto Trn

Napeto je , naročito u turkofonim republikama Srednje Azije, ima i oružanih pobuna. Neke potiču ili podržavaju Kinezi, spor Kine i SSSR-a u jugoistočnom Sibiru još traje. Ponekad se i puca. Kinezi su se razvili prema Kissingerovom programu, vratili su Hong Kong, a Tajvan je u konfederaciji i čeka prisajedinjenje koje samo što nije. Preko Italije, stara kineska dijaspora još iz osamdesetih dvadesetog stoljeća, i preko Albanije  trasirala je  put svile. I u ovoj, istinitoj, povijesti postali su svjetska sila, na putu su prema gore, doslovno i u svemir, vojna su sila prvoga reda, gospodarski jača i od Zapada, a posebno od SSSR-a, dvadeset puta.

Japan je postao nuklearna sila u savezu je s Amerikom i neka brana od Kine.

Indija jača, u svakom pogledu, tehnološki, gospodarski skoro se izjednačila s Kinom, i po vojnoj snazi je blizu, napetosti na granicama s njom i Pakistanom traju. Indiji je važan partner V. Britanija u kojem je partnerstvu ona sada „ mlađi brat“. Proces obrnut od „stare" kolonizacije.

Eunije nema, ostala je tek nešto proširena EEZ.

Francuska je iscrpljena raznim , uglavnom suvišnim prosvjedima za razna prava u kojima Francuzi traže „kruha ponad pogače“, u datim okolnostima, regionalnim i svjetskim. Dodatni društveni raskol je s neintegriranim migrantima. Slično je s Njemačkom, razočarano društvo izgubljene važnosti, standarda u padu…

Amerika nije za prepoznati, iako je i nadalje  snažna nuklearna i tehnološka sila. Potomci Europljania više nisu najutjecajniji, odavno se smjenjiju predsjednici iz redova Latinosa (  podrijetlom iz Latinske i Srednje Amerike, neovisno o etničkom, rasnom ili miješanom podrijetlu, samo zemljopisno određenje) i Afroamerikanci, a u tom smjeru se kreće i utjecaj, ali i među njima je i nadalje najvažniji kapital, bogatstvo bogatuni, oligarhija u kojoj se zadržalo i nešto potomaka Europljana. Kakav Trump, za njega nitko , u politici, ni čuo- jer nije bilo ni Putina

.Jesen, Foto Trn

SFRJ- Vožd

U SFRJ se  nastavio već započeti put centralizacije i brisanja konfederalizma iz 1974.  Na Kosovu su se Albanci bunili još 1968., pa je ( viđeno) pokrenuta Antibirokratska revolucija, ukinute su pokrajine, smanjena uloga republika čemu se tek mlako protivila Slovenija. Hrvatska šutnja prerasla je u muk.  Postoji i taj SKH, ali nevažno tko mu je na čelu, ni taj se uglavnom u ništa ne miješa. Znakovito, jedan od njegovih „koordinatora“, za ideologiju, sad je Vojislav Šešelj. Sad je „Hrvat“ zbog „ključa“, potvrdila JAZU ( opet“ JAZU).

Istina, ostavljeno je  Predsjedništvo SFRJ, ali uz mogućnost da se iz  najveće republike isti  član bira više mandata zaredom, ali i da on  neograničeni broj godina može biti Predsjednik Predsjedništva te SFRJ.

Tzv. Zapadu ( okultnoj anglosaksonskoj oligarhiji) odgovara takav režim koji nazivaju i „stabilokracija“. Što bi se mučio razgovarajući sa svima. Dostatan je jedan. Vožd.

On je, naravno, i vrhovni zapovjednik JNA, koja se i nadalje tako naziva. Takva  Juga odgovara objema oligarhijama, kako „okultnoj“, tako i sovjetskoj , crvenoj.

Tamo negdje 1995.  Vožd je  promaknuo nove oficire u više činove, među njima i kapetana fregate  Davora Domazeta u čin kapetana bojnog broda. Kako uglavnom ne plovi, osim rekreativno, čini se kako je tu negdje i zastao, a ubrzo je i penzioniran. Bavio se sličnim obavještajnim, poslovima, neupitne stručnosti. a njegov rad je bio na strogo, pov. papirima.  Uvijek je ispred njega nekako bio admiral Miodrag Jokić, rođen bliže  „našeg mora“- u Valjevu.

 Što je bilo s „gubernatorom“ ( sam se gura) zapravo mi je teško dokučiti. Priča se kako on nije izgrađivao partijsku karijeru u Hrvatskoj, već se okrenuo diplomaciji.  Kažu da je konzul negdje u Armeniji, Azerbajdžanu ili da iz Bakua, konzularno, pokriva nekoliko sovjetskih republika. Ne znam , možda bi bili znali Miroslav Lazanski , Branko Vlahović ( Niste čuli , nekad najveći autoritet Bezgrešnjaka, u Zagrebu se prodavao za Crnogorca , a ustvari je bio, sve vrijeme Jugoslaven-Srbin, poslije otišao u Moskvu gdje je i danas.) a našlo bi ih se još, informiranih znalaca. Drugom zgodom.

Alka u Požarevcu ?

Za dvadesetu godišnjicu na čelu Srbije-Jugoslavije, za Vidovdan,  Vožd je poželio da mu „otrče“ Alku na hipodromu u rodnom Požarevcu. Ni ne voli brate hodati po toj Hrvatskoj. I trčala se. A što će? U organizaciji JNA. Glavni operativac organizacije bio neki pukovnik, Veselin Šljivančanin.

Papa Wojtila na zagrebačkom hipodromu? Ne, toga nije bilo. U Mariji Bistrici, ni slučajno.

Usputna pripomena- tko bi spomenuo  blaženog  Alojzija Stepinca, završio bi u zatvoru.

Službeni broj stradalih Srba u Jasenovcu ustalio se na 1.700.000, izgrađili  hram po zamisli srbskog sveca vladike Nikolaja Velimirovića.  Ovako ga je projektirao :    „Širok u širinu, visok do neba. Ozidaćemo ga tamo, tamo daleko iza Drine… Ogradićemo ga ogromnim zidom, pa ćemo onda sa sve četiri strane, velikim slovima, ćirilicom napisati ovako: Ovaj hram  podižu Srbi u spomen na 700.000 najnovijih srpskih mučenika. Nejake dece, nevinih devica, nezaštićenih majki i sestara i oronulih staraca koje na nečuven način umoriše katolici Hrvati samo zato što behu Srbi i pravoslavni.“ Kad su ga izgradili na mjerodavnom mjestu je odlučeno da se dopiše „1“ ispred tih
sedamsto tisuća.

Zima 2024. Sjeverni tok 1 i 2, Foto Trn

„Litije

A procesija za Gospu Sinjsku? Ne, ni toga nije bilo. Nikakvih procesija. Od „procesija“  na prostorima SFRJ bile su dopuštene samo one koje se nazivaju „litije“ , obavezno su se održavale noću. Često uz bakljadu nogometnih navijača. Uz poticaj i kontrolu vlasti.

Mediji, kultura, novinarstvo…? Svašta tu ima. Primjerice, opet je zabranjen Vice Vukov- i nakon smrti. Ima više televizijskih kanala, ali programi su ujednačeni, skoro isti. Glavna ovdašnja novinarska zvijezda i dalje je Aleksandar Stanković. Snima se  svake godine po jedna„Neretva“ , „Sutjeska“ ( sukob s četnicima izbrisan)  i slični filmovi, „Otpisani“, oni iz Beograda su prerasli u najdužu sapunicu na svijetu…  

HND, promijenilo ime u DNH ( Društvo novinara Hrvatske), kasnije u SDNJ ( „S“ = Sekcija) što je i red.

 HDP, koji se najprije preimenovao DPH ( Društvo pisaca Hrvatske) predložilo je dva kandidata za Nobelovu nagradu za književnost. Antu Tomića i Borisa Dežulovića. To kad je došao red na Hrvatsku. Ne znam, zasad, kako je to završilo. Brisani su iz literature mnogi pisci, njihove knjige sklonjene, neke i spaljene, imena ulica po njima također, svaki trag. Istu sudbinu je doživio i Miroslav Krleža.

 HDK ( Hrvatsko društvo književnika) je ukinuto, djeluju neki njegovi članovi u ilegali, šire šapirografirane samoizdate uz prijetnju obnovljenog „Otoka Golog“. Strah je gušći od magle najgušće, pa je takvih pisaca sve manje.

MH? Ma kakva Matica. Nema više odavno… i tako.

Jezik je jugoslavenski, a naziva se još i „naš jezik“. Službeni su  još  slovenski i makedonski, taj zbog Bugara…

Smirim  se- konačno. Tako, dobro je, očistio sam dio povijesti, „otkazao“, pa nije bilo ni agresije na Ukrajinu, o onome prije ionako se šuti, recimo Gladomoru, deportaciji Tatara s Krima…, pa nema ni moje krivice. Čist k'o suza. Ako tko i pokuca, tko zna zbog čega,  prijavit ću se u Ministarstvo povijesti. Sigurno će me primiti. Brzo ću naučiti pisati i kratke tekstove, za generacije koje su svikle na male telekrane. Bit će to napredak.

Zdravi i vesei, pa tko voli…

Mato Dretvić Filakov

 

 

 

 

 

 

 ..