Putin svira, Trump pleše
Rusa i Amerikanaca „k'o Rusa“. Amerikanaca 3oo milijuna, Rusa 140 i sve ih je manje i manje kao rezultat agresije na Ukrajinu. Zato Putin angažira Kimove Koreance i migrante za svoju ratnu „flajš mašinu“. Amerikanaca također sve manje, što ih , migrante, silom Trump deportira, dok označeni politički „neprijatelji , oni pametniji sami bježe, uglavnom u Europu ispred njegove puzajuće diktature. Jedni napadaju Europu, Europljanje, jer agresija na Ukrajinu, ali ne samo ta oružana, već i ona neoružana, šira, je zapravo to isto, dok ih drugi, Ameri, „brane“ – u savezništvu s Rusima, Putinovim Rusima.
Upravo je fascinantna činjenica da i jedni i drugi i Putin, Rusija i Trump, trumpisti, podržavaju iste političke , desničarske snage. Rusi ih i financiraju( Trump valjda još nije stigao, a i inače više voli primati nego davati lovu.) jer nastoje razoriti europsku, eunijsku birokratsku, kakvu li već, strukturu, a stvarno- oslabiti , baciti Euniju, Europu na koljena. Usput, što dakako nije samo „usput“ podržavaju otvoreno ili prikriveno rusku agresiju na Ukrajinu. Aktualno, Aleksandar Dugin ,Putinov ideolog, upravo „pere“ Rumunjsku, EU, ali Trump, i ostali, zbog rezultata , ponovljenih, predsjedničkih izbora na kojima je izgubio njihov kandidat.
Trula im je ta liberalna Europa, pa se EU-desničari vraćaju tradiciji, obitelji, a među njima pedera i pederuša k'o u priči, na čelnim mjestima štoviše. Ne libe se pritom ni podizati desnicu ruku na nacistički pozdrav, recimo Musk. Istodobno je ruska agresija na Ukrajinu po svemu, ideologiji i provedbi, preslika nacističkih osvajanja 1938./ 1939. u kojima je sudjelovao i SSSR, kao Hitlerov saveznik( Poljska).
Kako bilo tih četiristo i kusur milijuna Rusa i Amerikanaca napada, bilo kao agresori, bilo kao „saveznici“ petsto milijuna Europljana, a oni, zasad, drže krotko glavu na panju. Laži o tome da Europa želi rat, posrednički ratuje u Ukrajini šire idioti, politički i obični glupani.
Malo ljepote i dobrote, Miss Universe zauvijek, Foto Trn
Sjajni telefonski razgovor
Obavile su i dvije ekselencije dugi razgovor koji je bio „informativan i konstruktivan“ (Putin) čak „sjajan“( Trump). Putin je navodno s američkom ekselencijom razgovarao iz glazbene škole, hoteći valjda reći američkoj ekselenciji da kad voli plesati najbolje je da pleše kako on svira. Nahvalio mu je i suprugu. Kako i ne bi kad je na suprugovoj inauguraciji plesala u haljini s velikim stiliziranim „Z“ na prednjici.
Dogovorili su i neki budući „memorandum“. Ne znam kako tamo, ali ovdje kad se čuje kako huči ta riječ s Istoka treba se hvatati za pištolj, barem. A i ovaj bi došao s Istoka Ukrajini, pa ćemo vidjeti, doduše sada i nakon jedanaest godina vojne agresije još i memorandum. On pak, Memorandum , kaže Putin, treba „otkloniti uzroke sukoba“, a s njegova stajališta to znači zbrisati suverenu Ukrajinu s karte Europe i „prisajediniti“ ju Imperiji, što je s nekim njenim dijelovima već učinio. Ni manje ni više, pustimo sad „ficleke“ na Zapadu, ili kakvu satelitsku tvorevinu. Kad bi još i Papa ( Amerikanac!) u tome mirotvorno sudjelovao bilo bi „sjajno“.
Na stranu što bi nestanak Ukrajine, najveće europske države, bio pravi i „svečani“ kraj Europe.
Zašto su Europljani toliki defetisti ?
Mnogi se čude, u nevjerici su skoro, a i sam sam među njima, čemu i odakle takav odnos Europljana prema vlastitoj sigurnosti. Zašto, skoro mirno godinama, najmanje jedno desetljeće, promatraju rusku agresiju na Ukrajinu? Sada još i Trumpove prijetnje, pa i igru s Putinom, te dekretima potkopavanje „nadstrešnice „ svjetskog, međunarodnog poretka?
Mislim da sam našao odgovor, koji je malo gorak, ali vjerujem kako je istinit. Evo ga ukratko.
Kad je spuštena željezna zavjesa između pobjednika Drugog svjetskog rata pojedincima, obiteljima, narodima s obje strane činilo se da su slobodni, ali oni su ustvari bili- okupirani. Oni s istočne strane čvrsto, ovi sa zapadne u nekom mekšem „zagrljaju“, drugačije „pakiranom“.
Zanima nas ovdje Europa zapadno od željezne zavjese.
Nisu li od 1945. do danas u Njemačkoj, središnjoj zemlji ovog područja, američke vojne baze, u Italiji, ali i drugdje , bez obzira jesu li stigle nešto kasnije, i jesu li pod „firmom“ NATO-a ili nisu? Naravno da jesu.
Ima i drugačijih situacija po ostatku Zapadne Europe. Izdvojit ću skupinu bivših kolonijalnih sila. Velika Britanija Španjolsku, Portugal. Francusku, Nizozemsku, Belgiju. Ne ću ulaziti u specifičnosti položaja svake, nu opći je zaključak da su i one pod američkom kapom, recimo onakvom kakvu nosi Trump. Neke manje, primjerice Britanija, Francuska, kojoj nije zaboravljen poraz i kolaboracionizam s Hitlerom, a druge više.
Pojednostavljeno- samo vi razvijajte tržište, a mi, Ameri ćemo vas čuvati i prodavati, i oružje, trgovati... Kad su se ranih šezdesetih pojavili studentski pokreti, seks i rockenrol, krenula je i uživancija koja se do danas samo umnožava, grana. Troši se nemilice i potrebno i nepotrebno, jedinke su potrošači, prije svega.
Nakon što je spuštena zavjesa, pao onaj famozni Zid, Europljani , s obje strane, su se ponadali još većem miru, oni na Istoku i novoj slobodi. Zatim taj Pax Amricana, pa tko bi se brinuo o sigurnosti, a kamoli još naoružavao.
Toliko, a naravno da je istina kompleksnija, ali za člančić je ovoliko dosta.
U toj i takvoj „atmosferi“ iz KGB-a došao Putin i zaveo diktaturu. Rat protiv unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja način je njegova opstanka, on jednostavno ne može sjahati mirno. Osvajanje Europe „do Lisabona“ je glupost, ali nije pokušaj stvaranja nereda po Europi i izgradnje situacije u kojoj bi se ti silni „suverenisti“, desničari“, „konzervativci“, što li već jesu, međusobno dograbili za vratove- po pravoj, europskoj tradiciji. Sjajan primjer je Brexit kojega su Rusi u dobroj, možda i presudnoj, mjeri potaknuli i gurnuli Britaniju u nazadak. Uostalom taj scenarij , iako izvorno,kao tehnologija, potječe od Kominterne, stalno se odigrava, potpuno nevažno „lijevo“ ili „desno“, bitno da se pleše kako balalajka svira.
Putin i agresija na Ukrajinu? On jednostavno više ne može stati, stane li u ovoj fazi, prekine li ratno stanje „ specijalnu operaciju“, doći ć e mu kraj. Kraj njegove vlasti, diktature.
Ni votka „Putinovka“ ga ne će spasiti, nu to je druga tema.
Mato Dretvić Filakov