Rusko-američki dokumentarac

Bilo jednom na divljem Zapadu drugačije vrijeme. Dok se u gradu nije pojavio novi šerif, kako je rekao njegov zamjenik po imenu J.D. Vance. Kao da smo u novom filmu koji se tek snima, recimo radnog naslova „ubij sve i vrati se sam“  dok će producent, car iz Moskve, na kraju  odrediti naslov ove montaže atrakcija. Elementarna radnja, ideja ovog dugog metra je demontaža Europe. Scenarij je davno napisan, a i snimanje je počelo prije jedanaest godina preko najveće europske države, Ukrajine. Nema kulisa, snima se dokumentarac u realnom vremenu, dok u pozadini odjekuje đavolska pjesma , Teufelslied, prema Zapadu, na ruskom.

 Tako car s Istoka, a zatim ( kada?) mu se pridružio i novi šerif sa Zapada, zasad politički, pritiscima, prijetnjama na Ukrajinu, ali i pravim,  carinskim ratom protiv Europe... Prvo će Ukrajinu, a zatim i Europu u kompletu.

Car je davno sredio unutrašnje neprijatelje, a šerif je doma već pokrenuo opsežnu antibirokratsku revoluciju. U okviru nje je bitka s tzv. unutrašnjim neprijateljima, famoznim , skupno „pederima“ , „liberalima“  i  ostalim unutrašnjim neprijateljima. Poznati su nam, to su oni „koji nikad ne spavaju“, kako u Imperiju, tako eto ni u Americi.

Car bi to uzeo od  „od Vladivostoka do Lisabona“, ne izmišljam, samo prenosim ruske planove i ideologe, a šerif se ne protivi, dapače.

Nije ni on slabijega apetita, on bi od Panamskog kanala do  Nuuka, grada na jugu Grenlanda. Tako bi se Putinov ruski svijet, jedinstvena civilizacija od Kamčatke do Lisabona (zaboga ne moraju u njoj biti svi etnički Rusi, njih oko šesto milijuna, već će se priključiti toj moćnoj i vječnoj civilizaciji) i Trumpova MAGA, velika Amerika, susreli.  Na Zapadu na Grenlandu, a na Istoku u Beringovom tjesnacu.  Tu bi car Putin mogao izgraditi most. Do Aljaske. Dolazi eto „zlatno doba“ koje je najavio mag, budući kralj Trump. Čitam, pripremaju mu treći mandat, a već u ovom vlada dekretima. Tko zna koliko ih je do sada izdao , pa tako putuje od  demokracije , preko dekretokracije, do kraljevine, jer je carska kruna već zauzeta.

Barem je cvit istinit, Foto Trn

Dok se taj film snima masa gledatelja ga promatra. Kinezi, njih oko milijardu i četiristo milijuna, Indijci, njih približno isto. Muslimani, njih je u svijetu još više, razni drugi u Južnoj Americi, Africi… I čekaju učinak, kraj filma, ustvari se, s pravom, nadaju gotovom poslu.

Možda. umjesto, za početak , 51 države SAD bude ostao s četrdesetak, broj gubernija u Rusiji se značajno smanji, i sve tako. Kod dokumentarca nikad ne znaš kako će završiti, tko i kada će napisati Kraj.

Čini se čitatelju da je ovo glupi tekstić, sinopsis. Možda, ali pisac ni približno nije toliko talentiran da bi išta sličnoga izmislio.

Mato Dretvić Filakov