Šok terapija EU

Što li je to s Europom? Ništa, baš ništa novoga, samo prošlost, povijest koja se vraća, a da nije nikad ni odlazila. Barem ne od 1945. Na Istoku se svašta zbilo u pet šest godinica, od konca tridesetih do četrdeset i pete. Od Pakta Hitler-Staljin, zatim napada Hitlera na SSSR i njegova poraza. Primjerice baltičke države, Estonija, Letonija i Litva, istočni dijelovi Poljske, Moldavija (Besarabija) po dva puta okupirane od Rusa i jednom od Njemačke. Rusija (SSSR) za Pakta s Hitlerom okupirala i proširila se na dio Finske, što je otvoreno podržavala i KPJ, podružnica Kominterne (KGB), a taj teritorij drži i danas. U vrijeme raskupusavanja , okupacije, Kraljevine Jugoslavije Pakt Hitler-Staljin bio je na snazi. Nevjerojatno je koliko je taj Pakt prešućen u svjetskoj i jugoslavenskoj povijesti i kako je puna istina i još više značaj suradnje komunizma i naci-fašizma prešućena i svedena skoro na pametnu lukavu Staljinovu dnevnu, taktičku odluku. A ne radi se o tome već o istom izvoru od kojega dalje, dva, odnosno tri putića, toka, vode.

Kako okupacije i oslobađanja tekli da tekli, pobjednički saveznici su se najprije u Teheranu 1943., a zatim u Jalti 1945. ( Krim) dogovorili novu okupacionu podjelu, oprostite- oslobađajuću, a koja se kao takva bilježi u povijesti.

Kratko, s Istoka udarit će SSSR, a sa Zapada Amerikanci i Britanci, te i ranije, s Juga, pa će Mussolini pasti već u rujnu 1943. SSSR je preko Rumunjske, Bugarske i Srbije uz Dunav krenuo na Budimpeštu, Berlin i Beč gdje su i stigli. Ameri i Britanci su malo kasnili, pa se staljinizam proširio daleko na Zapad. Zanimljivo, Britanci i Francuzi dali su Čehoslovačku još 1938. Hitleru, a sad Ameri i Britanci  Staljinu. Možda za uzvrat on njima ustupio jedan firtl Berlina, tzv. Zapadni, duboko u svom području- Njemačke. Austrija je malo kasnije postala vojno neutralna.

Foto Trn

Na Dalekom istoku Japan poražen, ali  tada se nastavio pobjednički komunistički put kineskom, Mao Ce Tungovom pobjedom u kontinentalnoj Kini. Eto od tada najmnogoljudnija komunistička zemlja na svijetu graniči s teritorijalno najvećom kolonijalnom silom, komunističkom Rusijom, tada formalno, zvanom SSSR.

U Japanu prije toga Ameri Drugi rat okončali s onim čime nisu trebali, atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki. Nu, takav „moral bio u njihovoj glavi“, rekao bi danas jedan izabrani predsjednik, a u svojoj glavi već budući kralj. Kralj Sunce, a i glava mu sva preplanula i kosa zlatna.

U Europu tada stigla sloboda, ustvari dvije slobode- istočna ruska i zapadna angloamerička. Malo slasti pobjede Amerika i Engleska dali i Francuskoj zaslugom generala de Gaullea i njenim postojećim kolonijama, koje su od 1940. do 1945. bile bez matice.

Stvorene su tako dvije oslobođene, a vidjet ćemo i danas dvije okupirane zone- Istočna komunistička i Zapadna demokratska ,ali s državama bez punoga suvereniteta. Komunistička se protezala od Kamčatke do Savudrijske vale i na Jugu  do Albanije.  Neke države, kao i za Pakta Staljin-Hitler postale su opet dio SSSR-a ( baltičke , Moldavija), a druge su uz pomoć svojih KP-a postale to isto, slično, uključivo i DFJ, FNRJ.  Jednostavno, kud je prošla čizma Crvene armije proširilo se   Staljinovo carstvo.

Amerikanci i ostali uglavnom nisu znali, a niti ih zanimalo, ni briga što se u SSSR-u doista događalo od Listopadske revolucije, pa do tada. A nastavio se puniti Gulag, pa su pripomogli i zapadni saveznici. Primjerice Englezi su Rusima predali ruske logoraše, zarobljenike, iz logora Buchenwald, a  oni s njima u Gulag. Krivi zato što su preživjeli. Mora da su izdali. Slično se dogodilo i zarobljenicima koji su bili u radnim logorima. Bili živi , a još  nisu bili kost i koža. Dobro ih  hranili, nisu ih zlostavljali. Izdali, krivi.

Posebno tragičnu sudbinu doživjeli su vlasovci i kozaci koji su se predali Englezima. Molili su za pošteno suđenje,a ne prijeki sud, ali Englwzi su nisu zanimali razlozi njihova ustanka protiv Staljina, niti zašto su se povlačili s Nijemcima.  Posebno teško su to podnijeli kozaci, masovno su se ubijali, pa i cijele obitelji. Isto su postupili i s hrvatskim vojnicima, domobranima i ustašama, te civilima , koji su zatim završili na Križnom putu, usput u jamama, tenkovskim rovovima, „po šumama i gorama“. Koliko desetina tisuća, sto, dvjesto…? Kažu i danas neki antifašisti- malo.

U zapadnoj zoni Njemačka denacificirana, Italija slabije, utjecaj KPI i Kominterne, uglavnom nikad nije defašizirana. Otimao se general de Guelle dok ga nisu srušili ljevičari 1968. Blaže su prošle Španjolska i Portugal, Grčka još imala i komunistički ustanak…

DFJ, NRJ se nakon završetka Drugog rata najprije sukobljavala se s Amerikancima i Englezima( „Trst je naš“) a zatim sa Staljinom.  Tito ga poznavao, radio za Kominternu i obrnuto ustvari, pa je ako ništa, znao s kim ima posla. Zato se sa Staljinovom frakcijom obračunao na staljinistički način ( Goli otok) a pripomogli su mu i sa Zapada.  Uostalom čizma Crvene armije prošla uglavnom do Drine i Dunava oslobodivši Srbiju- tamo nije bilo partizana osim kasnije dopisanih u „Otpisanima“. Navodno među saveznicima i dogovoreno fifiti-fifti. Znači komunistički režim, a bez Rusa. Titu i njegovom krugu to dalo slobodu obračuna s raznim unutrašnjim neprijateljima i zastranjivanjima u Partiji od likvidacije  Hebranga bez ikakvog suda, zbog hrvatskog nacionalizma, naravno. Tako do smrti Tita i poslije.

        Od završetka rata Staljin suvereno vladao u svom dvorištu dok na Zapadu to nije bio slučaj- Kominterna (uskoro isključivo KGB, kako li se već sve nazivao) nastavila je svoje djelovanje u okviru postojećih KP, Italija ,Francuska,  ili izvan njih, u SAD-u također.

        Oružana sukobljavanja, ratovi izmeđo Istoka i Zapada prebačeni su na „tuđa leđa“ u druge države. Neki ratovi i danas traju, a moglo bi se reći i većina.

(nastavit će se)

Mato Dretvić Filakov