Cajkanizacija i rebalkanizacija Hrvatske
Počet ću s Brenom, a snajka će malo (po)pričekati. Fahreta Jahrić rodom iz Tuzle, živjela u mladosti u Brčkoj, udata Živojinović, poznata kao pjevačica Lepa Brena, gostovala je u gledanoj popodnevnoj emisiji HRT1.
Nisam gledao, nit bih, ali iz ostalih medija sam uočio kako je glavni, čini se i jedini argument onih koji su se nešto protivili i komentirali bilo nekakvo navodno Brenino reklamiranje nekih njenih proizvoda. Ne znam, čarapa, gaćica, čega li, a to da bi bilo prikriveno reklamiranje… Ma dajte.
Priča iz davnine
Malo u davninu. Brenu je televizijski, marketinški, ne bez doze humora, promovirao, skoro bih napisao stvorio, dao joj i ime „Lepa“, ili prezime- Milovan Ilić Minimaks. Čovjek je imao smisla za humor, pa i crni. Pričao je, parafraziram i ovaj vic. Kao on putuje u Zagreb, vlak staje na Glavnom kolodvoru:
-Ja ustah, svi ustaše !- smiješeći će.
Dotični Minimaks je poslije promovirao, „humoristički“, Šešelja, Arkana , srbijanski šovinizam u formi nacionalsocijalizma.
Primjerice Šešelj je (ljeto 91.) kod Minimaksa, na TV Pink(!) obećao Srbima da će “dvadeset četnika riješiti Hrvatsku vojsku“. Tako, pričao je, „kad metak iz thompsona pogodi Hrvata u čelo, oba oka će mu ispasti, a kad ga još kalašnjikovom pogode u vrat glava mu odmah otpadne, pa nema potrebe da ga kolju“ . Još je dodao kako su „usavršili novu tehniku klanja Hrvata tupom zahrđalom žlicom. Tako se ne će moći ustanoviti je li zaklan ili je umro od sepse“. Obećao je, pored ostaloga kako će još te godine ljetovati u Splitu. ( Šešelj je na izborima 17. prosinca, u koaliciji s Vučićem, kandidat za gradonačelnika Beograda!) Sve ovo se može naći na mreži, cijelo ili u fragmentima.
I tako , kod tog Minimaksa medijski se početkom osamdesetih rodila Lepa Brena, malo glazbeno, za ono vrijeme, dorađena cajka. Cajka za televiziju. Inače od pravih cajki Beograd se tada bio donekle oslobodio. Pjevale su zabavljale, ordinirale, na njegovim južnim prilazima. Mrvicu bliže Turskoj, Srednjem i Bliskom istoku.
Ostalo je, i u vezi Brene, povijest koja pripada bivšoj državi, pri čemu treba znati kako je ona i tada bila popularna i u Zagrebu i inače na Balkanu. U Sofiji na stadionu Levski je održala koncert pred sto tisuća gledatelja- stižući helikopterom. Helikoptere u novije vrijeme za desante po Crnoj Gori koristi SPC.
Izostanak pedagogije suočavanja i pokajanja
Medija tadašnja ju je osobito promicala nakon pjesme „Od Vardara pa do Triglava, i sličnih bratsko-jedinstvenih seksi uradaka, a baš ta konstrukcija je nestala. Od Vardara do Triglava.
Tijekom , ha tog „nekog rata“
Brena se nije kolebala, 1993. je u vojničkoj odori posjetila svoju Brčku
( Koridor) inače temeljito očišćenu baš od Muslimana, s nekim pjevačem cajkanom.
Pjevala je tih godina za Arkana i ostale s drugaricom Cecom, a snimila je poticajnu, ljuvenu pjesmu s vojničkim
vježbanjem i spot u kojem nastupaju Crvene beretke, famozna Jedinica, koja se
bila iskazala u Hrvatskoj i BiH. I sama u istoj odori s istom beretkom i tek
ovlaš pokrivenim poprsjem. Crvene beretke
su se iskazale poslije i u Srbiji,
likvidiravši srbijanskog premijera
Đinđića.
Bacaju cajke iz zraka, Foto Trn
Ta Brena, a ne neka druga, odavno je u Hrvatskoj, pa i na HTV-u, pa i kod Ace. Čuditi se tome 2023. malo je kasno . Kakva dakle prikrivena reklama, radi se o prikrivenoj velikoj Srbiji, srbskom svetu, neo Jugoslaviji- što vam drago, ustvari svega pomalo u jednoj vreći. Ništa izmišljeno, pa podmetnuto, time se, i glazbom kao oružjem u ovoj fazi nastupanja srbski svet , njegovi teoretičari i propagandisti hvale.
Nije Brena izuzetak, takva je bila većina srbijanskih pop i rock pjevača i zvijezda- o cjakušama i cajkanima ne treba trošiti slova. Čak i oni od kojih to ne biste očekivali, s obzirom na ono što i kako su pjevali. Neki su pritom u nacionalsocijalizmu ogrezli do vrata. I većina ih je bila rado slušana i u Hrvatskoj. Nemam volje ih nabrajati, dug je popis.
Spomenut ću troje, Čorbu, Balaševića i sastav EKV. S Borom Čorbom si načistu, čovjek je iskreni četnik, a dobro piše i pjeva(o) jedan od najboljih, više ne nastupa u Hrvatskoj. Balašević je svoje bio „odradio“ ranije, ali u doba agresije je bio protivan.
EKV su vrsta tužne, gorke i s drogom pomiješane jugonostalgije, čini mi se iskrene, i što je važno iskazane u pravo vrijeme. Za razliku od kukavičkih Jugoslavena koji su slinili po inozemstvu i post Jugoslavena koji su se vratili šmrc šmercu- i sinekurama. Sigurno sam još nekoga, rijetkog, izostavio, isprika.
Je li davno prije trebalo zabraniti nastupe onih brojnih? Trebalo je, poslije dvije tisućite, recimo, na deset godina, ma i samo na pet, radi suočavanja s bliskom prošlošću, ali to se nije dogodilo srbijanskim i bosanskim srpskim pjevačima, ha-ni šovinistima.
Za razliku od te „pedagogije“ ovdje se zabranjuju nastupi Marka Perkovića Thompsona, a i još ih je koji se gledaju, blago rečeno, poprijeko, primjerice Najbolji hrvatski tamburaši, Stanko, Tram 11 i dr. Kao i Vice sedamdesetih uz malo mekši(?) tretman.
Eto Prije, a stizale su i prije
Ko to tamo peva?, Foto Trn
Stigli smo tako i do snajke Prije. Ništa novo, ništa spektakularno, isto obdanište, ista škola i štala, športski rečeno. Isti svijet. Samo još suvremenija cajka potpomognuta vojskom organizatora i promovirana i od ovdašnje medije, što otvoreno , što prikriveno.
Nu, čemu panika- u ono doba bilo je isto. Nema tko nije bio pjevao na toj strani, pa i „iz odavde“. Bila čak i prava vojska, JNA, još sjedila u njedrima. Hranili ju pojili, naoružavali, a ona svim raspoloživim sredstvima , s mora, kopna i iz zraka pjevala : „Od Vardara pa do Triglava , velika je Srbija“. Najžešće po Hrvatsk + koj i BiH.
I kako je ono sve to pjevanje završilo?
Što sad nakon što je Hrvatska napućena , okupirana, skoro, cajkama u različitim inačicama i izvedbama.
Ništa i ništa novoga i nema straha. Uči i novija povijest, kako lokalno, tako i malo starija globalno. Ona iz šezdesetih, naročito 68. i 69. prošlog stoljeća koja je drmala i, donekle , mijenjala svijet. Utješna je i jedna izjava jedne od ikona tih godina i glazbe, sjajne Janis Joplin: „ Cilj moje glazbe nije potaknuti vas na izazivanje nereda, nego na jebačinu.“ ( 1968- godina koja je uzdrmala svijet“, Mark kurlansky, Naklada Ljevak , 2007., str. 225.) I na tom planu, osim ostalih, svijet se doista uzdrmao i još se trese. Uf, koji je to duboki rukavac.
Natuknice o cajkanizaciji i rebalkanizaciji
U vezi cajkanizacije ( rebalkanizacije) potrebne su temeljitije analize, ako to koga zanima.
Samo nekoliko natuknica.
Prvo, glavni krivac tomu je HTV koja od dvije tisućite sustavno guši, izbacuje narodnu i novokomponiranu glazbu hrvatskih korijena držeći to „seljačijom“. To koincidira s direktorovanjem Mirka Galića. Isto je i s ostalim televizijama. Istodobno hrvatska popularna glazba ne nudi ništa novo, ne stvaraju se nove zvijezde, stare se s vremenom gase, neke pomalo gurale u stranu, da se ne lažemo, kao politički nepodobne. Taj posao odrađuju i medija i politika, u duetu.
Prema Marku Perkoviću Thompsonu provodi se tipična politička represija nalik onoj prema Vici Vukovu svojedobno. I sve, navodno, samo zbog jednog pozdrava u jednoj jedinoj pjemi? Nije, sigurno nije. Ali, ako jeste, kako onda velikodostojnik SPC-a u Hrvatskoj može, bilo gdje, pjevati odu četničkom vojvodi Đujiću? Ma ni i „zevati“. ( Zijevati pjesme može i zna i smije samo Stipa Mesić.)
Politika se miješa i u navijačka pjevanja, tamo gdje i kada ne treba. Najnoviji je primjer progona, ma i prekršajnog, navijača zbog pjesme izvorno posvećene Banu Jelačiću ( „Marširala Jelačića Vojska“). BIdnom Banu opet se u državi Hrvatskoj ne smije pjevati jerbo slijedi rešt.
„Ma ljudi moji je li to moguće?“ ( M. Delić)
Što li bi bilo da su BBB znali kako postoji i inačica na istu melodiju( pokradena, naravno) zvana „Marširala Kralja Petra garda“. Koliko bi, ne znam,.nagrade dobili da su se njome branili. (Preporuka ,onima koji ju nisu čuli- najbolje poslušati kako to pjevaju „oslobodioci“ Vukovara u 22.. studenog 1991. u dvorani Vuteksa na koncertu cajki, Nade T opčagić i dr. u društvu i organizaciji zločinaca s Ovčare.!)
Obnovljeni Jugoschmertz ( jugo bol) također je auto cesta je za širenje i cajki.
Zaključno, kroz mnoge rupe curi , od individualnih do izgrađenih medijinih kanala, preko politike…. Bez obzira na namjere i planove uzroci i uzročnici su „ u ovdje“. Svejedno ne zabranjivati već , za početak dopustiti i Thompsonu da pjeva i onima koji su pod mekim zabranama. A nismo blesavi ni gluhi kako ne bismo registrirali takav , suprotni, proces. U slobodi tržišta?! Doista svašta.
Svejedno, to ipak nisu najvažnije aktualne brige. Valja ih se puno većih.
…„Magla svuda, magla oko nas…“
Mato Dretvić Filakov
.