Generalna proba izvanrednog stanja

Prozirna igra.

Ovdje sam u više navrata pisao kako Milanovića svrbi diktatura. Njegov pogled usmjeren je prema takvima, Putinu, Orbanu, Fici. Bogme i Trumpu, uzlma od svakoga ponešto, uključivo i Vučića- i slaže mozaik diktature.

Predzadnji projekt bile su „ Rijeke pravde“ koje su Njega trebale s Pantovčaka odnijeti i iskrcati u Banskim dvorima. Protuustavno, dakle radilo se o zagađenju- „rijeke pravde“ bile skroz kontaminirane pa zatrovale Hrvatsku.  Bio je to Zokin  „Naprijed*. Plovilo rijekama, medijinim i propagandnim šareno društvo ujedinjeno u rušenju HDZ-a i „briselskog ćate“( krstio pravi , gardijski ćata iz Titove garde). Borce činili 0crveni, mostaški pokretni cirkus, oni s imenom, obiteljska stranka, Oreškovićka i još poneki. Možemaši su išli po obalama biciklima , da se bedaki  ne dosjete. Rezultat na koncu nije bio Bog zna kakav, pa je kormilar SDP-a Peđa završio u gumenom čamcu  u Puli.

Poslije izbora 2024. „Rijeka pravde“ se presložila u potoke, klubove. Na čelo SDP-a došao je Milanovićev pajdaš Hajdaš, možemaši su se priključili u koaliciju kao najvažnija pritoka, što su i bili.

Glavni cilj je ostao isti, učvršćen novim Milanovićevim mandatom. Bauk  „nove petoljetke“ (A.Bauk) počeo je kružiti nad Hrvatskom.  Milanović je opet bio na tragu Putina. I Putin je tako išao „korak nazad“, s predsjedničkog na premijersko mjesto dok je na predsjedničko metnuo Medvjedjeva, da bi na koncu krenuo „dva koraka naprijed“ i zasjeo doživotno, zapravo bez izbora na „carski tron“. Stare li boljševičke fore, ali koja košta glava i glava.

 Baš nekako u isto vrijeme smislio je koračati  i Aleksandar Vučić. Obrnuti put je već prošao, ima iskustva, sad će nazad.

SDP i Možemo su pak krenuli po Hrvatskoj u „dugi marš“, doduše autima u rat protiv Plenkovića i HDZ-a, ustvari opet prema vlasti, Banskim dvorima preko Sabora (Črnomerca sada) prodajući usput razne teme i krivice onih drugih. Pridružili su im se mostaši, razni kao suverenisti, nezavisni poput Jurčevića kojega je u svojim tačkama (kariola) dovezao  DP, inače  u Sabor ne bi ušao nikad, pa ni onda. Tu je i nova obiteljska stranka, sada su čak dvije… Ova mlađa nazvala se, čisto hrvatski- Drito. Kamo „drito“ ? V rit-o? Ah ona je snažna vode ju Brus Li i Lijica. Ipak ukupni rezultat , opet, nije bio baš nešto.

Otkriće ubojite teme

Vatra pod RH?, Foto Trn


A onda je stigla iz Gospića spasonosna ideja opasnog otpada još uvoznog koji usmrćuje. Ekocid!
Ekoterorizam, korupcija i još sto čuda.

Grmi Grmoja, pomažu Troskot iz Zagreba i Miletić iz Rijeke.  Troskot je naš J.D. Vance, čak i napredniji, on se već s 28 godina obratio na katoličanstvo. Bio navodno upao u neku psiho- rupu pa u njemu našao spas. Ništa nepoznato, ništa neprihvatljivo, tek mi je čudno da se obraćenik, nakon obraćenja počne baviti politikom. Sad on i vjeroučitelj iz Rijeke, propovijedaju u tandemu o ekoterorizmu i šire, umjesto nade-strah.

Dogodit će se lički Armagedon. A onda od smetlišta do smetlišta.

Kriči Benčićka o zagađenju smećem, a pored zelenoga i šarenoga baš su predizborno  krenuli na rješavanje tog problema i dobili izbore. Pomaka nema, a Jakuševac je tamo od 1965. i danas je brdo , novozagrebačka Medvednica. Ovo zagrebačko brdo osvojili možemaši na zanimljiv način- uporno ležeći po središtu Zagreba.

Tamo se odlagalo sve smeće, a godinama su se na njemu hranile jakuševačke svinje. Al' su se Zagrepčanci, purgeri i dotepenci najeli kobasica. Svašta se tamo znalo naći, pa su tako sretnici koji su po njemu prekapali iskopali marke, dojč marke, koje je navodno Jakov Blažević, valjda zabunom odložio u smeće. Prokleta inflacija pa je dinar vrijedio svakim danom sve manje.

Jakuševac dakle utemeljio SKH, sanacija ništa, kratko njime vladao SKHSDP. Zatim srpska agresija, a HDZ Zagrebom ne vlada praktički od 92.-93. Jakuševac još radi na stari način i dok Benčićka u Saboru kriči ribe Savom plivaju- leđno. Znaju li ona, možemaši i partijaši s kakvim se sve otpadom Zagrepčani danas truju u njihovoj organizaciji zbrinjavanja otpada?

Primjerice medicinskim.

Prepisan recept za „srpski pasulj“

Zagađenje zraka, tla, slatke i oceanske vode, već dugo traje i trajat će. Ne će ga riješiti propovjednici s pokretnog mosta, a svijet je istovremeno prepun i propovjednika koji tvrde da zagađenja nema, neki su i moćni vladari. Prokleti globalizam, ako nikakav postoji kao globalno zagađenje.

Navest ću ovdje samo jedan primjer opće prihvaćenog prehrambenog globalizma. Grah, fatalni grah , da nije globalizma danas bi mnogi antiglobalist jeo , ne znam što suverenističko, lokalno. Troskot na salatu, troskot na lešo…

Možda bi to bilo i dobro jer bi manje verbalno i plinovito grmjelo o bilo kakvom problemu, pa i zagađenju, a možda bi imalo isti učinak, ne znam, treba pitati nutricioniste.

Vratimo se suštini ovoga opakog igrokaza. Žao mi je ali ova bratija ga je prepisala i recept „srpskog pasulja“ prenijela iz Srbije. Prethodni pokušaji također su bili na tom tragu, ali teme nisu bile zapaljive pa su propali . Sad su naboli ravno u smrt, štoviše potencijalni masovni pomor. Računaju, tamo je smrt nevinih („nadstrešnica“) pokrenula studente, a ovdje su genijalci smislili kako će to biti već sami strah od buduće smrti trovanjem. Ekocid. Iz temelja podzemlja, iz pakla kojega je pod zemlju zakopao HDZ da truje Liku, našu dragu čistu Liku.

Iskoristili su neke udruge građana Gospića te sazvali odgovarajući saborski odbor u Gospiću.

Ali dogodi se prava eko i ina katastrofa , požarna u Omišu, pa sjednicu, zapravo bez  valjanog razloga, odgode. Da su barem možemaši, esdepejci i još razni kojekakvi  skoknuli tog dana do Omiša, ali nisu. Skoknuo nakratko MIlanović s odmora u Bakarićevoj vili na Hvaru odakle se može skoro na vesla.

Pravi razlog odgode bila je usmjerenost medije na stvarnu , požarnu katastrofu, a nije to bio ni jedini požar u Dalmaciji toga dana i nekoliko dana za redom..
Nastavit će se

Mato Dretvić Filakov