Kanun Miljenka Jergovića o predsjedničkim izborima

U ovdašnjoj mediji već dugo, skoro oduvijek, djeluje moćna skupina plaćenih  ratnika. Ne gaze oni kamionima, autima, ne bodu noževima, ne mlate šakama, motkama… Oni djeluju trajno i  uporno u javnosti  pomoću „čestičnih“ bombi , nano veličine s trenutnim i odgođenim učinkom u ubijanju duha, duša ovdašnjih stanovnika- državljana „slučajne države“, nastale u „velikom prasku“ koji još neki, a sve ih je manje, nazivaju Domovinski rat.

Sastav joj je po profesijama, i navodnim profesijama, raznolik. Neki su izvorno ( neki navodno, neki doista) književnici, neki pisci, 'istoričari, filozofi, filmadžije, režiseri, kolumnjari…, ma nema kakvih nema. Ono što ih povezuje društvena i politička je „analiza“ ovoga„ „u ovdje“, „na ovim prostorima“.  Zajedničko im je što im „u ovdje“ ništa ne valja, a češće i zato što je od samoga početka „nasađeno krivo“ ili nije ni trebalo ništa dirati. Možda tek urediti fasadu „naše kuće“.

Tko i pomisli kako je komentar, analiza, bilo što, fino umotano, pa mu se učini da je trud u svrhu poboljšanja „ovoga“, gadno se prevario. Stao je na minu iznenađenja i- buumm! Ne  crkneš odmah, nego  bum po bum i ode duša k vragu . On još malo „ja“.

 Ti nazovimo ih općenito, „uradci“ punjeni su prije svega mržnjom destrukcije, a sve ostalo je, onako, usput. Pojava je koja zaslužuje temeljitije sociološko, politološko, kulturološko  pa i psihijatrijsko promatranje. Zgodimice joj se posvetim, češće  pojedincima pa ću i sada, kratko tako. Inače je to u pravilu zabranjeno, ne formalno, ali je stvarno onemogućeno. Nema samoobrane, onaj koji se brani, krivac je vrijedan raznih pogrdnih imena.

Cvit , Foto Trn, Danica

Jedan od njenih važnih predstavnika svakako je M. Jergović. On se ne ustručava fenomenologisati o svemu i svačemu. Taj ne bira. Oš o nogometu, oš o borilačkim športovima, kajaku i kanuu, rodinim gnijezdima, natjecanju pjevača amatera, izborima... Za polizat prste mu je bila tema o ne-jeziku, , hrvatskom jeziku, koji da ne postoji , osim u negaciji, kao  nesrbski.

 E tu se uspio namrziti do sita i ne-jezika i Ne-naroda. Hrvata , jedinog naroda čije se ime ne piše velikim slovom , kao što se ništarija i inače piše malim. Kako bi ništarije učinio još manjim , da su ispod nule, donio im je svoj zakon o jeziku- kad bi one „svoj“ jezik , koji je inače samo „nesrbski“. U ovo malo zaostalog pašaluka od velikoga donio svoj kanun o tom jeziku- Kanun Miljenka Jergovića. ON je  kanun „o jeziku, o hrvatskom jeziku!“. Zato on može i „toj“ i po toj „državi“ „kanunisati“, do mile volje. Svaka je prigoda dobra, pa i nekakvi izbori, može i predsjednički. ( Zar ništarije biraju predsjednika?!)

Ni kriv ni dužan ovdje, Foto Trn, Danica

Kanun M.Jergovića o predsjedničkim izborima  „ u ovdje“

Članak 1. „Nikako i nigdje nije i ne može biti dobro u zemlji u kojoj se pobjeđuje sa 75 posto osvojenih glasova. U takvoj zemlji, ili jasnije rečeno, u takvom društvu nema slobode, a time ni načina na koji bi se ostvarila demokracija. Sa 75 posto glasova pobjeđuje se u autokratskim režimima…“ i još tra la la. „ Nije slobodna zemlja u kojoj se na izborima pobjeđuje sa 75 posto osvojenih glasova“ , 24 časa, 14.1. 2025.) Što u nastavku kanuna piše zapravo je neprohodno , ni u čizmama. Glib, brate.  Neka mi javi tko je razumio što je kanunista (zakonodavac hrv.) htio reći.

 A i ovo u početku prvog članka je, hrvatski, glupost, ne-činjenica. U autokratskim režimima pobjeda sa 75 posto  je slaba, skoro poraz. U takvim režimima se pobjeđuje sa 100 i više posto glasova, nema izbora, bira samo Partija, politbiro, ma gensek.  Ili na njima sudjeluju  biračke kutije same. Izbori su već održani i prije nego su se održali.

Postoje doduše neke moderne autokracije, kojima se tepa i „stabilokracije“. Možda je najbolji primjer u komšiluku vladavina Aleksandra Vučića. Tamo ima dobro „organizovani“ izbori. Fizički se organizacija sastoji u osiguranju  „sigurnih glasova“, a medijska priprema je trajna pri čemu su svi državni mediji, televizije i dr. u vlasništvu vladajuće stranke ( državno i privatno)a tu su Bia ( SDB) i mafija, najkraće.  Recimo „Politka“ koja je Jergoviću, kao kolumnisti njenom dobro poznata. I onome  Carlosu Pilslu , doktorandu kod Porfirija Perića( doktorirao li je ?) organizatoru kružoka kod istoga za Corone, napravili neko ovdašnje svratište „srbskog sveta“. Znakovito , dotični Porfirije , Patrijarh Srbijanske crkve, i v.d. zagrebački je mitopolit, čuvar vatre „srbskog sveta“ na daljinu.  Kod Pilsla  u Autografu sada kolumnjari –Jergović, a blizak im je jako i pokrovitelj, inače počasni doktor kod „Braće Karić“.

 Nastavit će  se

Mato Dretvić Filakov