Ovdašnja medija, i politika, stvarno su veliki istraživači- otkrili su događaje koji su im se godinama zbivali ispred nosa, u Crnoj Gori- čim je SPC (Srbijanska pravoslavna crkva) izvršila vrtoletni ( ruski, helikopter) na Cetinjski manastir. U okviru vjerskoga obreda! Svaka čast i na brzini i na razumijevanju onoga što se u Crnoj Gori zbiva(lo) i kakva je politika na djelu. Traje ona vrlo vidljivo da ju čak i medija i politika mogu uočiti. Već nekoliko godina tamo, na terenu, operacionalizira se „srbski svet“. Eto njegovih super vidljivih rezultata- stigli s neba, iz „nebeske Srbije“, od „majčice Srbije“. Ah što li se to tamo zbivalo, kakve su to noćne „litije“ ( najkraće, vrsta procesije) priređivale u predizbornoj 2020. Noćne „litije“, auto-moto, baklje se pale, vatra gori, navijačke i šovinističke orgije teku. Pa i u Srbiji, paljenje crnogorske zastave ispred veleposlanstva Crne Gore u Beogradu („navijači“), ali i u srpskoj republici u Bih, prijetnje likvidacijom Mila Đukanovića i.t.d. Sve u organizaciji SPC-a ( Srbijanske pravoslavne crkve, Crkve Srbije, kažu Crnogorci) te medijskoj kampanji, što iz Srbije, što kupovinom medija u Crnoj Gori i akcijama srbijanskih obavještajnih službi. Nema potrebe za velikom analizom „litijašenja“ po Crnoj Gori- bile su to tipične, i po formi i po sadržaju, nacional-socijalističke ulično- cestovne manifestacije, uz malu inovaciju, otvorenu ulogu Crkve Srbije, njenog klera, čak i na cestama i ulicama. Cijela anticrnogorska kampanja i iz Srbije i u Crnoj Gori bila je također ista kao i predratno zahuktavanje srbijanske propagande kasnih osamdesetih i ranih devedesetih. ( Pobliže sam pisao u tekstu- Teleskop.hr, „Pobjeda velikosrpske politike u Crnoj Gori:Milošević koristio mošti cara Lazara, a Amfilohije svetog Vasilija Ostroškog“ 13. rujna 2020.) Medija i ovdašnja politika se pravila da to ne vidi, jer nema drugog objašnjenja- sigurno tamo nisu baš tolike neznalice. Vojni vrtolet ( ruski) se trebao spustiti kod Cetinjskog manastira, a još su se trebali javiti Vesna Pusić i upozoriti na događaje, dobro ih dijagnosticirajući, i Deutsche Welle, pa da se ovdašnja medija javi. Uostalom tako je, šutnjom, reagirao i tzv. Zapad, Eunija, Amerika, Nato. Ma baš fino. Dokle je sada sve stiglo? Do posjete austrijskog kancelara Sebastijana Kurza Vučiću, ugovora o vojnoj suradnji Austrije i Srbije ,te oproštajne posjete „kraljice Europe“ (srbijanski mediji) „ kralju Srbije“ i „srbskoga sveta“.
Ne znam odakle bih krenuo regionalno, toliko je toga, ali evo vladajući „srbski svet“ u Crnoj Gori pokreće , obnavlja, granični spor s Hrvatskom. Crnogorski premijer Krivokapić u parlamentu traži Rt Oštro. Stanje u Crnoj Gori je napeto i ne zaustavi li se napredovanje „srbskog sveta“- eto rata. Dodam li još Dodika i njegov odvojak „srbskoga sveta“, i malo širega. Dobro jutro vlasti u Hrvatskoj. A niste se još probudili?
Dodat ću još nekoliko „slučajnosti“ koje su povezane s operacionalizacijom modela „srbskoga sveta“.Prošle godine, ponavljam prošle godine, u godini „litijašenja“ u Crnoj Gori, srbijanska Narodna skupština usvojila je zakon o srpskom jedinstvu, slobodi i danu srbijanske zastave. Kako baš tada i kako da takvo što nije usvojeno prije, davno prije, kako da je to usvojio skoro jednopartijski Vučićev parlament, plus post miloševićevci Dačić i Vulin. O srpskom jedinstvu( „Srbi na okup“) će se ove godine predavati u školama u Srbiji, srpskoj republici u BiH, možda i u Crnoj Gori , a nisu isključene ni one separatističke srpske u Hrvatskom Podunavlju. Vučić je zatražio od Srba, ma gdje bili da 15. rujna istaknu srbijansku zastavu, a Srbijance žestoko pritišću da to učine na svakoj kući, post radikali (SNS) dijele srbijanske zastave, obojali po noći pod maskama fasade srbijanskom zastavom u jednoj novosadskoj gradskoj četvrti, gdje na vlasti nije SNS, bila vojna parada, noćna fešta, prvi govornik mitropolit zagrebački…U Zagrebu je „možemaški“ gradonačelnik poskidao hrvatske zastave, pa ima mjesta za zataknuti srpsku ( kud baš sada poskida hrvatske?) Nego što čitatelj misli, nisu li u susret danu srbijanske zastave i jumbo-plakati s „e-Srbinom- srbijanske zastave. Tvrdim da jesu. Zašto je Milorad Pupovac organizirao posebnu tiskovnu konferenciju povodom dana srbijanske zastave- friškoga dnevno političkog zakona iz paketa „srbskoga sveta“? Kad bi bila riječ o nekom starom , tradicionalnom srbijanskom prazniku, dobro, ali zar o ovome ovdje treba govoriti, osim ako se ne želi reći otvoreno „ne“. A ne -štoviše, kaže se uvijeno „da“. Žao mi je, ali taj nas SNV uporno gura u sukob, a posebno težak kamen stavlja na pleća Srbima u Hrvatskoj. Vide li oni to? Tko je uostalom problematizirao isticanje zastave srpske zajednice, u skladu s hrvatskim zakonima, na njihovim institucijama- nitko.
.
Foto Trn: balvanizacija
Crkva Srbije protiv Ivana Gorana Kovačića
Ima „srbski svet“ ovih dana još posla po Hrvatskoj, naravno, u Jasenovcu. Uporno ponavljam- Srbijanci, država Srbija, a operativno ponajviše SPC (Srbijanska pravoslavna crkva) uporno od Jasenovca prave novi kosovski mit. Taj se , bit će, malo ispuhao, nove su okolnosti na Kosovu, Srbijanci ne mogu bez mita žrtve, bolje im je da imaju dva ( i vše)- uostalom „mit žrtve“ jedan je od kamena temeljaca „srbskoga sveta/svijeta“. U ponedjeljak 13. rujna 2021. održan je tamo skup ( molitveni, kažu, povod osamdeseta obljetnica Jasenovca?) kojemu je nazočio Patrijarh Porfirije, crkveni velikodostojnici nekih drugih pravoslavnih crkava , „vrtoletni“ mitropolit iz Crne Gore, Joanikije, Milorad Dodik , „drugo oko“ „srbskog sveta“, te naši vlastodršci Milošević i Pupovac. Dan ranije u Beogradu je Porfirije ( još mitropolit zagrebački) primio Lordana Zafranovića i ministricu kulture Srbije Maju Gojković(bivša šešeljevka). Povod, što bi bilo do li novi državno-crkveni film o Jasenovcu, bit' će stota verzija. Isti dan episkop pakračko-slavonski Jovan ( ispričavam se u nekom tekstu sam ga omaškom nazvao „Grigorije“) daje intervju beogradskoj „Politici“. U njemu se pita: „Koji je muzej sačuvao kosovski mit“, Nijedan. Sačuvale su ga crkva i gusle“. Točno, muzej nije mogao, jer nema artefakata, ni fakata, crkva i država su jedno, dok su „gusle“- mediji. Eto i Zafranović će „guslati“ o novom kosovskom mitu. Inače episkopu Jovanu, niškom specijalcu u civilstvu, navodno ljubitelju tvrdog rocka, ne dopada se skoro ništa u Spomen području Jasenovac. „Spomen područje je donekle doprinijelo daljnjoj manipulaciji sjećanjem, jer tamo su oni stihovi Ivana Gorana Kovačića za koje nije jasno na koga se odnose, a i sam cvijet (Bogdanovićev tulipan, o.a.) nema jasnog značenja“( Politika, 12.9.2021. intervju, naslov: „Jasenovac je istinska svetinja“). Bole ga ovi stihovi iz Goranove „Jame“:
„Gdje je mala sreća, bljesak stakla
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke, što se makla
I na traku sunca zlatni kućni prah? „
Najvjerojatnije ga „boli“ sam Goran - kojega su „ujamili“ Srbi, četnici. Ne valja Spomen područje, ali zao je tu Manastir (monahinje)sv. Jovana Krstitelja, od dvije tisućite, stigao s Račanom. Manastir Crkve Srbije u panonskoj ravnici ? Nije li već to malo čudno. Doista, kako, koji zakon i sl. U Jasenovcu , prema novinskim izvješćima, SPC( Srbijanska pravoslavna crkva) kupuje zemljište na veliko. Zašto, što tamo smjera graditi „srbski svet“ , da se mi „ne zamajavamo“ lijepim riječima? Hoće li uskoro tamo biti umorenih dva milijuna Srba- po hektaru? Što je tamo radio „vrtoletni“ mitropolit Joanikije ustoličen silom i zašto je najava Dodika , i u Jasenovcu, o rušenju susjedne države BiH , ostala prešućena. O „vrtoletnom „ Patrijarhu Porfiriju samo ovo: Kaže kako se on i Hrvatska i Zagreb „vole javno“. Dodajem- na trogodišnjim tajnim kružocima, jedno vrijeme i u doba Corone, u obrazovnoj ustanovi s pravom javnosti.
U svemu naša politika, vlast, a bogme ni oporba ( osim Ante Prkačina) izgleda, pojma nemaju što to doista jeste , kakav je to projekt „srbski svet“. Prešućuju li ga namjero, ili su zbilja toliki tutleki, a mi i njihovi taoci i modernoga „e-srbskoga sveta“. Taj pak bio „a“, „b“ ili „e“ slaže jedno te isto- osvajački rat. Ovoga puta kao reviziju raspada Jugoslavije.
Na kraju, jesu li oni čuli za malo veći svijet, „ruski svijet“? Trebali bi, ako zbog ničega , jer je „srbski svet“ plagijat, mala babuškica ispod velikih, ruskih.(Pisao sam ovdje članak „Srbski svet“, 29.7.2021.) Nisu izgleda ni nakon što je ruski veleposlanik Andrej Nesterenko odvalio Hrvatskoj, Bljesku i Oluji, šamarčinu . Bio je to odgovor Plenkoviću koji je u Kijivu hrabro uzviknuo kako je „Krim ukrajinski“, te ponovo nudio hrvatski model tzv. mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, s kojom su Rusi dobro upoznati. Zašto baš , kako su baš njemu dali zadatak stavljanja „hrvatskih jaja“ u ruski škripac. Zašto Mutti Angela ( „kraljica Europe“) nije otišla tamo to uzviknuti na kraju karijere, već je došla dati podršku Vučiću. Pa nije, Sjeverni tok 2 samo što nije „procurio“ , a Južni je valjda već gotov. Glede Krima, povijesno dublje gledano Krim nije ni ruski ni ukrajinski već tatarski. Ali to je bilo, danas je on spojen mostom s Rusijom i nema tog „Andreja“, Eunije, koji će to stanje (još sankcijama!) u dogledno vrijeme promijeniti. Zna li ovdašnja politika da „ruski svijet“ ne priznaje ni samo postojanje Ukrajine-Ukrajinaca, a kakav Krim? Nema zabune , na strani sam Ukrajine i Ukrajinaca, ali to je nešto drugo, a najvažnije je da su Ukrajinci na svojoj strani.
Mato Dretvić Filakov