Medijsko i političko  kuhanje „afere Bajaga“

Ovih postizbornih dana afera „Bajaga“ kao trese Hrvatsku. Bivša gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček, Milanovićeva simpatija, izgubila je izbore u prvom krugu. Ali to nije vijest već je vijest bila kako je novi gradonačelnik otkazao koncert Momčilu Bajagiću Bajagi , kojega je za sitnicu od 750.000 ojra davno ugovorila spomenuta Ikić Baniček . Ni to nije bila vijest, ako je bilo poznato, a trebalo je biti. Ugovoriti koncert u Sisku, na  Banovini stradaloj od potresa za 750.000 eura proračunskog novca stvarno je nevjerojatno. Koliko se kuća s tim novcem moglo obnoviti, dovršiti obnovu, primjerice? Cilj ugovorenog koncerta s navedenim pjevačem mora da je bio neki viši, neka misija.

 Koncert se trebao održati , ako ne na Dan državnosti, a onda oko njega, tu negdje blizu. Možda na „Dan šume Brezovica“, odnosno Dan antifašističke borbe 22. 6. Ako li je doista planiran oko njega to bi bilo, blago rečeno, jednako nakaradno, čak i nakaradnije. Uostalom nakaradna je već činjenica platiti Momčilu Bajagiću Bajagi  iz gradske, „narodne“ kase bilo kakav honorar za koncert, pa je to je trebala biti prvorazredna vijest, ali nije.

 Dotični pjevač je naime svojim alatom i zanatom sudjelovao u agresiji na Hrvatsku (i BiH) pjevajući po Kninu (1993.) navodno „humanitarno“. Možda je još gore što je lagao da nije, pa ga je zbog te laži izgrdio Linta, funkcionar saokrajinskih Srba u Beogradu ( Vlade u egzilu?)Kakvo „humanitarno  pjevanje“ u Sao Krajini tih godina, jer sve što se tamo, i u Srbiji, događalo bila je „humanitarna“ nacionalsocijalistička agresija, eto kao jaje jajetu nalik ovoj ruskoj zadnjih , najmanje, jedanaest godina na Ukrajinu- ako neki ne znaju što je bilo. Ipak u ovih nekoliko vijesti nije najvažniji Bajaga već naručiteljica koncerta Ikić Baniček, a što je ostalo zanemareno. Tko je taj, ta , kome pada na pamet „narodnim“ novcem danas financirati koncerte „humanimtarnim“ pjevačima po Sao Krajini „ranih devedesetih“?

Ne zalažem se za zabranu nastupa srbijanskih pjevača i pevaljki po Hrvatskoj, ali tko voli nek' izvoli platiti. I naši pjevaju po tamo, razvija se neko pjevačko-pevaljsko novo navodno tržišno „bratstvo-jedinstvo“ s velikom dozom šmrc, šmrc nostalgije. Tu su još filmaši, ta regionska industrija, a da o gospodarskim vezama ne govorim. I naravno, medijska scena pri čemu u Srbiji nema ni jedne hrvatske medije( ako takva postoji) dok ih  je obrnuto ovdje sva sila.

Ne znam, ali valjda i zbog toga ovdašnja medija nije „uspjela“ uočiti koja je vijest u „aferi Bajaga“ najvažnija, pa joj se za trenutak učinilo kako je to ona o otkazivanju Bajaginog koncerta što je učinio novoizabrani gradonačelnik pri čemu je većina otvoreno ili prikriveno otkazivanje osudila. Doista nam to lijepo , zorno, pokazuje stanje u mediji.

Lipe i jestive, Foto Trn

Još joj se u „aferi Bajaga“ posrećilo nakon što si je novi gradonačelnik povećao plaću za ,valjda oko, 2000 eura i time , realno, priredio mediji med za spin igru. On je sada postao glavna vijest. Naravno da je ovom žurbom što bi se narodski reklo „usr'o motku“, bez obzira što nije prekršio zakon, jer da je to učinio malo kasnije nitko ne  bi ni primjetio. Inače to povećanja od 2000 eura u odnosu na jednokratnu uštedu od 750.000 eura trajalo bi 31 jednu godinu sisačkim gradonačelnicima, odnosno za 375 plaća, sve do 2056., a do tada bi , kažu sve babe Vange svijet bio „smaknut“, pa bi nešto i preostalo u Svemiru.

 Vjerojatno se ne bih na toga Bajagu ni osvrtao, jer je on za mene  davno prošla tema, jedan od onih soft srbijanskih nacionalista iz košare „'ko nas bre zavadi“, a od takvih mi je u svakom pogledu, umjetničkom pogotovo, draži pravi, iskreni, četnik Bora Đorđević, pokoj mu duši. Osvrnuo sam se tek kako bi i na ovom

primjeru, jer on je etalonski, pokazao kako se miješa i kuha „žuta juha“ medijska u, bitnome, antihrvatska kaša.

Mato Dretvić Filakov