Milanović buši Hrvatsku i iz inozemstva (2)

 Kad vidim i mnoge tzv. desničare, suvereniste, konzervativce, pa i ponekog branitelja poput Bulja, zatim zelenaše, možemaše, dugine prugaše na toj strani, ili kao reda radi kritičare, pitam se:

Gdje mi to nestaje domovina? Zar je toliko revizora i lažnih prijatelja Domovinskog rata, blago rečeno.

 Plašenje da će netko (Plenković) poslati hrvatske vojnike na „Istočni front“ čista je propagandna izmišljotina koja asocira na ono što se posprdno, ali opako, naziva „ustašluk“, a onda je valjda jasno kako je i to rat koji je eto već stigao u Hrvatsku, kao tzv. hibridni. Dotle je stigao „Istočni front“ hibridnog rata, specijalnog i sl. Hrvati, osim relativno rijetkih dragovoljaca, nikad više ne će ići na „istočni front“. I jednom je bilo previše. Ukrajinci uostalom to ni ne traže, a kako bilo, morat će se sami obraniti i osloboditi što ne znači da ne zaslužuju svaku drugu pomoć. Ne radi se , naravno o tome, već o onome da „Istočni front“ ne bi stigao do Hrvatske, a na njenim granicama (srbski svet, Vučić, Dodik, crnogorski četnici...) iako „hibridno“ već jeste.

 Kad je odnos Plenkovića prema Vučiću u pitanju  Plenković se može pohvaliti da je Vučiću zabranio ulazak u Hrvatsku, ako ništa.

Susret  u Dubrovniku bio je susret međunarodnog formata na kojega se pozivaju države, a Vučić je izabrani predsjednik jedne od država, a ne četnička crnogorska guba , pa ne dolazi u obzir da mu se zabrani dolazak u Dubrovnik. Zbog niza razloga, koji su ponajmanje (samo) hrvatski, upravo suprotno. Bitno je bilo da tamo sudjeluje u radu. Što se pak tiče toga da on ne želi uvesti sankcije Putinu, to je poznata činjenica, kao što je poznato da mu to Eunija i Amerika toleriraju. Uostalom tamo je bio i predstavnik Turske koja također ima svoje stajalište o suradnji s Putinom i na neki način također sjedi na ,najmanje, dvije stolice. Sve ovo je Milanoviću itekako poznato, pa svejedno  postupa kako postupa, govori što govori, a uz tu spoznaju sve je još čudnije, misterioznije i opasnije.

Zar gledamo neki špageti eastern „ za šaku dolara“, ili je na djelu „ ugovor s vragom“?

Cvijet koji mijenja "kapute", foto Trn

Pored toga pojavio se i jedan čudan fenomen, da se i ja poigram s teorijom urote. Čak četvorica poznatih ličnosti podrijetlom iz(male) Sinjske krajine na ruskoj su strani: admiral Domazet Lošo, političar Zoran Milanović, branitelj Miro Bulj i, na lukaviji način, branitelj, bivši ministar, Ante kotromanović?  Ima doduše i peti „igrač“. Taj je u Moskvi, u Rosnjeftu nosi i Putinovo odličje i pod sankcijama je, a još Milnovićev rođo, Željko Runje. Milanović ga brani o čemu ima dosta podataka na internetu,  kao i o rođinim neospornim vezama , pa makar one bile i preko Amerike. Zar uostalom i Trump nije Amerikanac? Oni bi, dakako, tvrdili da izmišljam, pa možda da imam nešto protiv Sinja i okolice, širim mržnju… a što mi nije ni na kraj pameti. Ništa od toga samo čitam „crno na bijelom“, slušam i gledam. Volio bih da griješim.

 Vraćam se Vučićevoj „predstavi“ u Dubrovniku. Evo, na iznenađenje mnogih, koji su možda nekada pročitali bilo što što sam napisao o Vučiću, srbskom svetu i o sličnim temama- pohvalit ću Vučića. Dobro je što je ono rekao što je rekao, nakon što je Plenković  govorio o srbijanskoj agresiji na Hrvatsku.

Odlična mu i udica i mamac na koji su se upecali mnogi, za koje smo otkrili kako do sada nisu znali ni što je on govorio, a govori i svaki dan, kamo smjera srbski svet, kako djeluje suvremeno vetosavlje…, počevši od Dalije Orešković pa nadalje. Većina od njih nikad se nije osvrnula na srbski svet, a kamo li da bi izustila da je on samo mala babuškca negdje iz velike prave babuške ruskoga svijeta. Taj je pak odgovoran (i) za agresiju na Ukrajinu, aktualnu prijetnju Europi, svjetskom miru. Ali i samom sebi. Bilo kakva njegova pobjeda, Ukrajine ili šire i njegov je poraz, neupitni. Parafrazirat ću Lošu( opet) a on je uobičajenu frazu: Samo mu to, ruskom svijetu, nitko još nije rekao.

Što se Milanovića tiče stvari stoje ovako. Dva mandata Mesića, jedan počasnog doktora od  Braće Karića , Ive Josipovića, jedan Milanovićev permijerski, jedan predsjednički , pa još jedan, Hrvatska će teško preživjeti.  Moglo bi biti ono „bilo jednom“.

Mato Dretvić Filakov