Milanović uporno vježba diktaturu
Vijest je bila za vjerovali ili ne, ali tek na trenutak. Stvar je inače jednostavna i čitljiva i izdaleka, prozirna da ne može biti prozirnija. Očito je:
Predsjednik Zoka vježbaju diktaturu.
Doći će u Glavni stožer, u zgradu gdje je i Ministarstvo obrane i naređuje prostiranje crvenog tepiha, a povest će sa sobom, ustvari doći će prije njega i počasna bojna koja će ga tamo svečano dočekati. Oni će onda svečano da ju obiđu i preko tepiha crvenog u objekt. Tamo je sastanak zakazao 31. listopada u 10 sati.
Razmišljam, do Krešimirova trga bi trebao doći laganom vožnjom u službenom predsjedničkom automobilu u pratnji trčećih „sigurnjaka“ sa strane, a iz zraka helikoptera.
Tako dio kraćeg puta prolazi Kim Jong Un, u oklopljenom Maybachu(!) zaštićenom i od kemijskog i biološkog oružja.
Trebali bi doći i pioniri iz Esdepeja i ostalih oporbenjaka, uključivo neke suvereniste , mostaše, sadašnje i bivše, OPG S-R, OPG Puljak, možemaše, Mrak Taritaš, Oreškovićka, seljak iz grada Beljak… i mahati zastavicama. Tako bi slika bila potpuna.
Da je sastanak zakazao oko 16 sati i 46 minuta, nakon zalaska sunaca u Zagrebu, mogla bi to biti priredba za Noć vještica. Ovako se izgleda slavi Dan vještaca i vještica. Nu, ništa ni od takve crne šale male, ovo je manevar u pravcu diktature. Samo još jedan u nizu.
Jasno je što želi postići, poslije boravka zamjenika Glavnog tajnika NATo- a u Zagrebu- medijski obilježiti teritorij i još jednom poslati poruku na čijoj je strani. Stari je on mačak, trnjanski.
Prije dolaska razveselile su me slike pripreme crvenog tepiha. Prostrt, izgleda izvučen iz prašine i paučine, pa ga žene usisavaju. Djeluje specijalno usisivačko oružje.
Tu je i vojnik, o Bože, naoružan preciznim usisavačem lišća, usisava list po list. A lišće sa stare platane ispod koje je tepih napada li napada s grana, jerbo je -listopad. Nisu ga uspjeli pobijediti , pa je poneki list s crvenog tepiha bio uporan i „obavio“ smotru skupa s Milanovićem.
Uokolo po parku jaka zaštita, a to je već (pre)ozbiljno.
Specijalna hibridna operacija „dva časnika“
Sve u svemu diktatorski performans, nimalo bezopasan, ma koliko groteskno izgledao. On je samo nastavak sage o „dva časnika“, a ona je , kad se malo bolje pogleda crtanje mete na čelu Hrvatske, iz Hrvatske, a crtača mnogo. Sjajna „specijanlna operacija“ hibridna- protiv Hrvatske.
Briga Putina
za „dva časnika“ u Njemačkoj, zaboli ga , pa Hrvatska je na strani Ukrajine od
onoga trenutka kad je poslala dva zavoja Ukrajincima za jednu ranu stradalog im
vojnika, stroj za razminiranje , primila izbjeglice, ranjenika iz Marijupolja,
itd, itd. Hrvatska je na strani Ukrajine kao članica Eunije, što želi i
Ukrajina, zbog čega ju je Rusija i napala, tek casus belli. Kao članica NATO-a
koji da je Rusiju napao u Ukrajini, jer je ona ustvari –Rusija. Da je Milanović
bio i sekunde u Domovinskom ratu znao bi kako je ruska agresija na Ukrajinu,
koja je počela u vrijeme kad je on bio predsjednik vlade „ u ovdje“, preslika
srbijanske agresije na Hrvatsku. Samo
uvećana, pa Hrvatska iz te „slike“ ne može pobjeći.
Dobro nije bio, „išla sirotinja“, a „zlatna mladež“ nije stigla. Ali , i dan ranije, u Zadru, Milanović se pokazuje kao titoist. I laže, lažno se predstavlja, jer voljeni mu Tito bio bi, bez dvojbe, na strani Ukrajine, a ne Putina. Isto se odnosi i na Esdepe, možemaše i tko sve ne slavi Tita, a realno podržava Putina.
Sada još posredno i Kim Jong Una. Ma sjajno .
Bidan, pomislio sam da bi Moskva mogla, nekim zlom, biti najdalje „trkalište“ alke, nu sad vidim kako sam pogriješio- smiješi joj se Pjong Jang.
Putin i međunarodno ( i ratno) pravo?
Već laičkim pogledom može se uočiti kako je političko društvo bolesno, ili politički bolesno, raznih je tu poremećaja. Imamo sreće, pojavila se na političkom nebu doktorica psihijatrije, dr. Kekin, a s političarima psihijatrima ovdje imamo iskustva.
Nekoga možda čude možemaši ( zeleni, šareni i sl.) na strani ruske agresije, ali ne bi trebalo. Putin djeluje širokopojasno, a „u ovdje“ je bitno biti protiv, Hrvatske. Ma ne, oni su samo protiv Plenkovića.
Na koncu, nekako me uvijek iznenadi tzv. desnica, često i oni od kojih to običan čovjek ne bi očekivao. Tako i prof. dr. Josip Jurčević, čiji znanstveni rad inače cijenim. S DP-om je konačno ušao u Hrvatski sabor, pa se odmah separirao u „nezavisne“. DP se kasnije još podijelio, a oni koji su otišli, za početak, su skroz promašili i ime nove stranke ( ili možda nisu, o tome drugom zgodom).
Prof. Jurčević začudio me pitanjem o „dva časnika“ i obrazloženjem koje je uputio zamjeniku glavnog tajnika Nato-a Rugeu na sjednici Odbora u Saboru. Ukratko, nakon obrazloženja iz njegovog znanja o međunarodnom pravu, iskustva eksperta na Haškom sudu pored ostaloga, zanimalo ga je je li Hrvatska „legitimni cilj“ ruskoga vojnog napada na Hrvatsku zbog „dva časnika“ u misiji NATO-a u Njemačkoj. Čudi me ovo prorusko pitanje, pa evo malo o tom famoznom međunarodnom pravu ( ratnom). Pitanje je prorusko i zato što je besmisleno, na njega nema odgovora u području toga međunarodnog prava- Putinu ono ništa ne znači, odgovor je u volji diktatora.
Evo primjera:
- Rusija je priznala Ukrajinu i obrnuto 1991., pa ništa,
-Ukrajina je jedna od osnivačica Un-a, pa ni te njegove „rezolucije“, pravo, za Putina ne vrijede,
- Rusija je, pri povratu atomskog naoružanja Rusiji, Ukrajini dodatno jamčila suverenitet, pa ništa. Jamci bili SAD, Velika Britanija, a kasnije se pridružile Francuska i Kina, pa ništa.
Sjeća li se još itko napadu Rusije na Gruziju, baš u vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu. Bilo je to ispipavanje međunarodnih reakcija „na malo“. Uglavnom ih nije bilo. Zatim 2014., pa ništa.
Zatim uskoro dolazi Trump na vlast u SAD, dobar s Vladimirom i vrata „specijalke“ se otvaraju.
Mato Dretvić Filakov