Stiže kukčev totalitarizam

Kukci i tukci

Malo malo pa se nadigne nad društvom neka medijska oluja, tornado, te krene opća panika. Kao da nije dosta kolektivnog, obiteljskog i osobnog straha od Corone i njenih posljedica, kao da ga nema dosta od ruske agresije na Ukrajinu i plašenja kako će pobacat te bombice od Lisabona, preko Londona, do  Berlina , a i šire. Ako se ne upriličuje hajka na Plenkovića  i HDZ, na rezultate obnove na Banovini i u Zagrebu, onda je tu  paljevina Dinama sl..  Čak se i slike polugolih pevaljki i infulencerica ( Što li je to? Zdrave, a šire influencu, recimo? ) daju nekako panično. Joj vidi ovu, joj vidi onu. Kad se još „počupaju“, radi „klikova“, ajme majko! Komšije susedi Srbijanci čak su ozbiljno Ivanu Knoll percipirali kao hrvatski napad njenim poprsjem. Složena operacija hrvatskih tajnih službi, tu ni bijela ni crna magija ne pomažu , ni jake snage Karleuša-Ceca. Ivana samo što nije ušla u Zemun. Za prsa je do. Ne znam, možda se smire sad kad je poprsjem mahnula Đokoviću ( otac Crnogorac, majka Hrvatica, treneri Nikola Pilić i trener-gromobran Goran Ivanišević).

Ima, među ostalima, i taj ozbiljni „slučaj“ Kongo- Zambija. Svašta se tu piše, svašta govori, a naročito su na „slučaj“ nagazili mostaši. Kud baš oni na možemaše kad zajedno djeluju u Hrvatskom saboru, recimo okupiraju govornicu i sl., zajedno drže štangu Milanoviću i uglavnom vidljivo surađuju. „Slučaj“ je inače gori, daleko gori, od onoga  što se o njemu govori, toliko gori i ružniji da u ovakvom tekstu to ne mogu komentirati, poštujući njegove žrtve, kongoansku djecu. Toliko je  u dubokoj tami da ćemo ( Hrvatska) teško sprati kal s lica.
I općenito, nema teme od koje se ne može složiti socijalna panika,. Jedna je i famozna korupcija s krajnjim ciljem - tko će biti vladar korupcije. . .Ej da mi se dograbiti te pipe korupcije ja bih (mi) vas bolje , ma poštenije- korumpirao..

Bumbar, , njega ne
 
Najezda kukaca na tanjur

Sad je stiglala još i najezda kukaca, pače skakavaca, zrikavaca. Pošast doletjela, doskakala izravno na tanjur!

Postoji velika opasnost da „AP“, u ime i za račun Bruxellesa, počne šopati  Hrvate ( „šopati“, silom hraniti) prerađevinama od kukaca. Najprije će  mostaše, a zatim ostale, dok će možemaši uzimati sami, barem bi trebali, ako nikako onda trans hranidbeno.  

Stigla takva direktiva iz Eunije. Za početak će se kukčevo brašno i crva brašnara dodavati u različite prerađevine; kruh, kekse, grickalice, umak, instant juhe, a poslije , tko zna. Probna proizvodnja piva se već uhodala. Proizvodit će se i tijesni brushalteri, nekoliko brojeva manji, za influencerice, one će marketinški obrađivati tržište, konzumente da se hrana, ideologija, lakše proguta.

Gotovi smo, nakon raznih naših tradicija sad će nam još srušiti i prehrambenu, pa ćemo morati praviti kobasice i kulenje od kukaca. Pršut i šunka isključeni, a mediteranska kuhinja će morati prigrliti zrikavce na buzaru, umjesto škampa, frigane umjesto girica, tripice/fileke od  zrikavaca i t.d. Tko zna dokle bi to moglo ići, ako ne prema -kraju.

Prisjećam se, ljetna je večer. Javlja se prvi zrikavac, pa malo dalje drugi i tako redom, sve dalji i dalji, dokle ih možeš čuti. Zbor zrikavaca, čovjek ih možda čuje kao  klapu „Zrikavac“ , a seoske mačke i psi kao zbor s tisuću članova. 

Ujesen u potrazi za toplinom barem jedan zrikavac uđe u kuću, toplo mu, pa negdje u kuhinji zna noćima popjevati. Što ćemo ih sada loviti i s njima u brašno? One koji „cvrče na čvoru crne smrče“ zasad ne, njih malo kasnije. Morat će se brzo uključiti Ministarstvo poljoprivrede, obrazovanja da prošire znanje, pa s temom u „građanski odgoj“ i tako.

 Ne mogu zamisliti ljetnu večer bez  zrikavaca, vrijeme da ne zriču. I ne zamišljam, a kamo li da bih pojeo cvrčka živoga, ili   samljevenog u brašno.  Činjenica kako s tim u vezi postoji neki problem, ali ne znam čemu toliki strah, panika i politiziranje prehrane. Prvo seksa, zatim zraka ( onečišćenje) sad prehrane, zatim vode,  

Tko zna koliko smo, uključivo i paničari, u životu već pojeli crva brašnara, uglavnom ne znajući, koliko crva u voću što znači kako  su žitarice i plodovi bili kemijski čisti. Koliko žižaka u grahu, što znači isto, a možda je i dobro jesti „probušeni“ grah, možda bolje propušta plin.

 Globalizacija prehrane

Nisu kukci iz direktive Eunije prva pojava globalizacije prehrane, taj proces stalno traje. Spomenut ću samo rižu (Kina) krumpir, rajčicu, papriku ( Južna Amerika) i ništa više. Što li bi svijet, a naročito Europljani bez toga i danas, a naročito u kriznim  vremenima. I purana ( obožava kukce!) bez kojega bi zagorski mlinci bili- goli.  Ova globalizacija , a koja odavno teče, u mnogo rijeka i rukavaca  nije prva- bila je i ona pretpotopna, stvarno globalna, za koju barem kršćani vjeruju, kako je postojala, te kako je završila. Globalizacija (i) prehrane stalno traje i bez direktiva, pa i njima usuprot, primjerice vjerskim, s procesom  akulturacije. Zar su kršćani, većinom, zaboravili kako je i njima svinjetina  zapravo zabranjena…

 Zatim voće koje dozrijeva tisućama kilometra od mjesta konzumacije. Britanci, najprije zatvorenici, i ostali doseljenici  kolonizatori iz dalekih krajeva mijenjali su  svoju kulturu ishrane, a donijeli su domorodcima i nešto svoje tradicionalne  i t.d, i t.d. Staklenička proizvodnja, pa banane mogu dozrijevati u Norveškoj. Što ćemo s turistima, kad smo turisti kušat ćemo domaće specijalitete, a kao domaćini turisti iz inozemstva naše. Što li će Eunija s migrantima, ekonomskim i inim iz Azije, Afrike…i njihovim prehrambenim tradicijama? Uostalom kad se  evidentira što sve različiti narodi, plemena, skupine, kulture jedu- nema toga što ne jedu.

 Zrno soli

 I što onda činiti nego postupati  cum grano salis. Prvo se  nazire zaštita kukaca od istrebljenja, jer bez kukaca smo gotovi, ne treba nam drugačiji smak svijeta. Čini se kako je taj „mali“ problem već riješen, krenuo je uzgoj kukaca. Onda te deklaracije na proizvodima bi trebale imati sadržaj i(li) oznaku „kukac frei , nešto kao „ovaj proizvod ne sadrži prerađevine od kukaca“. Kako su deklaracije često nepotpune, netočne i neistinte- jest ćemo kukce, ako nikako onda na prijevaru. Možda bi se u trgovačkim rajevima, kauflandima, mogao  namjestiti neki „kukčev kutak“, što li, ali ni to ne bi bilo nikakvo jamstvo, jer  tržište je slobodno bez obzira na sve bajke o regulaciji.

Pored svega u ovo vrijeme paničariti, medijski,politički socijalno zbog kukaca stvarno je…

Uostalom možda Putin riješi- i kukce.

Mato Dretvić Filakov ,