Nema desnijih desničara od ljevičara
Ovdašnje njemačke elektroničke „tvorničke novine“, tportal, ne čitam. Jednom, davno, kao takve sam ih pročitao- i dosta. Netko mi je jučer rekao kako te njemačke desničarske (objasnit ću) „tvorničke novine“ brane Borisa Dežulovića. Naravno kako je bilo i više nego jasno da će ga braniti. Znam što tamo mogu pročitati i čemu onda gubiti vrijeme. Riskiram vrijeme, progutam i gorke „tvorničke“ virtualne kolačiće. Potpuno suvišne, jer „tvornica“, ustvari kapital, strani i globalni, o meni odavno ima i višak podataka. Nu, dobro. neka je, ipak, vidjet ću kako to i tko brani najnoviji Dežulovićev otrovni proljev mržnje, Ha, „kolega i prijatelj“ (R.B.) Renato Baretić, jedan iz rigidne desničarske „moćne gomilice“ publicista, pisaca i kolumnista… „Gdje je Boris Dežulović bio 1991.? U Vukovaru. A gdje su bile Internet ubojice što mu objavljuju kućnu adresu?“, tportal, 6.11.2021.)
Duga mračna medijska noć
Prije nego što nastavim gacati po tom po zdravlje opasnom glibu nekoliko napomena. Već dvadesetak godina u Hrvatskoj, mislim „ovdje“, zapravo traje duga mračna jednoumna medijska noć. Mrak je stizao polako i konačno svu zamračio. Nema u noj skoro nikakve, osim „šarene“, reality, modne i slične „razigranosti“, „raznolikosti“. Tko je koga i tko će koga, kako će ga, mislim…Najnovije, stigla i nekrofilija (Dežulović)- može se i mrtve. Da, ima i „satire“ satarom.
Nema polemike, razgovora, sučeljavanja, kritike- ukratko, u njima nema različitih stajališta. Nema dijaloga, samo medijin monolog. Isto je i u skoro cijeloj kulturi koju bi ti desničari koji se lažno predstavljau kao ljevičari, najkraće nazvali „nadgradnjom“. Laboratorijski- čisto poravnanje, kao da je sto tonski valjak prešao preko tzv. javnosti. Mali je problem što je “nadgradnja“ temelj društva, i ovoga novoga i staroga i svakoga totalitarizma. Tu se odvija borba za duše robova. Politika, u užem smislu, se bavi „obradom, mesa“ . Stigla je eto i do- krava! Još preostale dnevne tiskovine i njihova tjedna izdanja, televizije s nacionalnom frekvencijom i internetska izdanja, tu je uglavnom i filmska produkcija i da ne idem dalje- sve je u jednim te istim rukama- stranog kapitala ( svugdje stranog) u istoj vreći, pod istom kapom. Vlasnička razigranost, ma dajte, evo kao u slučaju njemačkih „tvorničkih novina“ na hrvatskom. Ono malo što izlazi mimo medije , uz rijetke izuzetke,„nastambe“ su poput nastambi prerijskog svisca, voluharice, miša da budemo ovdje. Nemaju kapitala, zaobilazi ih u širokom luku i čisto planski. Ima i medija male portale pa i njih, poput lisica i čagljeva, usmjeri na „desničarske“ rupe. Kud ćeš većeg mraka.
Mediju su , u cijelosti, kako sebe nazivaju, napućili „ljevičari“, različitih fela i nijansi crvene, zelene i žute Na koncu su oteli i cijelu dugu, dok su svi ostali za njih „desničari“. Kakva psina i varka i da sve bude nevjerojatnije i ti „ostali“ nasjeli su, pa sad već stotinama godina, nose - neki, a joj!, i s ponosom, taj biljeg na reveru. Ustvari na čelu. Stigla podjela do seksa odavno, pa i do hrane. Vegetarijanci su „ljevičari“, a oni koji još jedu meso „desničari“. Ovu podjelu sa zadovoljstvom prihvaćam pored ostaloga i zbog toga što je povijesno najpoznatiji vegetarijanac bio - Adolf Hitler.
Ljevičari su desničari- desničara nema
Kakva li je budalaština nositi jednu podjelu na desno i lijevo već skoro punih dvjesto godina. Zbog čega? Rasporeda sjedenja 1830. za zasjedanja parlamenta u Parizu ( razdoblje Francuske revolucije koja još „teče“) gdje su s desne strane dvorane sjedili monarhisti, a slijeve republikanci, promatrano s predsjedničkog stola, Već gledano iz prvog reda parlamentarnih klupa, prema predsjedničkom stolu, ,stvar izgledala obrnuto- monarhisti su bili „ljevičari“, a republikanci „desničari“. Pomakneš li se milimetar od centra- gotovo je, ode čarolija, ode stupidna podjela. Nema čvrste točke. Doista, tko je desničar, a tko ljevičar, za okruglim stolom, u okrugloj dvorani, pa još s klupama poredanim u visinu? Nego, ako su monarhisti izvorni desničari, onda su europske kraljevine najrigidniji europski režimi, s Britanijom na čelu. Možda je doista tako?
Nevjerojatno. „Ljevičari“ su pripadnici ideologije evolucije- sve se mijenja, sve se razvija, evoluira, samo su oni vječni. Na mrtvoj straži.
Pljuvači i psovači
Hajdemo mi doma, mislim ja ću, a tko hoće može i kući. Poslužit ću se prispodobom iz kaubojskih filmova i pokazati, naturalistički, kako ovdašnja medija funkcionira. Saloon, šank, za šankom moćna, naoružana skupina plaćenih desperadosa. Na podu, uz šank pljuvačnica. Higijenski, nema što. Kako kojemu dođe, a dođe mu na spomen „desničara“, ostalih razno raznih neprijatelja. on pljune. Spomenut ću samo neke neprijatelje iz perspektive ovih hrabrih pljuvača: domoljubi, branitelji, nacionalisti, vjernici, svećenici, posebno katolički, osim rijetkih, Tuđmana, hosovace, Thompsona, obitelji, konzervativce, heteroseksualace, hadezejace, esdepejace čim malo skrenu“ udesno“… svakoga tko drugačije misli, a ne daj Bože, i usudi se to zucnuti. Kad se do sita ispljuju gazda (kapital) plati račun, poda još bogatu popudbinu. I desperadosi, pijani od sreće odjašu u noć. Što će sad bidan netko iz skupine ostalih („narodnih neprijatelja“) psuju mu oca i majku, čak i mrtve, a ne može im ni verbalno, virtualno odgovoriti. Pljuvačka je odvratnog izgleda, puna virusa i bakterija, neki ih gađaju i krepanim štakorima zaraženim kugom- mentalnom, sve virtualno, istina. Ne možete im ništa, tek s lica obrisati virtualne ispljuvke i nadati se da vas ne će spopasti kakva Corona, a i od cjepiva slabe vajde. Neki se razbole, neki pridruže, toplo je tamo, neki se predaju, neki pobjegnu,neki se odsele. Većina ipak, što milom, što silom šuti, šuti i trpi.
Kakva kritika, polemika. Nema. Ostala je tek jedna jedina. Kantu govana, pa u „saloon“ na otvorenom i na glavu jednoga iz te moćne prave desničarske gomilice. „Kritičar“ je zaslužio kakvu svjetsku kritičarsku „Nobelovu nagradu“ za performans. Dotle nas je medija dogurala. Do ponora. Do vrata pakla.
Nadstvaratelj veličine Biokova
Idemo još vidjeti što kaže taj Baretić u njemačkim „e-tvorničkim novinama“. Ne brani Dežulovića, jer on je u odnosu na njega „oblutak s plaže“, a Dežulović je - spisateljsko Biokovo. Nadčovjek- spisatelj i još jednom nadčovjek, pobjednik nad tumorom. Prije toga još i nadnovinar, opisivao je pad Vukovara s one, tada pobjedničke agresorske rušilačke strane. Nije nam u Hrvatskoj imao tko reći, iznutra iz Vukovara, što se tamo događalo, pa ga je nacional-socijalistička JNA dovezla u Vukovar da nam on to opiše. Hvala, nije se trebao izlagati tolikoj opasnosti. Uskoro su, ili baš u to vrijeme, i tisuće Vukovaraca i Vukovarki, vojnika i civila , kao zarobljenici te iste vojske, završili s one strane. Od Stajićeva, Novog Sada, Mitrovice, sve do Niša, pa smo i odatle dobili ispovijedi „iz prve ruke“. Ne od svih, neki su jednostavno na toj strani umlaćeni.
Ne brani Baretić Dežulovića, on ga supotpisuje pa je to valjda začetak peticije s naslovom, „Jebo vas Vukovar“. Nego možda je odatle i ona asocijacija nekome o „Hitleru iz naše kalete“. Čovjek je nadnovinar, nadstvaralac i, omanji, nadčovjek , pobijedio tumor, vozila ga u Vukovar nacionalsocijalistička armada, odjekivao vukovarskim ruševinama eho pjesme četničkih marodera, tražili salate, jesen bila, a mesa su imali- od Hrvata? Ne znam, samo pitam. Ako ovo nije dovoljno našlo bi se još građe za kompliment. Ma ne, sve je to samo još jedna Dežulovićeva namještaljka, mamac za glupe i ružne „deničare“. Oni će se polakomiti, pa udri po internetu psovati ga. Onda će on sve njih lijepo, javno, preko N1 Televizije, prijaviti Božinoviću, pa će Božinović njih da 'apsi. Ako li ne će, desničarska „moćna gomilica“ udrit će na Božinovića. Lijepu su kašu Plenkoviću skuhali N1, Dežulović, tportal, HND i ostali pravi, fetivi, desničari preobučeni u ljevičare. Promatrat ćemo njen učinak.
MINUTA ŠUTNJE ZA SVE ŽRTVE CORONE
Kapital
O „nadstvaratelju“ sam pisao ovdje, ustvari o N1 Televiziji, a i sada me zanima izdavač ovih „ e-tvorničkih novina“. Jednom riječju- kapital, jer gdje je kapital tu su i desničari koji se lažno predstavljaju kao ljevičari. Tako je od početka, od Marxa- da ne bi kapitala, mislim Engelsa, bio bi gladan. Uostalom i ideologija, koju je sit smislio, temelji se na borbi za kapital. Zatim Lenjin, s kapitalom u oklopljenom vlaku iz Švicarske, preko Njemačke, pa Švedske i Finske do Petrograda. I hop, eto Oktobarske revolucije,uz pomoć neprijatelja domovine, majčice Rusije, koja je uskoro sve pretvorila u „jedan“ kapital, državni, uključivo i ljude. Stiže Staljin, sve učvršćuje, prije toga pljačkaš banaka (kapital) suradnik (kao sindikalist) naftaša u Bakuu, najbrže rastućem gradu u Europi početkom 20. stoljeća. Nafta, rafinerije, Rotschildi mislim, kratko- kapital. Brzo je utemeljena i Kominterna, i tu je, državni , sovjetski, kapital koji služi izvozu revolucije i u kojemu mnogi strani komunisti baš uživaju.( Soroseve udruge iz devedesetih kopija su Kominterne, i one doniraju, „zobe“ kapitalom svoje desničare, samozvane ljevičare, i tu je kapital glavni.) Sovjetski savez je bio na izdisaju, a ogromni kapital je još „doniran“ KP Francuske, primjerice.
Izlaze ubrzo na scenu izvedenice boljševizma, mislim fašizam i nacizam, čak i pakt Staljin- Hitler prve dvije godine rata, uz obilnu, kapitalnu suradnju i prije. Zar nisu baš tzv. ljevičari trubili kako su i fašizam i nacizam „djeca kapitala“, štoviše „krupnog“. Pomoć kapitala u održanju i razvoju nacizma, bankarskog, opće je poznata stvar. Sad se ti tu snađi na liniji „lijevo“- desno“. Jedno je ipak jasno: Nema desnijih desničara od ljevičara. Kapital je samo jedan od najvažnijih svjedoka ovom zaključku.
Još ono najvažnije. N1 Televizija, Dežulović, tportal i ostala bratija pokrenuli su ovu mrtvačku psovačku hajku baš u danima rata, rata s „nevidljivim neprijateljem“, Prvog pravog svjetskog rata, Coronskog rata. U vrijeme kad u Hrvatskoj umire nekoliko desetaka njegovih žrtava dnevno, u nekim državama i tisuće, u doba četvrtog, x-tog, vala Corone. Među njima su sigurno neki, možda i većina, njihove obitelji, bili korisnici usluga, platiše te njemačke „tvornice“(HT) bivši vlasnici mreže koju je ovaj kapital “privatizirao“, ustvari , „podržavio“. Neka lipica njihova mora da se ulila u "tvornički kapital". Umjesto bilo kakve sućuti, virtualne minute šutnje barem, što li, ova „tvornica“ preko svojih „e-tvorničkih novina“ pronosi psovanje mrtvih.
Pa to je za
Orden Mrtvačke glave prvog reda.
Ili griješim, možda je rano za odličja.. Ovi ovdje navedeni, a pristižu i novi, barem kao podupiratelji, malo ubrzano slažu uvjete za jedan dobar građanski rat u okviru Coronskog.. Kad ga već nije bilo ranih devedesetih.. U virtualiju je već stigao.
Mato Dretvić Filakov