Povampirenje ustaša za poklada- Dabro
Nisu oni prepametni srbijanski šovinisti ni svjesni koliko su u pravu kad ovih dana, u pokladno doba godine, urliču po beogradskim medijima o „povampiranju ustaša“. Nema boljeg mjesta gdje bi se mogle „povampiriti ustaše“, ustvari je to i jedino mjesto odakle se uopće i može „vampir povampiriti“, njegovo rodno mjesto. Uostalom to i ne bilo prvi put, a kad se bolje razmisli to je neki jedinstveni vampir , rijedak, endemski. Ništa čudno, tamo je sve naj naj, pa i vampir.
Pokladno doba prikladno, noći još duge, a maskiranih ionako mase masa uokolo. Ma bravo majstori beogradski. Imaju oni još na usluzi i obližnje vlaške vračare, ako je vampir možda pospan. I „u ovdje“ je priučenih Baba Jaga značajan broj, a budna je aktualna „narodna fronta“- za nju taj vampir nikad ne spava.
Ima u Beogradu još jedan spavajući vampir, veselit će ovdašnju „narodnu frontu“, a dok je tamo drži Srbiju „pod okupacijom“, tvrde srbijanski nacinalsocijalisti, radikali. Šešelj ga onda nije uspio dokrajčiti s glogovim kolcem, a sada se vaterpolist i gradonačelnik Beograda sprema poslati nam ga pa se nadam da „fronta“ priprema doček. Na čelu s Milanovićem.
Po po' klade, Foto Trn
Izroni Dabro iz facebukovog sokaka
Nije se ni stišala graja naše „narodne fronte“, koja je zbilja široka u širinu. Širinu bi pohvalio i drug Staljin, utemeljitelj antifašizma (ima lekcija o tome ovdje). U njoj možemaši, „socijaldemokrati“, haenesovci/ke, dio, centristi, seljaci lažni, “pametni“, ima i desničara, suverenista… Ona je kao i protiv unutrašnjeg neprijatelja Thompsona („ustaša“) a ustvari Plenkovića i HDZ-a.
Kad eto i Dabre. Navalila opet vascela frontovska medija, a i rijetka je druga. Nisam u početku ni obraćao pozornost što za poklada radi taj seoski neotesanac, a na koncu sam ipak morao pogledati što je zakuhao.
Opet pjesma zapaprila, da je pjevao o Paveliću. Poslušao, nije. Lažu. Pjevao je „1928.“ koju su Zlatni dukati pjevali 1990. Doduše u nekoj čudnoj obradi, a uz dodatak famozne „grobnice od zlata“ u Madridu, što asocira na Pavelića. Kad sam poslušao Dabrinu verziju na sokaku asocijacija mi je bila i ostala kako je sramotno pjevati ovu pjesmu o atentatu u Beogradu, o smrti, masakru hrvatskih zastupnika u tamošnjoj skupštini- za poklade. Nakaradno, nedopustivo, najkraće.
Dabrin pripjev o „zlatnoj grobnici“ posvećen „Miloradu“ je kao „ubod komarca“, a antifašisti iz fronte baš na njega nagazili, dok braću Radiće nisu ni spomenuli. Kao što ga ni ne spominju.
Naknadnim pojašnjenjima naš hrabri Dabro se samo zapetljavao. Prvo da može „ u svojoj kući i šoru“ pjevati što hoće. Može u avliji, al' ne može po šoru fejsbukačiti, jer to je malo proširena javnost, a on je još i saborski zastupnik. Ne može, ne može ga zaštititi ni saborski imunitet, osim možda formalno. Sramota koju je proširio po facebukovom šoru pala na leđa ovdašnje desnice, ali i po „građankama i građanima“ Hrvatima.
Zbog toga „narodna fronta“ trlja ruke jer ona je, njena predvodnica KPJ, i u trenutku kad su Nijemci 1941. ulazili u Zagreb haesesovce, seljake, držala većim neprijateljima od tamo nekog Pavelića ( svjedok mi je Leka Ranković koji je tada bio na Jelačićevu trgu). Uostalom zar tada njihov vođa i utemeljitelj „antifašizma“ drug Staljin nije bio u koaliciji s Hitlerom. Zar on nije seljaka, kao neprijatelja, već davno bio pobio na milijune- za cijeli genocid, samo u Ukrajini umorio ponajviše glađu, najviše Ukrajinaca. Njih tri i pol milijuna, a neki podatci govore i daleko više. Pronađite mi aktualnoga „frontaša“ koji je ikada i spomenuo Gladomor. Ne oni, kao i njihov vođa Zoka, faca s Pantovčaka, govore o Banderi, ma „ustaši“. Kao i Putin.
Osim ostaloga
Dabro je nabacio loptu „antifašističkoj fronti“ za siguran gol, ustvari zabio
autogol, „fronti“ ostaje slavlje.
Žedini leptiri, Foto Trn
Nu, kolikogod je Dabrino pokladno popevanje odvratno i štetno još je opasniji nered nastao u koordinaciji s „frontom“, voljnoj ili iz neznanja svejedno, u aktualnim opakim okolnostima u bližem i širem međunarodnom, svjetskom okruženju.
Zašto se Dabro nije sjetio svježih „grobnica od zlata“ po Slavoniji, žrtava na pragu svoga doma? Pa u Komletincima se početkom prosinca 1991. odvijala jedna od presudnih bitaka Domovinskog rata. Samo je iza nje ostalo četrdeset i četiri „grobnice od zlata „ iz svih krajeva Hrvatske, nego se sjetio onoga koji je ostavio svoj narod, ranjen u Argentini 1957., umro u Madridu 1959.?
Ubrzo nam se javio jedan drugi ljuti desničar, „hrvatski Trump“ kako ga je krstio sad već bivši , otpušteni, prijatelj Bujanec. Radić iz Domina ( ukradeno ime od šarenih, duginih „frontaša“!) Kaže on „Večernjaku“ da se Dabrin „deda Sreta“ „prevrće u grobu“, možda u Beogradu, gdje junačina rođena i boravila do 1993. Nije tako, za njegovo rođenje zaslužna VMA u Beogradu, dakle za mjesto rođenja u rodnom listu. Meni sasvim svejedno, bitno je jedino za istinu da on ne niječe da mu je majka Srpkinja, ne skriva.
Inače pravi se znalac javio, bivši Dabrin stranački drug Radić, batajnički pitomac, a postoje i podatci o njegovim slavnim ulogama u „tom ratu“ navodno po srpskim kućama tada već u pozadini. Otimač „zlatne koke“ Zdravkove i Višnjine, tvrdi Zdravko. Kako bilo drugari desni si „vade jetre“.
Od Škorina pokreta ostale su samo krpice, a znao sam kad nam nije dopustio ulaz na javni predizborni skup u Lisinskom, a recimo Grmoji i drugima svečano jeste, da je to i početak i kraj priče. Škorino kasnije povlačenje ostalo mi je donekle misteriozno, iako se već bio povlačio iz HDZ-a.
Odmah se u makljažu uključila i ona postrana, razna „autohtona desnica“, od kojih neka „mlati“ sve oko sebe, s jednim okom na Hadezeju. Ima tu raznih štemera s hrvatske političke scene. Sjajno je bolje, atraktivnije nego u balkanskoj krčmi- jer je i Svijet to postao. Bojevi su uglavnom toliko žestoki da sudionici, nevažno s koje strane, više ni ne znaju gdje se mlate. Prozori su već polupani, oštećen strop, uskoro bi mogli zidovi. A iz daljega, sa svih strana udarili vjetrovi, kiše i snjegovi, ali to se aktera još ne tiče, ni ne primjećuju.
„ E moj Franjo!“.
Dabrina krvna zrnca
Nakon Radića iz Domina, po raznoj, frontovskoj, mediji krenuo napad- ne biste vjerovali, na Dabrina krvna zrnca.
Misterij za misterijem, medijski branitelji i spomena „krvnih zrnaca“, protivnici „analize krvi“ skočili ih brojati Dabri ! Strašno, u školi ga zvali Srbin. Uključili se u brojače brojni intelektualci, inače zakleti neprijatelji te rabote.
Sjajno, ta tko bi propustio takvu priliku, udri i bez i s „krvnim zrncima“ AP-a! Ma Hadezej, na koncu- Hrvatsku. Kako sam bio glup, k'o matun! Pa to je sjajna (neo)staljinistička podvala, ne može biti bolja. Akronim „AP“ je naravno „Ante Pavelić“, zato su oni, ustaše, i doveli Andreja Plenkovića na vlast, da zavaraju narod, ali njima, pravim neostaljinistima i čuvarima Revolucije ništa ne može promaći, pa ni demokratska, koliko toliko, Hrvatska. Možda antifašistička, ali kakvog antifašizma? ZDS antifašizma? ( od Zdravo druže Staljin!)
E moj Dabro, ako nije što drugo, ispričaj se. Prvo onima koji štuju uspomenu na hrvatske žrtve masakra u beogradskoj skupštini 1928.- ne pjeva se to za poklade. Zatim onima kojima je iskreno stalo do isprike zbog te „grobnice od zlata“. I Miloradu, ako ne pripada u krug povampirenih „antifašista“ Dalije Orešković. Isprika je hrabar čin, kamo li zbog pjevanja za poklade, makar se pjevalo u na fejsbukovom šoru.
Što se tiče zabrane svih komunističkih simbola, o tom potom. Ni to ne će ići zabranama, a osim toga o tome se pita i Eunija. Uostalom sve u hrvatskoj povijesti, njenim bespućima ima svoj kontekst.
I Ćipe bi trebao ovo savjetovati Dabri, jer tek što se jedna desna „Škorina krpica“ počela snalaziti i shvaćati što je vlast sve bi trebalo baciti u vjetar. Zauvijek.
Javila se i HSLS „krpica“ i ona ima ultimatum. Razumijem neslaganje s tom „grobnicom“, ali zbog Budišine naivnosti i taština u stranci, izvara ga Račan i uputi na put bez povratka, na post od vlasti osim ostaloga. I nastupi vrijeme detuđmanizacije. Nemate pojma koliko mi je žao zbog Budišine naivnosti. Zar bi i ovaj ostatak ostataka na put bez povratka? Ne razumijem.
Ne mogu ne spomenuti, javio se i Mirko Galić, uletio s
kolumnom pod sramotnim naslovom:“ Što će još izroditi incest HDZ-a i DP-a uz
asistenciju babice iz HSLS-a.“(VL, 21.I.26.) Što li je ono bilo dvije tisućite?
Da nije bio incest SDP-a i HSLS-a? Vrag će si ga znati. Zar se u tom incestu
nije „rodio“ Mirko Galić na mjestu direktora HRT-a? Nego tko je ono bila
babica? Ipak ne moram odgovoriti na svoje pitanje. Ne mogu razumjeti čemu takav
govor, čak i po cijenu da ima bumerang učinak.
Mijenja boju, Foto Trn
Što se zbiva?
Nego tko li je prvi smislio to „AP“? Treba proroštati po mreži.
Sve što sam pisao o predpokladnim i pokladnim događajima, našem „Velji nevolji“, gosp. prof. Pusić, Dabri, tek je slika u vremenu.
A nagriza me onaj crv sumnje, poveliki. Da nije ovo „specijalka“, posrednička „specijalka“. Pratio sam obilježavanje četvrte obljetnice ruske „specijalne operacije“, ustvari žestokog intenziviranja dvanaestgodišnje agresije.
Na obilježavanju nema Macrona, Starmera, Merza, Ruttea, Meloni…osim nekih preko mreže, virtualno. Svi imaju neki svoj domaći problem. Jednome su zakuhali ubojstvom desničara od strane ljevičara, drugi se kuha u Epsteinovom sosu, treća nema problema ne doći, Merz je u Pekingu… Međutim tu je Plenković jedan od najstalnijih i najupornijih podržavatelja Ukrajine, a s njim i jedna Hrvatska. Volodimir Zelenski ga odlikovao. Kad pogledam što sam naučio iz ova tri „slučaja“, dva „rukometna“ s pjesmom i jedan pokladni, opet s nekom pjesmom, sve mi zaudara na „specijalku“. Rusi, istina, ne spominju Plenkovića, uglavnom zgodimice hvale Zoku, koji ne skriva na čijoj je strani. I to bi bilo uglavnom to. Volio bi da sam skroz u krivu, obični teoretičar urota. Ipak kad pogledam kako je sve prozirno, preslika i čisti (neo) staljinistički rukopis…
„ E moj Franjo!“
Mato Dretvić Filakov