Puzajući predsjednički vojni udar?

Tko financira Milanovića?

Odgovor je jednostavan-mi, svi mi ga financiramo, a tako je to u njegovu slučaju, čini se, već generacijski.

Pitanje je u vezi tvrdnje „ da ga financiraju Rusi“.

Ranko Ostojić, Milanovićev pouzdanik i bivši, ministar „unutarnjih dela“, aktualni predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost, promtno je dobio službeni odgovor na službeni upit od SOA-e da ga Rusi ne financiraju, a niti ona to istražuje. Točan odgovor bi glasio, uz dodatak , ne istražuje šefa. Osim toga ne znam kakva bi to služba bila koja bi takve i slične podatke pustila niz vjetar, na javnu sjednicu bio kojega odbora, makar i saborskoga.

Izlazak, zalazak?, Foto Trn

Zoka, sam svoj majstor

Prvo s tim u vezi- i da i ako ga financiraju baš bi se to tek tako moglo utvrditi. Pored toga ako su ga ( bi ga) i financirali činili bi to dok je bio „nitko i ništa“, mislim na političkoj sceni, niti u državi niti u Partiji, ili čak u vrijeme dok je bio predsjednik Vlade- dakle u prošlom vremenu bi mu dali „kredit“. Takav „kredit“, se vraća, zna se što je jamčevina.

Drugo, i ono važnije, uzmimo da ga niti financiraju, niti su ga financirali, a on uporno s mjesta predsjednika države iznosi proruske stavove u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu. ( Drugi nered koji stvara po državi da ni ne spominjem, primjerice protuustavnu kandidaturu na parlamentarnim izborima, sudjelovanje u njima, pokušaj.)

Upravo to je sada bjelodano, uostalom on to i sam tvrdi, sam od sebe i u sebi je idejno (ideološki) na ruskoj strani od početka druge faze agresije, gradeći se da je time zapravo na hrvatskoj.  Pritom plaši Hrvate ( građane) kako će ih Plenković, preko NATO-a poslati na „istočni front“.  On njih štiti od tuđeg rata,  kao što je i sebe od ovoga ovdje svojedobno, oslobodilačkog, Domovinskog. Čini se da je on neki teški mirotvorac, ni pušku ne bi uzeo u ruke, primjerice, kao pripadnici raznih sekti, što je pak za ( nekadašnjeg) ljevičara čudo neviđeno.

U vezi pak tog, prošlog, domovinskog rata sad hoda uokolo, obilježava različite  bitke i stradalnička mjesta, odlikuje još neodlikovane sudionike, dijeli više činove i živima i mrtvima, poginulima i umrlima i pokazuje se hrabrim u prošlosti, povijesti, u kojoj nije sudjelovao. Zaštitnik je branitelja, istih onih koje je njegova policija( ministar Ranko) mlatila, jedina do sada. Dobro, čini to u  predizbornoj kampanji za novi predsjednički mandat. Ribari suverenističke, konzervativne, domoljubne duše, iako on „ovo“ ne drži „domom“  već „našom kućom“, plagirajući stih iz jedne pjesme. I sve ostale, zelene, žute, šarene, mrežom bez okaca, nekim čvrstim tkanjem grebe i po dnu. Sve ih skuplja nastojeći ih utrpati u jednu vreću.

Krajnji cilj? Pa valjda je vidljiv, pokupiš sve u „jednu vreću“, čvrsto  zavežeš i dobije se što? Diktatura.

 Milanovič  financira - Ruse

Dakle, Milanovića ne financiraju Rusi, već je potpuno obrnuto. Milanović  sponzorira Ruse, on je autonomni i autohtoni ruski „sponzor“, politički, idejno, propagandno… donator  „iz odavde“. Očito je- „ideje“ su njegove , a „benzin“, lova, su naši. Budući je on predsjednik svih građana, i onih koji su ga birali i onih koji nisu, odnosno i onih koji podržavaju rusku agresiju, onih koji ju ne podržavaju, onih koje baš briga, a financiraju ga svi (porezni obveznici silom) onda je to veliki problem.  Ustvari dva.

Prvi, bilo bi bolje, poštenije , da ga financiraju oni za koje radi. Nikakav to izuzetak, ni čudo,  ne bi bio, jer Rusi uostalom po Europi financiraju stranke desne, partije lijeve, vjerojatno i „šarene“, pokrete , udruge, medije, cijele države ( Orbana) stigli su i do Amerike- Trumpa.  I „opet će, ako bude sreće“.

Drugi je, ideološko, političko, propagandno, a vidimo i operativno ( zabrana sudjelovanja dvojice( slovima:2) časnika u obuci ukrajinskih vojnika u Njemačkoj iz vlastite duše, uvjerenja, volje, bivanja na  ruskoj strani puno je čvršće i opasnije od nekakvog plaćeničkog.  To valjda nije sporno.

Zato se ne veselim odgovoru SOA-e da ga Rusi ne financiraju niti ona to istražuje, za razliku od Ranka Ostojića i inih koji nad time iskazuju veselje osmjehom od „uha do uha“.  Ah da, i oni su na ruskoj strani, besplatno, a na našoj „poreznoj kopanji“.

A „istočni front“ nije daleko, pa „Wagnerovi“ kampovi za obuku već su tu , skoro na granici, u BIH, srpskoj republici,  i u Srbiji.To je isti onaj „Wagner“ koji za simbol ima mrtvačku glavu –simbol SS-a. Možda i pjevaju njegov marš, popularnog naziva „Teufelslied“( Vražja pjesma), samo u pjesmi zamjene „Deutsland“ s ruskim svijetom, ime Hitlerovo s Putinovim.

 Trojanski konj, opet, u Zagrebu

Razveselilo me interes možemašice Benčić ( i ne samo njezin) u vezi istine o stranom, eventualnom, financiranju  Milanovića. Zašto samo za Milanovića kad se razne političke i parapolitičke organizacije financiraju i financirale su se iz inozemstva. Je li to SOA istražuje i je li istraživala? Ako su se financirale, a jesu, zašto onda Rusi ne bi smjeli i Milanovića, načelno pitam. Što s zar su šoroševski izvori bolji, prihvatljiviji od ruskih, a ima ih još, raznih, bit će. Nego kako su ono možemaši došli na vlast u Zagrebu? Izležavajući se godinama, lupajući u lonce, šatorašenjem na Cvjetnom, uz Milanovićevu i Josipovićevu asistenciju, na konacu, simbolički ( o neukih li Zagrepčana) u pravom pravcatom Trojanskom konju . Tko je dao lovu za konja? Da nisu Rusi? Ne znam, sumnjam, pokojnik protiv kojega su ležali, pa šatorovali na plus četrdeset, bio je dobar (i) s Rusima.

 Malo, malo pa tzv. ljevica, crvena, zelena, lubeničarska, ne spomene tzv. šatoraše( braniteljski prosvjed u Savskoj. Pritom se zaboravlja jedno: šatorašenje je patentirala „zelena ljevica“, revolucionarna  uz podršku danas počasnog doktora Braće Karića( privatni univerzitet u BGD) tada predsjednika države i šatorašenjem pomogla dolask , „mladog i lijepog“ Milanovića uskoro na vlast. Svi su bili tu, Tomašević, Urša, Vili Matula, Celakoski, a sigurno ni Benčićka nije bila daleko. 

Zatim medija. E tu je situacija „a joj meni“, a kako se ona doista financira  preko „sedam gora i sedam mora“, tko će dokazati  kako tu nema i ruskog kapitala. Doda li se Internet i njegova „kanalizacija“ još je i dobro , koliko „neprijatelj rovari“, što bi rekli pravi komunisti.

Možda se medija, općenito, zato i ne bavi temeljitije Milanovićevim aferama i lažima, nego mu je štit, „pancirno medijsko ćebe“ poput onoga s kojim je Patarijarh SPC-a Porfirije, miljenik zagrebačke ljevice, desantirao Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Puzajući predjednički vojni udar?

Nu, vratimo se Milanoviću, jer on se ne namjerava zaustaviti.

Za sjednicu saborskog Odbora za obranu, priredio je nešto nečuveno. Zabranio je načelniku Glavnog stožera OS-a, Tihomiru Kundidu, nazočnost! Umjesto njega poslao je svoja dva činovnika, civila, da oni nešto obrazlažu o misiji u Wiesbadenu, Ustavu, nadležnostima, NATO-u, EU, i drže lekcije o demokraciji. Kome, saborskim zastupnicima u Saboru. Bez obzira na njihov položaj u Milanovićevu uredu,mogao je poslati, ako ga ured ima, i caffe kuhara umjesto njih, bilo bi isto. Lupetanje jednoga od njih da bi vojničko-tehničko objašnjenje sudjelovanja dvojice( slovima :2) časnika bilo nekakva „politizacija vojske“ ionako je izmišljotina iz milanovićevske kuhinje.

To, vojničko stručno obrazloženje Glavnog stožera saborski zastupnici traže kako bi mirne savjesti mogli donijeti odluku o slanju dvojice (slovima;2) časnika u Njemačku.

Ako pak netko ovdje politizira HV, onda je to Milanović, a ovaj njegov potez najviše ,izdaleka, nalikuje puzajućem predsjedničkom vojnom udara ili njegovoj najavi. 

U međuvremenu je bilo kao dogovoreno kako će ponovo pozvati Tihomira Kundida na novu sjednicu Odbora za obranu. Ništa od toga, Milanović zabranio pod prijetnjom smjene. Stoga ponavljam ono o puzajućem predsjedničkom udaru. U tom smjeru Milanović je učinio još jedan korak.

Bili cvit, Foto Trn

 Na koncu zanimat će me, jako, kako će tko od saborskih zastupnika, pojedinačno i stranački , glasati o ovoj temi kad i ako dođe na dnevni red.

Tko ne će imati toliko suosjećanja da malo makar razvedri cervenu kalinu i slavnu Ukrajinu i na njene rane stavi bili cvit. ( Ukrajinci su ikavci)

O ruskoj agresiji na Ukrajini ništa više  dosta sam napisao. U jednoj rečenici: Šivot jedne travke, jednog bilog cvita, koje je spržila Putinova agresija, da ne brojim dalje, više vrijede od svih njegovih ideoloških i propagandnih obrazloženje agresije.

Mato Dretvić Filakov