Srbijanska „specijalna operacija“ protiv Hrvatske
Paralelno s ruskom agresijom na Ukrajinu Srbija je revitalizirala agresiju na Hrvatsku.
Često tako samodržac iz susjedstva Aleksandar Vučić metne Srbiju i „vasceli srbski svet“ na krilo pa im priča, priča kako je nekad bilo, kako jeste i kako „će da bude“. Vučić nastupa s jedim do dva pomoćnika, voditelja, voditeljice na svoje dvije, tri televizije, TV Pinkiju i TV Happyju ( kod Milomira M.) pa udri. Dnevni nastupi po Srbiji, najdraži mu autoputovi, se ne računaju. Nastupa isključivo kao Aleksandar Veliki, Veliki učitelj svega- od istorije preko prava, ekonomije, športa, ustvari nema što ne zna najbolje.
Veliki je istražitelj, prvi i jedini zna tko je koga „priredio“ u ćevape, Veliki tužitelj i sudac…
Veliki je doktor, iscjelitelj. Koliko je samo respiratora nabavio, cjepiva raznih, ima i tvornicu istih. Kako li je liječio „mjerama“ Srbijance za Corone prvog i drugog i ostalih valova, osobno im sređuje magnetsku rezonancu…
Veliki je političar na međunarodnoj pozornici, igra tu igru nesvrstanu s Rusima, Kinezima, Amerima, Irancima, Arapima, Afrikancima… k'o nitko do sada. Tito mu ni do koljena. Eunija je za njega mala beba. E sad, još jedino Kosovo. Skršit će tamo „oluju“ u rujnu. Pa Crnu Goru nazad, zatim srpsku republiku iz BiH „prisajediniti“, saokrajinska vlada djeluje u egzilu, a ima i kandidata u Hrvatskoj…
Velika je žrtva, zasad potencijalna, pokušali su ga ubiti najmanje sto puta, a promašilo ga je dosad bar pet metaka ( A.V.) pa je u pištolju (?) ostao još samo jedan- šesta sreća. Zna i neke ili barem jednoga svojega potencijalnog atentatora, Bošnjaka iz centralne Bosne. Razgovarali, s njim dogovorio kahvu (A.V.).
Kad se sve zbroji rezultat je Veliki usrećitelj Srbijanaca- nikad u povijesti nisu živjeli bolje nego sada, za njegova doba. Žive u nekoj tv-seriji naslovljenoj „Najbolji život“ .
Prije nekoliko dana (
a) Nevinog „srbskog sveta“ okruženog sve samim neprijateljima, osim Orbana s kojim je, skoro, u „medenom mjesecu“ (Orban). I sam je bio „žrtva“ ni ne zna koliko puta, a i medijska je žrtva , čak i u Srbiji. U jednoj susjednoj državi, kaže, prosječno 112 puta dnevno ga medijski „deru“.
b) Aktualnog svjetskog rata ( Vučić) kojega Zapad vodi protiv Rusije u Ukrajini(!). U okviru toga je i nadolazeća zima, ali riješit će on to. Već jeste.
c) I samohvale o najboljem životu u Srbiji ikada (Vučić). Scenarij je uključivao i školsku ploču i kredu, pa ga je Vučić Srbijancima još i crtao.
Pozorno sam slušao tek prvi dio „filma“, drugi je namijenjen Putinu i, donekle, Zapadu, a treći „hrani“ Srbijance. Traje li traje, dosadno, lažljivo. Što rek'o Dobrica Ćosić: … „Laž je vid našega ( srbijanskoga, o.a.) patriotizma i potvrda naše inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno“. A i prima se, dodao bih. Ustvari „lažemo sami sebe“( D. Ć.). Dokaz : u vrijeme najveće popularnosti Rusije među Srbijancima oni, kao i inače, bježe na mrski Zapad, a u Srbiju se masovno doseljavaju- Rusi srednje klase na putu prema Zapadu.
Povod za taj dio nastupa bila je - Srebrenica, koja se doduše obilježava 11. srpnja (pad Srebrenice, 13. početak masovnog pokolja Bošnjaka) a on se javlja s malim vremenskim odmakom. Kako bi sve poklopio, dao konačni sud.
Srebrenica je bila samo povod za usputno opovrgavanje genocida, dok je Vučić većinu vremena posvetio Jasenovcu, zatim Oluji, post Oluji, „zagrebačkoj čaršiji“, uglavnom Hrvatskoj, pa i tako zatrpavao srebreničke masovne grobnice. U sedam dana, 13.-19. srpnja 1995., likvidirali su Srbi preko 8.000 (MC Srebrenica) uglavnom muškaraca, ali i djece, među njima i djevojčice. U tako kratkom vremenu ugašeno je preko šesnaest tisuća bošnjačkih očiju, nevažno na koje sve načine. Pogašene su.
Paradoksalno je pritom da jedan Vučić, Aleksandar Vučić, narodni poslanik Šešeljevih radikala koji je u beogradskom parlamentu prijetio kako će oni ( Srbijanci) „za jednoga Srbina pobiti sto muslimana“ lamentira o zločinima. Znakovito je kako je govor držao 20. srpnja 1995. Morbidno, jer likvidacije u Srebrenici i okolici su još sporadično trajale, pa je brojci do tada pobijenih pridodana još koja stotina . Jedini odgovor od ovoga koji bi me zanimao je na slijedeće pitanje: Onda Vučiću je li vaš plan ostvaren, premašen, ili se podbacilo, pa se čeka „drugo poluvrijeme“, te kad će „drugo poluvrijeme“ u Glini?
Osim što je i ovaj dio nabijen lažima i poluistinama, jedna je primjerice ta kako su Srbi u Drugom svjetskom ratu imali žrtava „više od svih naroda u Jugoslaviji zajedno“, glavni sadržaj govora je mržnja. Vučićeva mržnja, prema Hrvatima , Bošnjacima, Albancima, te prema Zapadu, koji ga je, usput, i doveo na vlast. Izvedba je jednostavna: s desetak rečenica se nabaci mržnjom, pa i donekle prikrivenim prijetnjama, a onda s jednom to ublaži u stilu - mi , Srbi, ne smijemo mrziti, a i sami smo , tu i tamo počinili neki zločinčić. I vozi dalje. Osveta? Kakav rat , kakva osveta oni će se sve samim neprijateljima osvetiti radom, ekonomijom.
Ne bih se na ovaj Vučićev nastup ni osvrtao, ništa novoga, da ne bi tog 17. srpnja i njegova nenajavljenog, međudržavno neorganiziranog, privatnog posjeta Jasenovcu, jer je tada postalo jasno kako je predstava na Pinku bila medijska (propa)gadna „topnička priprema“ za nastavak stvaranja kaosa u odnosima s Hrvatskom. Planirao je doći i u Pakrac, kod episkopa padobranca i niškog specijalca Jovana Ćulibrka, a tamo usput obilježiti početak oružane saokrajinske pobune, što li. Ovaj vladika, ali i Porfirije su živi dokazi postojanja "nebeske Srbije". Jovan Ćulibrk slijeće s neba s padobranom, a Porfirije Perić dolazi s helikopterom, utrenirano u Crnoj Gori.
Spomenik "dekristijanizacije" iz 1991.
Parastos Čiči u Hrvatskoj?
Nisam se mogao prisjetiti zašto baš sedamnaestog srpnja, ali to su mi razjasnila četnička udruženja u BiH, srpskoj republici, te slična u suradnji s Crkvom Srbije, kako Crnogorci ispravno nazivaju SPC, u Crnoj Gori. Dan je to likvidacije Draže Mihailovića, pa su mu ona, u BiH i Crnoj Gori organizirala parastos. Bi li se služio i u Pakracu, makar onako „zijevajući“? Nakon liturgije „zazijevalo“ onu „Sprem'te se , sprem'te“ koju četnici gude po „regionu“ već dulje od stoljeća. Kad im susjedi, od Varne do Karlobaga, „otpjevaju“ „spremni“, onda je problem, jer trebali bi „sagnuti glavu i ruke na leđa“, kao, najnovije, Vukovarci 1991. i čekati. Ili je možda Vučić išao kod episkopa Ćulibrka kako bi ga „zacajhnao“ za novoga mitropolita zagrebačkoga, jer je Porfirije još uvijek v.d.? Zna se tko u Crkvi Srbije bira patrijarhe. Nego vidim kako je neprimjećeno da Parijarh Crkve Srbije stoluje (i) u Zagrebu, i to "uduplo" - i kao Patrijarh i kao mitropolit.
Očito je Vučićeva namjera privatnog dolaska u Jasenovac baš 17. srpnja bila sastavni dio i ovoga scenarija, koji je dakako smišljen odavno, a služi samo jednome- sada na „srbskosvetski“ način podgrijavanju mržnje i revitalizaciji agresije. Parastos Čiči uključen. I to ne bilo kakvom već po modelu famozne „denacifikacije“ kakvu trenutno u Ukrajini provodi Rusija, ruski svijet. Nu to za Hrvatsku nije ništa novo. Takvu „denacifikaciju“ iskusila je u srbijanskoj nacionalsocijalističkoj agresiji s konca osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Dan poslije, nakon što se uključila cjelokupna srbijanska medija, čak „na finjaka“ i oporbena, sve je postalo očitije, pa udri po „ustašama“. Srbijanska javnost do te mjere je antihrvatski kondicionirana da se pojedinci, skupine, političari sve do sveučilišnih profesora gadno vrijeđaju govoreći jedni drugima: „ustašo“ , „ustaše“. Tako je jedan sveučilišni profesor novinara Vučićevića šefa tabloida Informer, nazvao- „ Maksom Luburićem srbijanskog novinarstva“, jer je i on „kasapin“, ljudi dakako, kao i taj Maks, po Šešelju inače čak je i on Srbin(!). Razočaravajuće, a budi u meni i sažaljenje Srbijanaca. Ovo su pravi razlozi zašto Vučić ne može u privatni posjet Jasenovcu, pa još i preko treće države. Kakav pijetet, nema toga u njega, a prema jasenovačkim žrtvama ponajmanje, ma što govorio i u što se kleo. One su (i) njemu sredstvo za opravdanje agresije.
„Privatni posjet“ predsjednika jedne države drugoj inače je po definiciji neizvediv. Ta „funkcija“ i kad ide na toalet u svojoj, a kamo li u drugoj državi, ne može to činiti „privatno“, niti čini. Ovo je poslužilo hrvatskoj Vladi da fino, u diplomatskim rukavicama, takav posjet onemogući, što je u redu, ali me ne zanima. Jednostavno, nije bitno.
Zanimljivosti
Zanima me zato kako se Milorad Pupovac našao u tom „srbsko-svetskom“ filmu dogovaranja s Vučićem. On nije u Vladi, i s tim ne bi trebao imati nikakva posla, makar ga Vučić predstavljao kao „podpredsjednika Vlade RH“ , što on doduše stvarno i jeste. Navest ću dva razloga zašto to nije trebao činiti: Prvi, jer je time udario šamarčinu Andreju Plenkoviću, pa izgleda kao da pili granu na kojoj njegova politička sekta sjedi. Drugi, trebao bi, kao, biti i važniji- time je značajno pridonio nepomirenju, blago rečeno, Hrvata i Srba. On je sve samo ne bedast da ovo ne bi znao. Što se onda iza brda valja? Izgledan poraz HDZ-a na novim, možda i skorim, izborima, a koje bi on mogao izazvati. Dodvorava se novim, budućim, koalicijskim partnerima, možemašima i nekoj frakciji SDP-a plus kakvim puljcima? Nešto tu „miriše“, prvi je glodavac ( Čačić) već napustio brod, s odgodom.
Zanima me i kako se dogodilo da ovdašnja, recimo, desnica ima isto objašnjenje ovoga događaja kao i srbijanska- ako je moguće biti desnije od Vučića- pa i tamošnja oporba. Vučić i Plenković su dogovorili igrokaz, svaki za svoje unutarnjopolitičke potrebe. Vučić ih ima mnoštvo, jedna je odugovlačenje sa sastavljanjem vlade, završetkom izbora koji traju li traju. Dodali su mu i pad ukrajinskog zrakoplova u Grčkoj 16. 7. 2022. sa srbijanskim oružjem „ za Bangladeš“. Poletio iz Niša, pod nosom tamošnjeg ruskog „Humanitarnog centra“, pa se pitam: Tko danas ruši ukrajinske zrakoplove ?
Plenković je eto bio u problemu u vezi tih opoziva en-tog Beroša, prvog Grlić Radmana, korupcija, da prođe uvođenje eura, cijene..., pa se poigrao s Jasenovcem. Kao privagu još su dometnuli i ulogu Pupovca, naravno, ne bez osnove, ali… Ali Pupovca i njegovu sektu na vlast su prvo doveli mostaši, rušili usput i Karamarka, a zatim mu to omogućio Domovinski pokret odustajući unaprijed od sudjelovanja u vlasti. Razmišljaju li kako su ga oni gurnuli u naručje Plenkoviću? Umjesto toga mogli su utjecati na izbor stručnih kadrova iz cijele srpske nacionalne manjine a ne samo iz Pupovčeve sekte. Zaključit ću ovdje: Biti na istoj strani sa srbijanskom desnicom, a u vezi Vučićeve opasne verbalne, medijske „srbsko-svetske“ agresije na Hrvatsku, bez obzira koliko ne podnose Plenkovića, i više je nego previše. Bože moj, kad su nam takvi branitelji nacionalnog, državnog interesa, kakvi li su nam tek neprijatelji? ( Tema čim zahladi.)
Predsjednik Milanović se, jedva, o
ovoj agresiji oglasio nakon desetak dana, prvo napadajući Plenkovića u vezi
BiH, a zatim obećavši „za ruku“ povesti
Vučića u Jasenovac. A da si ga povede
svojoj kući, u svoju omiljenu birtiju u „zagrebačkoj čaršiji“ (Vučić) a
ne kod nas doma?
Spomenik srbijanske "dencifikacije" iz 1991. ( partizanskog mjesta!).
Elementi operacije nove "denacifikacije" Hrvatske
Pomalo me hvata mučnina, pa ću prema kraju.. Paralelno s ruskom agresijom na Ukrajinu Srbija je revitalizirala agresiju na Hrvatsku. Kao da nam se osamdesete i devedesete vraćaju. Ona se bez trunke sumnje može smatrati i aktualnom srbijanskom „specijalnom operacijom“ . Traje i slična operacija u Crnoj Gori, vodi ju crkva Srbije, srbijanske službe i mediji, te premijer Abazović, ićizirani Albanac čiji brat vodi kliniku U Beogradu u kojoj je zaposlena partnerica Ane Brnabić, rodila „ćaletu“ sina. Ovih dana tamošnji mitropolit Crkve Srbije, Joanikije, govori o potrebi „deustašizacije“ Crne Gore, a u okviru toga će rušiti Njegošev mauzolej na Lovćenu.
Specijalna operacija sadrži ove elemente:
Sudske, optužnica hrvatskih pilota zbog događaja za Oluje u trećoj državi.
Jezične, Deklaracija o prostoru srpskoga jezika, 2019. usvojena Povelja o srpskom kulturnom prostoru. Lebensraum, životni prostor, kompletiran.
Političko-mitološki, reaktualizacija jasenovačkog mita, zamjena za kosovski najžešće kroz usta samodršca Vučića i megafona mu Vulina.
Svetosavske, vjersku, SPC ( Srbijanska pravoslavna crkva, Crkva Srbije, CS) proglašenjem djece „novomučenika“, s lažnom tvrdnjom kako su pobijena u Jastrebarskom. ( Porfirija pozdravljaju njegove zagrebačke kružoklije iz 2019. I 2020. u doba Corone i koordinator Pilsel. Ka'će orden Sv. Save?)
Teritorijalni, zahtjev za eksteritorijalnošću Jasenovca.
Međunarodno politički, zahtjev EU da donese deklaraciju o „najgorem logoru za Drugog svjetskog rata u Europi“, Jasenovcu (Vučić).
Neke sam aktivnosti istoga sadržaja, a nižega ranga izostavio. Odlično provedena produžena agresija, čeka nas još i antiolujna. Bez pucanja. Zasad. Kažu da politički marketing Vučiću godinama odrađuje agencija u vlasništvu Tonya Blaira ( srbijanski izvori) nu tko bio da bio radi mu odličan posao. Zar se ovdje spava, vlast, službe, suverenistička i ina oporba… Vratila se hrvatska šutnja na velika vrata, pored ostaloga.
Srbijanski problemi
Srbijanci inače imaju i ova dva (nerješiva) problema. Prvi je evidentna, sad već istorijska nesposobnost da oni, njihove elite demokratski i učinkovito vladaju Srbijom, a kamo li onda s narodima s kojima su okruženi. Tako je „odvajkada“, od SHS-a i ranije, socijalističke Juge i sve do danas. Prokockati, kao nacija hegemon, takve dvije prilike može samo nesposobni hegemon. Država, društvo, s kojim danas vladaju "umiveni" (umio Zapad) i ćosavi četnici, koga bi ona privukla. Opsežna tema, a moram priznati kako ima Srbijanaca koji su svjesni toga pa upozoravaju, ali su uglavnom politički i medijski stigmatizirani.
Drugi problem je u činjenici što zadnjih tridesetak godina Srbijom vladaju rubni Srbi, Srbi s ruba zamišljenog „srbskog sveta“, velike Srbije, kako se već naziva. Na taj problem sam ukazao, davno je to bilo. Devedesetih, primjerice, tu su: u politici, vojsci, tajnim službama policiji ideologiji, nacinaalsocijalističkim bandama, medijima : Slobodan Milošević, Crnogorac, Patrijarh Pavle iz Hrvatske, Afilohije Radović , Crnogorac, , Blagoja Adžić iz BiH, Veljko Kadijević i Frenki Simatović iz Hrvatske, Jovica Stanišić i Veselin Šljivančanin, Crnogorci, Vojislav Šešelj, iz Hrvatske, Vuk Drašković, BiH, Arkan, Legija, Bokan ( „Beli orlovi“) Krste Bijelić,…. I da dalje ne nabrajam,, a bilo ih još u vrhovima SPC-a, SANU, medijima u onodobnom nacionalsocijalistčkom projektu.
Danas je isto. Aleksandar Vučić, BiH , Patrijarh Porfirije, BiH, Ana Brnabić, predsjednica vlade, „deda“ s Krka ( teško će biti „ustaša“, o.a.) Ivica Dačić, Kosovo, Aleksandar Vulin, ministar vojni i policijski, BiH, ministrica energetike Zorana Mihajlović i ministrica Kisić Tepavčević, BiH, ministar Ratko Dmitrović, Hrvatska….Našlo bi ih se još, ali i ovoliko ih je, po mojem sudu- previše. Pritom su Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin, Ratko Dmitrović, Ivica Dačić aktivni itekako devedesetih na programu velike Srbije, kao i danas na realizaciji „srbskog sveta“. Dodamo li Šešelja, Šljivančanina, Bokana… eto sreće za Srbijance.
Hoće li oni, Šumadinci, Maćvani, oni s juga Srbije skinuti šajkaču, lupiti se dlanom po čelu i shvatiti kako ovi njihovi vladari i akteri „srbskoga sveta“ nastoje prisajediniti Srbiju zadnjoj svojoj vuko.ebini - za koju nikad čuli- a ne obrnuto. Vratiti šajkaču na čelo, pa reći : e sad je dosta. Ne znam. Dok to ne učine Vučić i Vulini vladat će njima. Što to bude duže trajalo Srbija će dublje propadati u „najboljem životu ikada“. Kad bih mrzio Srbijance upravo bi im to poželio, a ne ću.
Mato Dretvić Filakov počnite pisati...