Uvodna napomena . nastavak  teksta "Što se ono u  Srpskoj pravoslavnoj općoj  gimnaziji taji?"

Ne znam ni što ni kako: pred objavom HND-a od 27. rujna 2021. pod naslovom :“Hrvatsko novinarsko društvo (HND) zgroženo potjernicom s naslovnice Hrvatskog tjednika“. Naslovnica s ove potjernice HND-a objavljena je u HT-u davno prije, još petnaestog rujna. Prolaze dani od objave HND-a, evo već   prohujalo skoro i mjesec dana, a odjeka u javnosti nema, ni pokude ni podrške. Šuti udrugarska fronta, ne udara žestoko, šuti Plenkovićeva Vlada, šuti medija, šute kolege novinari…A nema ni onoga Milorada koji je sličnim loncima uglavnom poklopac, ili netko od njegovih. Što li će to onda meni kad sam već na ovim „svjetlećim stranicama“ objavio tekst o cenzuri s osvrtom na vladajuću, globalnu. Pročitana je to priča još malo zapaprena , zasoljena i prilično zategnuta u doba Corone. Ništa.   Ne bih, zbilja ne bih stavljao glavu između „potjernice“ (HT) i potjernice za novinarima (HND) da na ovim stranicama već nisam pisao o tzv. Porfirijevim kružocima  koncem srpnja, u prvoj objavi Trna.  Bijah bio taj članak o navedenim kružocima pod naslovom „Što se ono u Pravoslavnoj općoj gimnaziji taji“ napisao dan, dva po objavi  hvalospjeva Roberta Bajrušija ( „Donosimo insajderski izvještaj o zagrebačkim danima novog duhovnoga vođe SPC-a“ , JL 21. veljače 2021.) al' neima člančić sreće, ne ugleda  mjesecima ni tračak svjetla- sve dok nisam pokrenuo ovaj portal, svoje e-zidne novine, samoizdat.  Pritom je znakovito kako  medija,pače i izvan glavne struje , osim usput i ovlaš, nije mjesecima uopće spominjala, pisala o „Porfirijevim kružocima“. Porfirije je bio ne samo  „mirotočiv“, gostoljubiv, tajnovit, već i- nedodirljiv. Nekako sam uvjeren kako su i Bajruši i JL zbog teksta o njima od neznanog nekoga dobili po nosu. Neoprezno brate, makar i hvalopjev. Upravo je fantastično kako ih ni HND u svojem priopćenju,  također ne spominje, pa se zapravo ne zna ni povod ni uzrok potjerničke objave, niti naslovnice HT-a. Kao da je pala s neba, bože m' prosti- sletjela helikopterom u HND, ili možda dostavljena s padobranom.

Instalacija:trnoviti HR.. 

O naslovnici HT-a  s naslovom „Četnički Patrijarh i hrvatski kvislinzi provode puzajuću infiltraciju tzv. srpskog sveta u Hrvatskoj““

Što je na njoj sporno?  Ništa, ili skoro ništa.

1.    Slikovni sadržaj je samo-slika, domaćina kružoka i manjeg broja Porfirijevih „kružoklija“, „viđenijih“, po izboru HT-a, od njih šezdesetak, prema Bajrušijevom nepotpunom popisu, pripadnika raznih navodnih „hrvatskih elita“.

2.    Pridjenuti „četnički“, ili reći Srbijancu „četnik“ odavno nije opaka uvrjeda,tzv. govor mržnje- već kompliment. Tamo je četništvo sudski rehabilitirano, politički, vojno, ideološki, kulturno…Neprijatelji su oni , i Srbijanci tzv autošovinisti, koji to ne prihvaćaju. Od konca osamdesetih Vuk Drašković je počeo organizirati četničke zborove, derneke, na Ravnoj Gori. Preko nekoliko četničkih i pročetničkih i crno rukaških postrojba- neke sastavljene od samih Srbijanaca neke mješovite sa saokrajincima- zločinački je haračilo po Hrvatskoj i BiH od 1990. do 1995. Sve vrijeme politički, obavještajno i vojno, državno podržavane, a medijski slavljene i od popova SPC-a (Srbijanske pravoslavne crkve) blagoslivljane. Danas su glavne zvijezde srbijanskih televizija Šešelj, šešeljevci mesari i „salatari“,Dragoslav Bokan ,Beli orlovi, Kapetan Dragan, razne tajne crno rukaške „Jedinice“.  U srpskoj republici u BiH održavaju se smotre četnika, Draži podignut spomenik u Bijeljini u srpnju ove godine… U Crnoj Gori je bio podignut spomenik Puniši Račiću ( u međuvremenu uklonjen, pitanje vremena kad će biti vraćen preko „srbskog sveta“ ) i t.d. U Hrvatskoj četništvo i četničija  zapravo nisu sankcionirani, možda je i obrnuto. Da nisu u tihoj rehabilitaciji? A „četnički Patrijarh“- kamo pastir, tamo i stado.  

3.    Sad još „hrvatski kvislinzi“- to nije istinito, barem ne još. Preciznije je, za sad, ovdašnje „kružoklije“ nazvati Porfirijevm ilegalcima, jer kružoci su bili tajni. Tri godine, pa i u vrijeme Corone(!) o čemu malo niže.

4.     Za napad, s namjerom prokazivanja, na Josipa Jovića, kako je bio „posljednji sekretar Saveza komunista u Slobodnoj Dalmaciji“ koji je svom tekstu u HT-u tek ovlaš dotaknuo Porfirijeve kružoke, nemam riječi. Bit ću blag, „politički korektan“. Ta novinarska udruga, HND, ne vidi komunističke balvane među Porfirijevim „kružoklijama“, čak i jednog člana CK  SKH, jednog bivšeg predsjednika države, činjenicu da bi se od „kružoklija“  mogao sastaviti jedan solidni Politbiro SKJ, pa i omanji  CK. Zataškava činjenicu kako se članstvo u ondašnjem HND-u ( tada Društvo novinara Hrvatske) poklapalo, skoro, s članstvom u Partiji- razlozi su valjda poznati. Stoga je HND zadnja udruga koja bi, kao udruga, nekoga mogla prokazivati (crtati metu na čelu) napasti, zbog članstvu u SKJ. Napad bez profesionalne istinitosti, poštenja i časti s odsustvom svakog kodeksa.  

5.    Naslovnica je objavljena poslije vrtoletnog (ruski) desanta na Cetinjski manastir i ulaska Porfirija s pancirnim „ćebetom“ u bogomolju, što joj dodaje posebnu zanimljivost i značaj.

6.    Prema svjedočenju jedinog svjedoka HND-a, Branimira Pofuka, „ u tekstu ( kojem? o.a.) se ističu potpuno neistiniti, paušalni i zlonamjerni navodi,perfidno smišljena kleveta…“ Nakon trogodišnjeg sudjelovanja na tajnim, ilegalnim, sastancima kod Porfirija i šutnje o njima, Pofuk ne može biti vjerodostojan svjedok, tek možda- svjedok pokajnik.

7.    Svakako je najsramniji dio priopćenja HND-a taženje progona, „po službenoj dužnosti“, i 'apšenja valjda, kolega novinara, jer oni , navodno, onemogućavaju novinarima medije “slobodan rad“. U koju godinu djelovanja Društva novinara Hrvatske se to vratio HND?  Nema više tekstom na tekst, već cenzura i progon neistomišljenika- čak je i „fora“ ista- nacionalizam i slične etikete. Naslovnice u mediji ( mainstream) mogu inače crtati mete svakodnevno, ali s metkom ustašama u potiljak,sarim, ,kao i osmišljenim i izmišljenim sadašnjim i budućim. Svatko može „u ovdje“ u mediji završiti kao „ustaša“ , svaki tzv. desničar, kakav konzervativac, vjerniji vjernik…skoro kao i u mediji u Srbiji.

8.    Što se tiče provođenja „puzajuće infiltracije tzv. srpskog sveta u Hrvatskoj“ (navod  s naslovnice) po svemu izgleda kako je ta faza prošlost- na djelu je, čini se, leteća- helikopterska i padobranska.

 

Bit „Porfirijevih krunžoka“- tajnost

●Tri godine, od 2017. do  2020. održavaju se  sastanci , „kružoci“ - ah kako to gordo komunistički zvuči još od doba Kominterne- u prostorijama  u vlasništvu SPC-a ( Srbijanske pravoslavne crkve) u gimnaziji koja je dio obrazovnog sustava RH. Čak i u doba Corone, „zatvaranja“, s pedeset, šezdeset sudionika. U vrijeme kad ništa nije radilo, ili kad su epidemiolozi odobravali skupove, kad su i birtije bile zatvorene, kad je u crkvama bilo desetak vjernika i svećenici s maskama, kad je skoro sve išlo virtualno… Tajni, politički, sastanci u gimnaziji, a sve u  organizaciji stranog državljanina, bivšeg vojnog vikara, prvog, srbijanske vojske. I nitko za njih pune tri godine ne zna. Ne vrijedi ni ono „sveto“  „civilno“ pravilo: „Javnost ima pravo znati“.  Javnost o njima pojma nema usuprot činjenici kako su među „kružoklijma“ mnogi novinari ( Koliko članova HND-a?) a svi od domaćina do zadnjeg sudionika - javne ličnosti.

●Na tajnim kružocima su i predstavnici aktualne vlasti (!) poput Milorada Pupovca, bivši poput Ive Josipovića, pripadnici,tada, buduće  (možemaši) poput Rade Borić. Sveučilišni nastavnici, najbrojniji, prema nepotpunom popisu, s FF-a i FPZ-a: Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dejan Jović…

Zanimljiv lik u  Porfirijevim kružocima je njihov operativni organizator- Drago Pilsel. Svojedobno je sudjelovao u Josipovićevu timu za predizbornu kampanju, zatim kratko vrijeme njegov savjetnik, do nekog nekulturnog ispada nakon kojega ga je morao otpustiti. Suradnju su nastavili u Autografu koja traje i danas. Poznato je kako radio i u PR-peglanju „lika i djela“ člana Predsjedništva druge države ( on tvrdi kako je radio kao „analitičar“)  za honorar, inače neomiljenog među tamošnjim Hrvatima, ali i ovdašnjim, pa čak i političarima. U vrijeme dok je bio u Porfirijevoj ( tada i sada zagrebački mitropolit) službi, kao organizator, istodobno je i doktorand Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu. Volontiranje, „laboratorijske“ vježbe , honorar, tzv. sukob interesa u dvije države…?   

●Religijski promatrano na kružocima  su pravoslavci, katolici, protestanti, židovi i, dakako, „svećenici“ i vjernici sekularnih religija, komunističke, zelene, New Agea…U ovom popisu nisam vidio muslimane. Zašto ih nije bilo ( ako nije)? Bez njih nema onoga „jedinstva“ oko jednoga Arhitekta, kako li se već naziva, ako  bi i to bila tema.

●Većina sudionika živi, ili ga barem djelomično koristi ili je koristila -na državnom, javnom, proračunu, a svi na nekoj drugoj vrsti proračuna, europskom, udrugarskom (od udruge) donaciji, „milodaru“. Pripadnici vlasti, tadašnji u doba tajnih kružoka (Pupovac) bivši (Josipović) sadašnji (Matula, Borić) te profesori FF-a i FPZ-a ( Jakovina, Klasić, Jović) sigurno. Ma sjajno, javni novci, a za porezne obveznike, javnost, tajni ilegalni, kružoci, sastanci.

●Mjesto održavanja: gimnazija. Tri godine se u gimnaziji, pa i za Corone održavaju tajni sastanci, politički sastanci. Možete li zamisliti bilo koju gimnaziju u Hrvatskoj u kojoj bi se tri godine sastajali, recimo, sudionici konzervativnih usmjerenja, koje medija , od milja naziva „desničarima“. Nemoguće, prvo bi ih provalila, a zatim bi se od pokuda i crtanja meta na čelu sudionicima zapalila.

Zaključno. Iz opisanoga je valjda jasno kako su ovakvi tajni, još trajni,  sastanci ( „kružoci“) jednostavno društveno neprihvatljivi i nedopustivi. Moralno neodrživi (blago) umjesto povjerenja grade nepovjerenje u društvu, sigurnosno apsolutno sporni (tajnos) a o njihovoj političkoj šteti ne treba trošiti ni virtualna slova. Koliki su oni, blago rečeno, promašaj , pa čak kako su poslužili onome čemu se , barem neki od sudionika ni u snu nisu nadali, postalo je i naivcima jasno nakon  vrtoletnog desanta Patrijarha SPC-a ( Srbijanske pravoslavne crkve) na Cetinjski manastir, ogrnutim „svečanim“ pancirnim „ćebetom“. Padobranski skok niškog specijalca na službi u Pakracu, „letećeg“ vladike Jovana, u Beranama (Crna Gora) sa srbijanskom zastavom, u čast još jedne vjerske službe, bio je nova  demonstracija ne samo „srbskoga sveta“ već i „nebeske Srbije“.  Taj bi PP, pop padobranac , pakrački  episkop Jovan, izgleda, otklesao Goranove stihove s Bogdanovićevog kamenog cvijeta u Jasenovcu ( Trn pisao o tome)- ne uklapaju se u jasenovački mit, zamjenski za kosovski. ( Gdje ste ovdašnji , navodni, antifašisti, sram vas bilo što na to šutite!).

U međuvremenu je Patrijarh  Porfirije dodao šlaga na tu tortu uručivši Orden Sv. Save- po odluci Sinoda SPC (Srbijanske pravoslavne crkve) na prijedlog episkopa bačkog Irineja Bulovića- Miloradu Vučeliću! Jednom od, operativano, najvećih ratnih huškača  devedesetih godina. Bio direktor TV Novi Sad 1991.do 1993., kad je prednjačila u antihrvatskoj ratnoj propagandi, zatim od 1993. direktor RTS-a, na istom zadatku. Danas je direktor Večernjih novosti, koje su novinski RTS (naslijedio Ratka Dmitrovića) te predsjednik NK Partizana (valjda i športskog društva) čiji su „navijači“,  neki Velja Nevolja i njegova navijačka banda, sada optuženi za grozomorna ubojstva.  U Partizan ga doveo Vučić, okorjeli „zvezdaš“. Tepaju mu kako je „srbijanski Goebbels“, ali to je poprilično netočno, Goebbels je trajao desetak godina, a Vučelić traje trideset i još je aktivan. Navest ću samo neke dobitnike  odličja sv. Save koje su dodijelili Porfirijievi prethodnici: Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin, Dragan Marković Palma, ratni profiter i Arkanov „ortak“, ustvari njegov potrčko, trenutno u središtu  afere kao organizator podvođenja mladih žena srbijanskoj političkoj i inoj eliti- i mnogi slični. Nu, Porfirije je s Vučelićem, najbolje i najžešće startao. Od srca želim „Porfirijevim kružoklijama“ da im- svima- dodijeli navedeno odličje. Prvom Ivi Josipoviću.

Rješenje slučaja

Nema ga, postojalo je na početku i sastojalo se u tome da „Porfirijevi kružoci“ budu javni, naravno s pozvanim sudionicima, zatvoreni, nedostupni, nepozvanima. Uostalom kao i svi sastanci, skupovi, od simpozija do sjednica tijela političkih stranaka. Koliko i kako bi izvještavali javnost o raspravi i temama, stvar je odluke organizatora. I u tom slučaju bi gimnazija bila neprimjereno mjesto njihovih održavanja, ali to bi riješilo Ministarstvo obrazovanja. To je sve. Zar je bio problem tako ih postaviti, a ne ovako- urotnički? Nego gdje je u svemu bila tzv. država, a gdje je danas?

Mato Dretvić Filakov  ..