Agresija Jergovića M. iz pravca stare i

„Nove Države Hrvatske“  

 Čudio  sam se, medna tema već mjesecima prekriva i turopoljske ravnice, a ono na nju nije sletjelo. Zvuk se savskom depresijom širi, mora da su ga čule i rode tamo u Lukavcu, a kamoli stanovnici  Utrina. Odjeknulo dolinom Save sve do Beograda, a ono nikako da na to sleti.

Ili je na njoj i oko gužva pa se nije htjelo gurati s  gorima od sebe pomislih. I zaboravih.

Kad ipak eto ti ga: „Jergoviću u Zagrebu žena rekla da je gov*no, a on tvrdi da je kriv Plenković“ (maxportal)

Pohvalio se Jergović na face buki ulogom žrtve.

A joj, zločinačke li žene. A i kakva su vremena došla pa i žene, još i „starije“, napadaju muškarčine dok na miru ispijaju kavicu u Kneza Mislava.

Nije to najstrašnije već pravac  iz kojega je došla. Ustvari došla je kolona mala- stariji muškarac, pas nepoznate starosti i pasmine i ta žena . Kretala se „ iz pravca Džamije, Trga N, Trga Kulina bana, Trga žrtava fašizma“.  „Kako je nailazila s povijesnog hrvatskog mjesta, s trga na kojemu je1941. bilo jedno od strašnih zagrebačkih mučilišta, na čas sam pomislio da je žena došetala do mene iz te godine.“ ( M. J. , isto)

Prvo „pravac napada“, „povijesno hrvatsko mjesto„ Jergović određuje imenima, pri čemu je „Džamija“ neslužbeno koje su mu svojedobno dali Zagrepčani, purgeri, dok ostala od službenih navodi tek neka.

Napad iz pravca Trga Petra I osloboditelja ?

Izostavlja ono možda i najvažnije koje je trajalo od 1927. – Trg Petra I. osloboditelja, do proljeća 1941., dakle četrnaest godina.

Čemu ovo namjerno neznanje?  Bit će stoga da ne bi netko slučajno pomislio kako je baš taj trg, imenom još i početkom 1941., bio „pravac dolaska“.

A mogao je jer i u njegovu razdoblju je hrvatska povijest bila mučilište, krvavo mučilište u svakom smislu.

Dobro, Jergoviću se javio drugi duh, došetao iz  endehazijske 1941. u liku žene, starije žene. U crnom? Napad je bio strašan, starija žena ga je počastila govnetom, verbalnim govnetom pritom  se i „zapiljila“.  Ne znam čemu žalba jer on to , iz virtualnosti, također čini po vasceloj  javnosti. Uzleti pa prosipa. Neki očito to gutaju otvorenih usta dok se drugi, ako ništa, plaše  mentalne zaraze. Nemaju mogućnost da mu odgovore tamo odakle je to prosuo. Zabranjeno. Cenzura, ali ima njih još takvih cenzora. 

Nema teme za koju on nije stručan od nogometa, karatea, politike, hrvatskog(?) jezika i hrvatske etnogeneze ( Hrvati su Ne-narod u najboljem slučaju Ne-Srbi) kojega ne priznaje, do rodinih gnijezda na , nepostojećem, „Kanalu Odra“, predsjedničkih izbora…

Moguće je ta „starija žena“  u nešto njegovo ugazila, ili joj palo na glavu, pa mu je htjela komplimentirati. Uostalom dobro je i prošao jer mu se obratila na ne-jeziku Ne-naroda, jer da se obratila na njegovom, bit će bi mu rekla- „đubre“ i još se „zapiljila“, što je internacionalna komunikacija.

Bilo bi dobro da je tu kraj , ali nije. U događaj „ iz pravca 1941. „ uključila se Ana koja je bila na kavi. I zaletjela se za starijom ženom te se s njom pokušala obračunati s mobitelom, slikajući ju. Tome se ,na Jergovićevo čuđenje, „starija žena“ onako slabašna navodno žestoko usprotivila i pokušala Ani  oteti iPhone, oružje napada.

Kako se i ne bi branila od nasrtaja  s mobitelom, sa slikom možeš sve. Primjerice ubiti ženu, ali tako da ostane živa.

Ni tu nije kraj, kao i uvijek ima on pouku za kraj.

„Pokušala joj je oteti iPhone iz ruke, potpuno ravnodušna prema činjenici što nasrće na mlađu i tjelesno jaču osobu. Samouvjerenost nepoznate gospođe u njezinim uličnim nasrtajima posljedica je stanja u hrvatskom društvu, djelovanja Plenkovićeve vlade, postupanja Hrvatske policije.“ ( M.J., isto) Dakle sva ova zlodjela starije žene, dolazak „iz pravca 1941.“ polemika s govnetom i samoobrana od Aninog nasrtaja mobitelom, Plenkovićevo je djelo i „Hrvatske policije“

Dan poslije

Manje od nule, Foto Trn
 
Ako ste se ponadali da je ovdje kraj- nije. Ima i nastavak.

Drugi dan na Jergovića sa zida njegove zgrade navalio grafiter

terorist i napisao:   

 

“Jedne kolovoške noći, Miljenko neće dobro proći. Naša država. Naša Pravila”

“Ovo sam danas zatekao na zgradi u kojoj živim. Prijetnja je očita i nedvosmislena. I shvaćam je jako ozbiljno. Znam, kao i vi, s koje strane dolazi. …..

Drugo je, međutim, važnije: proizvesti nelagodu u žrtvinih susjeda. Nije sasvim ugodno u zastrašenim društvima, pod fašističkim i rasističkim ideologijama, živjeti u zgradi u kojoj je razotkriven i javno obilježen jedan: Rom, Židov, Srbin, Jugoslaven, ljevičar… Čitatelj će sam već nastaviti započeti niz.“

Prijavu policiji ne će podnijeti, ali ima-

„I još nešto: policija, kad joj prijavljujete ovakve slučajeve, uvijek upita – sumnjate li na nekog. To pitanje je ponižavajuće, ali ovaj put na njega imam odgovor. Sumnjam na predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i na ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.“ (M.J. sve opet na face buki)

Protivnik sam grafita, naročito anonimnih autora pa da su Jergoviću nacrtali i srce na zgradi, zajedničkom vlasništvu. Međutim, u ovom slučaju nema sumnje barem za mene , da ga je on tražio. Nije se mogao suzdržati da ne sudjeluje na aktualnom vašaru , te se uključio, „iz pravca  endehazije“. to je valjda bjelodano. Bilo bi dobro da „sociolozi, psiholozi, filozofi..psihijatri“, analiziraju sadržaj „endehazijskog događaja“ kako ga je Jergović opisao, ali naravno da ne će.

Sad o grafitu. Iz fotografije je vidljivo kako ga je taj opaki grafiter napisao svojim zakonom o jeziku, pa  se čini kako mu je poznato da je i Jergović „zakon o jeziku, hrvatskom jeziku“ , ustvari ne-jeziku Ne-naroda, te nema drugog Boga za jezik taj osim njega. Ovdje se dakle jednostavno radi o sjetvi i žetvi.

Drugo, ne bih rekao da je on „ Rom, Židov, Srbin, Jugoslaven, ljevičar…, pa bi s „obilježenom žrtvom“ čime se predstavlja, susjedima bilo neugodno s njim biti u građevini.

Jugoslaveni nisu nikakve žrtve, prije obrnuto, o ljevičarima da bih i slovo, kao žrtvama, napisao. U skupini naroda koje je nabrojao Srbi su vječne žrtve okruženi sve samim neprijateljima- to je temelj velikosrpske ideologije. Takva je eto žrtva Jergović dok obitava među (pokraj?) tog Ne-naroda, Ne-Srba, naroda iz „NE“.  

Barem da smo „Srbi katolici“, što su, primjerice po dr. Vojki Šešelju i ustaše, ali ne. Mi, barem neki od nas, nismo ni govna , ni đubrad, već ništarije, ništa. Nešto što obitava s one strane nule , a manje (<) je od nule.

Dok je pisao , pričao, svejedno nije bilo nikakvih grafita protiv. Ni kad je čovjeka , čije ime ne ću napisati, krstio „krivoustom mirogojskom mješinom“. Istoga onoga, koji ga je, dok se još nije „preselio“ na Mirogoj, evakuirao iz opkoljenog Sarajeva. Ta „krivousta mirogojska lješina“ glavni je krivac njegova „postradanja“, nikakav Plenković. I dakako- duh Ante Pavelića.

Sad mi je i previše, hvata me mučnina. Ustvari nisam se trebao ni upuštati u gacanje po jergovićevskom glibu jer radi se samo o kreiranju „Nove Države Hrvatske“ kako je sličnu konstrukciju lijepo i iskreno naslovio kolega pisac u Autografu Radenko  Vadanjel. Kako nema  nikakve, ni stare, on i slični napravit će nam novu.  Stariju i ljepšu. Pa nas loviti po njoj.

Mato Dretvić Filakov