B(R)uka  u Hrvatskom saboru

Najpoznatije  lupanje po nekim skupštinskim klupama  starije je od šezdeset godina. Lupao cipelom Nikita Hruščov na zasjedanju UN-a i bješe skoro globalno. Poslije se to opovrgnulo, navodno je Hruščov samo izuo cipelu i stavio na klupu, nu nevažno, inovacija ovakvog ometanja rasprave  je ostala. Hruščov je i inače bio simpatična pojava, što nakon Staljina nije bilo teško, bez obzira i na njegovu staljinističku prošlost.

Prije koji dan reprizu su, ali kolektivnu, doživjele klupe u Hrvatskom saboru, kao nikada prije i , nadam se, nikada više. Kao oružje poslužile su, ne znam, valjda plastične pločice „povrijede Poslovnika“. Kako bilo lupalo se u državnoj građevini oštećenoj u potresu,  državnom imovinom, po državnim klupama, za državnu plaću- za novce svih poreznih obveznika, a Kati Peović se sigurno  pritom priviđala „narodna“, a stvarno partijska. Na državnoj imovini počinjena je i šteta, a zastupnički imunitet ne štiti zastupnike od nanošenja štete bilo kome, bilo kada i bilo gdje.  Šteta koju su zastupnici lupadžije  u političkom i medijskom prostoru, građanskom, narodnom…  Hrvatske počinili je daleko veća i zapravo je nemjerljiva.

Bizarnost događaja je i u tome je što je premijer Plenković podnosio  svoje godišnje izvješće dvostruko;  podnoseći ga i podnoseći, trpeći buku, a čujnosti ništa, pa kao da ga nije ni pročitao. I sve to opet za državni novac, potrošena struja za rasvjetu, mikrofone, kamere, prijenos, cijeli sustav odašiljača po državi, televizijsku pretplatu.

Događaj je prepun zanimljivosti, bizarnosti, opasnosti…

Uspon lupajući, ležeći, stojeći i sjedeći

Zanimljiv je uspon možemaša. Na vlast su došli ležeći, zatim lupajući u lonce stojeći i od kuće, uglavnom za tuđe, „donirane“ novce- a u Hrvatskom saboru državnom  lijepo, udobno na miru sjedeći lupaju pločicama. Kad su ležeći dogurali do Zagreba, sjedeći u Hrvatskom saboru samo nebo im je granica, a dugu će dohvatiti sigurno. I povući ju prema dolje, dok bi nas na tlu  bauljajuće jedinke mogla prekriti trava, paprati i šaš. Kao što su i Zagreb.

Događaj je zanimljiv, jer je još jednom pokazao koaliciju mostaša i možemaša u djelovanju silom- prvi je bio njihova zajednička okupacija  saborske govornice. Što je slijedeće, desant na mjesto predsjedavajućeg sjednice, ili cijele sabornice, recimo uz pomoć „seoske straže“ zastupnika Bulja odjevene u odore nalik alkarskim? Što je istina, a što laž? Oporbeno djelovanje mostaša u Zagrebu ili koalicija s mostašima u Hrvatskom saboru?

I još jedna zanimljivost- mostaši i možemaši štitili su proceduru ( navodno nedavanje riječi od strane predsjedavajućeg) zbog zastupnika Pavličeka iz suverenista, koji poslije nije zabilježen u lupanju. Ne će biti, pa možemaši teško da njega vole vidjeti i nacrtanog, a mostaši slično, osim kad fingiraju suverenizam. Na ćupriji, a poslije svatko na svoju stranu. Sve dakle zaudara na organizaciju.

 Cijela slika u širokom planu bila je pomalo nestvarna. Isječak- zastupnik seljaka tuče pločicom, umjesto možda držalicom motike i divi se svojoj slici na mobitelu, tom inteligentnom  radio kazetofonu.  Uz njega blista od sreće klupska drugarica Kata Peović. Ne zna bidni Beljak da će uskoro ostati bez mobitela, kad Kata ukine privatno vlasništvo. I bez gaća, one će se oduzimati, a zatim dijeliti na revers, a prednost će u diplomatskim skladištima imati drugovi viši po rangu i koji nisu klasni i narodni neprijatelji. Što seljaci radničkoj klasi jesu. Zato ih je, tamo gdje je vladala partija i klasno, a bogme i nacionalno – počistila.

Zagreb,  2023., Foto Trn

Ako bi tko pomislio kako se ovdje brinem što je lupanjem za vrijeme Plenkovićeva izvješća lupajuća oporba nanijela štetu njemu i HDZ-u gadno se vara. Prvo baš me briga, a drugo  uvjeren sam kako je lupetanje išlo u korist I Plenkoviću i HDZ-u. Da je tako svjedok mi je i Zoka socijaldemokrata  koji je, doduše blago i načelno, također osudio ratničko bubnjanje po saborskim klupama.

U svemu me zanima jedino Hrvatska, koja i kolika je njena , naša, opća, korist ili šteta od toga.

Nasilje u Saboru u nevrijeme

U razdoblju na koje se odnosio izvještaj Hrvatska je prošla i prolazi:

- Coronu, usput i vrstu svjetskog coronskog rata,

- zagrebački razorni potres

- razorni potres na Banovini.

- rusku agresiju na Ukrajinu, nastavak poslije 2014. koja teče

- poplave

-  razorne oluje, posebno na istoku zemlje

- hara još uvijek, na skoro istom području gdje i oluje, afrička svinjska kuga

- upravo je počeo sukob na Bliskom istoku napadom Hamasa na Izrael, prvenstveno civile i situacija se vrlo komplicira s tendencijom  utjecaja na cijeli svijet u mnogim segmentima života pri čemu je Hrvatska što i latica tratinčice u bujici

 - sve vrijeme traje inducirana migrantska kriza,

 - u susjedstvu, Crna Gora, BiH, a sada dodatno i na Kosovu, poslije srbijanskog terorističkog upada na sjeveru Kosova (manastir Banjska) kuha, zahuktava se

- s jedne strane raspiruje vatru sbski svet, s druge ruski, s treće islamistički…

- stalno raste i cvate neototalitarizam globalistički, šareni.

Samo jedan od navedenih proteklih ili događaja koji teku dostatan je za relativni mir, smirenost u Hrvatskom saboru državnom. Pritom su  dva, ruska agresija na Ukrajinu i najnoviji sukob na Bliskom istoku bremeniti ljudskim žrtvama, poglavito civila. Ako ništa barem one zaslužuju da se u vrijeme njihova stradanja u Saboru ne bubnja i ne cereka.

Bojkot, protivljenje Plenkoviću i HDZ-u i s uobičajenom dozom mržnje, može se nastaviti provoditi na još stotinu pristojnijih i primjerenijih  načina. Ne bi zbog toga demokracija krepala kao što uz bubnjanje i cerekanje nije procvala.

Da, predizboirno je vrijeme, ali igrati se  predstave nereda u Hrvatskom saboru s nadom da će se nered prenijeti i u društvo, u ovakvim svjetskim, relativno bliskim Ukrajina,, Bliski istok zbivanjima, , pa i u „okruženu“ apsolutno je u korist štete – Hrvatskoj. Kako u tome  zapravo bez prestanka sudjeluje i Zoka Prvi, a o mediji ne treba trošiti riječi- ma ne može biti bolje- za gore.

Ni u Europi nije ništa bolje, nit zna kud bi ni što bi. I u njoj se vode bitke između nekoliko totalitarizama, tetura između njih kao da je drogirana. U svijetu cvatu i rastu samo totalitarizmi, kineski ruski, islamski..., sve bi nadvladao jedan globalni šareni, on bi ih skupio sve „ u jednu vreću“- čini mu se- može., Pa ti gledaj, divi se. i lupaj pločicama.

Ovdje, bez ikakve dvojbe, „rade“ oni stari, kagebeovski , vanjski i nasljednici onih bivših ovdašnjih sekcija ( ah „franšiza“,) slični po metodama u bitnome isti, samo uz  stilsku prilagodbu vremenu ( „moda“) ovih šarenih.. I to bi bilo to, kad mu, im , pogledaš u facu.

Problem je što Hrvatska nikad nije imala takav jedan svoj, eto ni medije u okviru toga,  a on je za obranu u suvremenim ratovima važniji od supersoničnih zrakoplova.

Mato Dretvić Filakov .