Bauk SMS-ova kruži Hrvatskom.

Razvidan mi je aktualni SMS-kaos. Najprije pravni,zatim nogometno-pravni(!) na koncu oba svedena na politički, a što je i bio cilj. Skroz providan do kostiju i utrobe- kao i prije tisuća godina može se iz tih iznutrica i gatati, proricati budućnost. Opasni su kao i oni ruski nastali prisluškovanjem Bundeswehr i Luftwaffe. Mogu i ja malo u teoriju uorote., što mogu vuče me, a kad dublje zavirim - i nalikuje.

Prvi je bio inicijalno ispaljivanje, a zatim dolazi slijed. Predsjedničko uletavanje, medijina podrška, pa  demonstracije na Markovu trgu, ubrzanje zahtjeva za raspuštanjem Hrvatskog sabora.

Dok to traje ubacuje se, po tko zna koji puta, nogomet na postojeću žeravicu, a bilo ga zapravo i u onom inicijalnom ispaljivanju. Mamić, taj vrag svih nogometnih i sudskih i korupcionaških i inih vragova.  Mamić, da ga nema trebalo bi ga izmisliti.

Šalje mi SMS, Foto Trn

Ne možeš vjerovati koliko je u tu SMS-žeravicu, mrežnu, prislušnu, pa skinutu, zvanu utakmica Varaždin –Hajduk trebalo puhati, posipati kerozinom, da se razgori. Kandidat za prvaka, navodno glavni, igra pred svojom publikom, pred desetak tisuća torcidaša i tisuću Varaždinaca, koji su domaćini, pola utakmice s igračem više i nije u stanju zabiti dva gola, još jedan, za pobjedu.  Ako ništa, mene bi bilo sramota to razgorijevati. Onda još su u VAR sobi, valjda dok „vare“ kuhačom, suci usput i psuju. Ma dajte, pa na svakoj utakmici  psovki je  među navijačima, i jednima i drugima barem deset puta više od publike s plaćenim ulaznicama. Ne daj Bože da pribrojim još one ispred tv ekrana. Psovka je , nažalost, za nogomet  što i pivo, grickalice- kućni nogometni ljubimac.   

Pa demonstracije „Split protiv nasilja  pred nekim sudom- opet pravne- ne pitajući se, a što smo mi, barem u odgoju kućnom mogli učiniti da se takve stvari ne događaju. Događale su se i i prije i u Zagrebu i u Splitu, u manjim gradovima,selima, na kućnom pragu, u sobama ... Eto ih, bolesti izvan kontrole, ponovo.  One su demonstracijama nerješive.  Međutim , štrajkaju i suci, liječnici, učitelji, bili i seljaci s traktorima… Ima i tzv. protuprosvjednika, oni prosvjeduju protiv molitve muškaraca.

Traži se „pravi narod“

Uslijedit će organizirane demonstracije protiv svega po selima i gradovima.  Ne znam samo na kojem jeziku, jer organizatori imaju problema s ovdašnjim, standardnim, hrvatskim. Zaboravih skoro, oni su zakon o jeziku.

Potraga „pravog naroda“, „mi“ protiv elite, establishmenta, vlasti, duboke države, jedne od . One „njihove“, a ne „naše“, pri čemu ne znaš što je koja, i gdje je. Bit će kako je to jedna te ista. Ista stara štala. U temeljima joj „glava šećera“ strane države, civilizacije , svijeta“ s Istoka, kao temeljni kamen. Zatim stiže jedna temeljitija, naučnija, opet preko  Istoka, ali sa Zapada, pravilno, komunistički, raspodijeljena na cijelu jednu klasu.  Njoj po čavao s gradilišta u džep, pod plavu bluzu, koja letvica, nama vile . One su zajedničke , državne, društvene, njima ( „Mi“ nomenklatura) samo dane na upravljanje, doduše dosmrtno, pa djeci, nasljedno… „Mi“ ekspropriirali, hrv.-oteli. Najprije prijašnji „oni“ oteli klasi, a sada „mi“. Samo uzeli na upravljanje.

U početku „nama“, nomenklaturi ,diplomatski magacini – svega ima  sa Zapada, vama  svima ostalima  točkcie i redovi za čekanje. Na točkici ima , al' u tim magacinima često i nema. Stići će. Dotle – „snađite se, drugovi“.

Tako bješe na početku, a na kraju-  bonovi za benzin. Napredak je očit, otac čekao pješke, sin dogurao – da gura auto u kilometarskom redu. Može malo sjesti , kad pogurne, a tek ako pada kiša- i glavu skloniti. Zatim se bonova moglo nabaviti  pune džepove, za tri puta voziti od  „Vardara pa do Triglava“ i nazad.  Al', jebi ga, nesta benzina za pogonit državu. Amen, rekoše u sebi što vjernici, što agnostici, što ateisti.

Od nje osta samo ta „duboka država“ drugo ime za korupciju. E pa „Mi“ ćemo ju zgrabiti da služi nama, a ne Plenkoviću. „Mi“ ćemo stvoriti svoju ako bude potrebno,  ne će oni nama Turudića, „mi“ ćemo njima Dobronića, koga li već.

Ima tu još svačega, štrajkova, rolaju se veliki traktori tu i tamo- „seljaci svih zemalja ujedinite se“, vi ste pravi , iskonski, narod.  „Od Baltika  do Kitaja“, od Kamčatke do Lisabona i Londona, do Trumpa  i šire traje potraga za „pravim narodom“. Mnogi su ga već i našli, Erdogan, Vučić, Orban… I Putin ga je našao, On je pravi , sam svoj narod.

Kad vatrica ovdje  naložena od SMS-ova malo utihne puhne vjetar s Pantovčaka razjari ju da se bolje vidi Andreja, da „pravi narod“ može na njega.

Svatko može unutra, bio lijevo ili desno, crn , crven žut , rozi i ljubičasti, čak i Marsovci. Kao i kod „AV-a“ jerbo se ovdje „AP“ izjednačuje s „AV“. Peđi valjda iz Kragujevca.

Dok se ne izviče jednog jedinoga pravog Naroda, a kandidat je tu. Poslije više nema ni SMS-ova kaže mi gatanje u SMS-ove, razgovore i slike s mreže.

Nestaje li to moja domovina?

Mato Dretvić Filakov