CORONINA BEŠĆUTNA  STATISTIČKA PJESMA   

Tekli dani'. Ode ih 365. Pa još 365. I još 20.  Koliko prije. Od kad je Corona. Počela jahati. Odakle. S tržnice. Na šišmišu. U epruveti. Dan po dan. Noć po noć….I

-27

-33 + (- 27)

- 53 + (-60)

- 75 + (-113)

I još. I još Još brojeva. Brojeva i dana. I eto. Zbrojeva. U minusu.

> -13.000

Crnih vreća. Limenih  lijesova. Plamte drvene. Lomače. Dime  se .Krematoriji.

 >-5.500.000

0123456789, 0123456789,0123456789…01 ,001. 010, 100,….I,II, III, IV, V…

Presušile suze

Zemlja ohlađena                                     

Tugom

Zagrijava se

Agenda

                                                    Legenda

 

, ili što je  „pjesnik“ htio reći.  Minus, negativni, brojevi, bili su - ljudi. Mogao sam prazni papir, ekran proglasiti pjesmom, ali prastari je to štos, predstava bez predstave. Želio sam napisati pjesmu od samih brojeva u dekadskom sustavu s refrenom u binarnom. Bila bi lišena svakog osjećaja, ali ni ona ne bi mogla iskazati svu bešćutnost koja vlada svijetom u doba Corone. Tko bi to razumio, a „javnost“ bi me mogla proglasiti oboljelim, pa  možda čak i opasnim. I eto me - na liječenju, na „duševnom respiratoru“. Ili bi me ismijala, ili prešutjela, što će i ovako učiniti. Sve u svemu „vrisak na mostu“ se ne bi čuo.  Kad se, i ako uopće, bude čuo bit će prekasno. Nu, što se tu može, tko još danas uči povijest, kamo li iz povijesti.

Nevjerojatna bešćutnost ovladala svijetom, prekrila ga tamna noć bešćutnosti.

 


I Hrvatsku. Samo danas je ovdje -55, koji se broje kao „55“, a otišli su „preko rijeke“. Ima li i slovca o ijednome od njih kao o čovjeku. Nema . Bio je testirana brojka, pa zaražena, pa oboljela i eto ga  u minusu. I to je sve. Ne žale ga ni provakseri ni antivakseri, primjerice. Nevažno je li „otišao“ „sa“ ili „od“ , čega već. Ni slovca, ni sekunde šutnje…Ništa. Nešto iz njihova života, bilo što. „Topla ljudska crtica“. Makar je tome medija vična , doduše više u propagandne , a manje u ljudske svrhe. Sve je  „u minusu“, manje od ništa. (Izuzimam liječnike i sestre.) Ni u svijetu nije drugačije.

Zastiranje besćutnosti

Što li je zaokupilo mediju u Hrvatskoj, „regionu“, a i šire, globalno zadnja dva tjedna? Novak Đoković. Hoće li igrati , ne će li igrati tamo u Australiji. Prebacivati lopticu preko mreže u neki ocrtani pravokutnik- po strogim pravilima i još uz nekoliko sudaca , sad i tehnologije (!!1)-  jer on to, eto godinama radi najbolje na svijetu.  Hoće li umrijeti ako ne bude igrao? Ne će. U čemu je onda problem ? U tzv. pravnoj državi, ima i ona neka svoja pravila, koja često nisu pravedna, ali su pravila. Ukinite onda državu, za početak „odumrite“ Australiju,. Nije se ovoga puta dala, pa ga je, kao što je bilo i za očekivati, deportirala. Zašto je odlučio izgubiti i "na ćupriji i na mostu" ne želim  razmišljati. Možda se on osjeća pobjednikom? Za slavlje i za utjehu tu je stara prirodna rakijica Čiča Draža. Poslije slijedi mamurluk, pa otrježnjenje. Možda on nije razumio kako je, ma koliko velik, samo jedan iz arene.

Australija inače nije samo država, ona je i kontinent, kraljevina, članica Commonwealtha, država s jednim od najstrožih anticoronskih mjera, nalik kineskim. Ima , približno,  6.6 puta više stanovnika od Hrvatske, a Hrvatska 5,5 puta više umrlih od „toga“ „sa“ i „od“ ( 13.100: 2367). Bez obzira što se radi o državi-kontinentu ne treba se zavaravati , samo u Sydneyu živi 5, 3 milijuna stanovnika. Možda Novi Zeland (Commonealth) koji s oko pet milijunma stanovnika broji u pandemiji 51 umrlog. Ili Kina koja  ima 1..413 milijarde stanovnika, oko 362 puta više od Hrvatske, Hrvatska pak broji 2,.65 puta više umrlih od „“ i „sa“ tim ( 13.000, prema oko 4.900, ako je vjerovati statistici). Što li ona sve ne čini svojim građanima , a pitanje je :Zašto?   Pritom treba imati na umu kako Kinezima ne treba Corona za učvršćivanje  režima, blago rečeno. ( Podatke za Srbiju ne navodim jer u njih ne vjeruje srbijanska stručna javnost, doduše neslužbena.) Uskoro će zimske olimpijske igre u Pekingu,a kakvu li anticoronsku torturu Kinezi spremaju športašima. Prije ulaska u Kinu, za ulaska uza boravka…

„Slučaj Đoković“ je najviše koristio Vučiću, zastro mu probleme s Coronom, ustavnim referendumom, blokade cesta srbijanskih zelenih ( Rio Tinto) a dodao  još jedan dokaz kako je protiv Srbije „ceo svet“, čak i Australija. Ovdašnji pak podupiratelji Đokovića ( športaše isključujem) poglavito  „desničari“ poput Bujanca, trebali bi znati tko su najveći krivci za gorku Noletovu sudbinu deportacije. Naime, australsko neprijateljstvo spram Srbije traje odavno, „odvajkada“, tamo još od 1945. Kad su primili „ustaše“. To je naravno budalaština i laž, Hrvati se u Australiju iseljavaju od  sredine 19. stoljeća, ali što se tu može, „prima se“. Danas su ti tamo izuzetno moćni  pa su „izlobirali“ kod australskih vlasti „pribijanje na križ“ Đokovića, i to o Božiću. Pored toga isporučili su srpskoga junaka Kapetan Dragana Hrvatskoj, a ima toga još. Ipak i pored tih brojnih i moćnih „ustaša“ sluči se da Đokovića deportira Grk podrijetlom. „Grčki ustaša“ australski ministar ? E pa živjeli uz rakijicu Čiča Draža. Četnici u Australiji ? Njih , naravno, nema, a ako i ima oni su „rehabilitovani“. Ono malo „običnih“, „obrijanih“ Srba koji su ipak tamo dostaje tek za jedno „kolce-nolce“.  I jedan oveći kanguroo ( klokan) s ražnja bih ih nahranio, ako bismo bezočno lagali. Ne bih se na ovo osvrtao da navedene tvrdnje ne pronose medijsko-političko-intelektualne srbijanske ličnosti koje i inače iza svakog grma, pod svakim kamenom vide „ustašu“.  Bolest je neizlječiva. Nit lijeka, nit cjepiva, nit alternative. Iskreno mi je žao Srbijanaca.

Što se pak Đokovićeva stava protiv cijepljenja tiče, nemam baš ništa protiv, niti imam išta s tim, a kamo li da bih ga zbog toga, poput Ace Stankovića, nazvao „kretenom“. Jedno je osoba i njeno pravo, integritet, a drugo politika, športska, zdravstvena, opća…. Stanković je već drugi dan podvio rep i sam sebe nazvao kretenom , a Đokoviću se ispričao. Što za sličnu uvrijedu predsjedniku Milanoviću nije učinio.

Aktualni svjetski coronski rat samo je jedna epizoda u izgradnji neototalitarizma, totalitarizma koji teče. Prve su davno odigrane, a iza brda se naziru nove. Mnogi Coronini ciljevi su ostvareni kao što je jačanje bešćutnosti i podjele, primjerice na „provaksre“ i „antivaksere“.

Mato Dretvić Filakov