Domovinci  lutaju  bespućima, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Ustav i zakone hrvatske države njeni građani moraju poštovati, u suprotnom  podliježu različitim opomenama i kaznama. Posebno se to odnosi na političare, a osobito na one koji obnašaju vlast na lokalnoj ili državnoj razini, na njih još i više, daleko više. Uključivo i one koji se bave politikom u oporbi, parlamentarnoj  ili neparlamentarnoj i na tzv. civilni sektor. . Građani mogu različitim inicijativama, preko političkih stranaka ili udruženi sami tražiti promjene( n.pr, referendum) a političari i prijedlozima izmjena i njihovim donošenjem u Hrvatskom saboru.

Ovo što je učinilo ono s Pantovčaka pripada u područje , u suvremenosti, diktatorskim režimima , pa ga stoga nisam obvezan više ni oslovljavati  ni s njegovom dužnosničkom ulogom ,  ni s imenom. Tamo je ništa, odnosno sa stajališta pravne države- smeće, a za što je zadužena zagrebačka Čistoća. U suprotnom građani završavaju na trećem brdu- brdu Jakuševac. To sam spomenuo samo kao primjer eklatantnog kršenja Ustava.

Mirna reintegracija i joj Pupovac će nas

Tema mi je nešto drugo, ustavni i zakonski položaj nacionalnih manjina, posebice srpske i ,donekle,  Tuđmanovo nasljeđe.

Ovom temom  su opsjednuti  domovinci, suverenisti i još neki, posebno stranka Domovinski pokret, te niz  stranaka tipa one man band.  Ako to promotrimo regionalno, onda je najizraženije u Slavoniji, Vukovarsko srijemskoj županiji te Vukovaru. Pritom je glavno strašilo Pupovac i njegov SNV. Joj, Pupovac će nas, samo što nije. Joj on se spleo s Plenkovićem. Joj, joj. I sve tako. Izgleda i  starije i novije povijesno, sadašnje i buduće pitanje hrvatsko srpskih odnosa  natovareno je na leđa Milorada Pupovca i „trgovačkoj vezi“ s Andrejom Plenkovićem


.Trn, foto Danica

Pisao sam o tome kako je položaj nacionalnih manjina uređen Ustavom i zakonima, a , ukratko, i kako se do njih došlo s posebnim osvrtom na povećanje broja zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru na račun hrvatske dijaspore – te kako je to  plameni lažljivac s Pantovčaka onomade zrihtao. Računica: dijaspora za HDZ, a manjinci će za Partiju, lukavo smišljeno.     

Domovinski pokret koji je nastao od recikliranih HDZ-ovaca (Škoro i dr.) kune se u Tuđmanovo nasljeđe, jer da su oni jedini i pravi nasljednici, a sve okolo je sami izdajnik, posebno Andrej Plenković i aktualni HDZ.

Koga smatraju „izdajnicima“, baš me briga, nu jesu li oni baš jedini i autentični tumači Tuđmanova djela, nasljeđa, osobito  Domovinskog  rata s posebnim osvrtom na proces tzv. mirne reintegracije i odluka s njim u vezi, a koji je u bitnome uredio, utvrdio i budući položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

 Razumijem, jedino što razumijem i prihvaćam, su frustracije vukovarskih branitelja koji su morali napustiti Vukovar u studenom 1991. nakon herojskog otpora- jedni se povlačeći, a drugi , oni naročito, koji su završili u srbijanskim logorima, sve do Niša. Mnogi se nisu vratili… Nemjerljiv je njihov doprinos oslobođenju Hrvatske, hrvatskoj samostalnosti , a razumljive su i frustracije vukovarskih prognanika. O zločinima srbijanske vojske i tamošnjih Srba- od Ćelija, prvog sela spaljenog do temelja u Hrvatskoj u srpnju 1991. I tako diljem vukovarske općine, Srijema,  pa do Ovčare… valjda nema potrebe pisati.

Razumljiva je bila želja svih Vukovaraca, branitelja i prognanika da se u Vukovar vrati vojno- kao Okučani, Benkovac, Knin… Ali, barem se danas  može reći, hvala Bogu da se nije ostvarila, jer tko zna kolika bi bila cijena u ljudskim životima- i na hrvatskoj i na srpskoj strani.  Osim ostaloga. Cijena mirne reintegracije bila je u koncesijama pobunjenim Srbima- i to je cijela „filozofija“. Postoji još niz razloga zašto je dobro što se srbijanska nacionalsocijalistička agresija završila na ovakav način , ali preopširno bi bilo.

Dvije domovine

U okviru nje je oprost sudionicima pobune- svima, osim ratnim zločincima. Tko se sve kroz taj „otvor“, pravnu rupetinu , provukao o tom potom. Najveći dio ratnih zločinaca je jednostavno pobjegao u Srbiju, i po svijetu. Srbija svoje državljane  ne izručuje, a Haaški sud je pak posebna priča. JNA također. U međunarodnim okvirima je jugonostalgija i bila i jeste podjednako izražena kao i u „regionu“, pa je i ona odigrala svoju ulogu. Duga, povijesna priča s korijenima i ožiljcima što se ne zaboravljaju i ne iskorjenjuju drekom na Pupovca i Srbe koji su izabrali hrvatsku kao državu u kojoj će živjeti. Kad će im ona biti i domovina- ne znam , posebno ne sada kada Srbijanci  i svoju „zemlju- otadžbinu“ zovu „domovinom“, pa ovdašnji Srbi tako imaju dvije, a mogu izabrati i svijet.   Nisu  u DP-u  primjetili da su se Srbijanci prilagodili trendu „rodnom“ , „korektnom“…? Pa barem „ćaleta“ „ustašu“, tamo 'vamo na čelu vlade godinama, sad i parlamenta? Nisu primjetili to lukavstvo srbsko svetskog uma: 'vamo globalizam, šarenslavlje, a tamo ruski svijet, ruskoslavlje. Nego samo Pupovac pa Pupovac . I Andrej Plenković . I HDZ.

 Nisu primjetili kako domovinu naziva onaj s Pantovčaka od prvog dana kad se tamo- sam svoj majstor – inaugurisao „ u kući“, a pomogli ste mu bidnome da se na brdo popne- presudno pomogli? ( Škoro). To je nemjerljivo opasnije po ideje koje DP zastupa od tamo neke knjige koja da je tiskana u Kragujevcu od autora Srbijanca koji ponavlja teze o građanskom ratu i ostalo trlababalan. Usput, deseci knjiga puno opakijih po, eto identitet , Domovinski rat i sl. tiskaju se ovdje za iste novce. Pa? Ne čita se, ne vidi se? Ne udara se „knjigom na knjigu“, uostalom ne populariziraju se , recimo knjige člana prof. Jurčevića?

 Pitao sam već ovdje : Nije se dostatno taj zmaj s Pantovčaka namlatio branitelja?  Izgleda da nije, a, ne zaboravite, stiže Ranko – „ i ope' će , ako bude sreće“.   

Ćirilica izgleda na pročeljima ustanova  u Vukovaru nije više problem, a tamo je jedino i bila, ona koja je stigla na tenkovima i dovezla Punišu Račića  na mjesto Stjepana Radića. Ćirilica u Hrvatskoj, kao i hrvatsko povijesno pismo, a i inače uopće nije problem, niti treba biti. Sve u svemu kleti se u Tuđmana, a ne poštovati njegovo nasljeđe jednostavno nije vjerodostojno. ( Nastavit će se)
Mato Dretvić Filakov