Domovinski pokret  dodatno razjedinjuje Hrvatsku

 

 .

Je li na djelu koalicija Milanović- DP, ili tek  njen nastavak, doduše prešutno?

Tužno i žalosno da tužnije ne može biti. Dvadesetak dana  pred državni spomen dan stradanja Vukovara i Škabrnje Hrvatsku je uspio posvađati dodatno, kao da nije razjedinjena dostatno, nitko drugi do li predsjednik stranke koja se naziva- Domovinski pokret. Koliko sam razumio, ili mi se to samo pričinjavalo, političke stranke koja se nazvala i pokretom i  u zadatak si stavila baš obnovu povjerenja i zajedništva u Domovini. A sad ovo, novo razjedinjavanje na staroj temi iz Domovinskog rata u vezi uloge i mjesta jedne od dragovoljačkih postrojba, samo jedne od obrambenih, njenih insignija, pozdrava… sada još na i njenom mjestu u Koloni sjećanja. Ivan Penava nije razumio kako je on za javnost sada prvenstveno prvi govornik nacionalne političke stranke, zastupljene u Hrvatskom saboru, osnovane s namjerom djelovanja na području cijele domovine, tek onda  gradonačelnik Vukovara, a HOS-a nikako. Osim ako on nije novi malo mlađi „domovinski“ Habulin.  Stranke  valjda osnovane s namjerom  da okuplja , a ne rastjeruje. Ili je možda zadatak baš to- najprije okupiti – pa onda rastjerati. Lakše je tako, rastjerati s jednog mjesta okupljene oko jedne ideje, programa, nego „trijebiti“ jednu po jednu jedinku, „elementarnu česticu“. Bože, pa nije valjda, nu vratit ću se tome.


Prvi bili cvit, ako je dopušteno, Foto Trn, Danica

Bliži se tako osamnaesti studenoga, dan za neke ispunjen tugom, sjetom, ali i ponosom na hrabrost i ulogu Vukovara, njegovih branitelja, domaćih, ali i iz svih hrvatskih krajeva, iz dijaspore, pa i dragovoljaca iz inozemstva. Tako je za jedne, većinu.

Za druge je to također „specijalna prigoda“, čuče i čekaju u  zasjedi, točnije „busiji“, prigodu za napad, svoju „specijalnu operaciju“.

Ima ih još , sezonski su raspoređene po kalendaru- proljeće, ljeto, jesen, s malim predahom za zimu. Nadaju se, nešto će se već naći, ako ništa tu su uvijek „ustaše. Odavno fantomska bića, još tamo od 1946., ali nema veze.

Znate ih, to su oni što su stvarno ili u duši u vrijeme pada Vukovara ušli u razrušeni grad s one strane Dunava, u kampanjoli nacional- socijalističke JNA, još s petokrakom na čelu. Gradom još odjekivala Šešeljeva himna „bi'će mesa, bi'će mesa“. Ako ništa, oni će vam tih dana reći, napisati- „jebo vas Vukovar“. Ovčara uključena?

Nije Dežulović jedini, ima ih i ohoho, doduše  većinom isti, a ni ukupna medija nije puno bolja. I ona se, većinski, uključuje  u te sezonske „specijalne operacije“, a na oprezu je trajno.  To su oni koji su nezadovoljni s Domovinskim ratom, njegovim rezultatom i za njih on još nije završio. Teče u miru, pa je pitanje : kako ga dobiti. Jer Jugoslavija nije već davno umrla ( i prije 1991.) a ako se ona ne može obnoviti, barem da nekako Hrvatska  nestane, ili, najmanje, negdje se utopi, regionalizira, globalizira, prefarba šarenim bojama, što li već.

U takvoj atmosferi i u potrazi za novim povodima samo je još nedostajalo izazivanje prepirke gadne među onima koji štuju žrtvu Vukovara, prvenstveno među braniteljima. Nije, istina, prvi puta, ali sad su se toga prihvatili domovinci, poglavito Ivan Penava.

„Utvaram si“ , što znao govoriti Ćiro, kako o HOS-u, mogu pisati slobodno ponajprije što sam uvijek bio i ostao na njegovoj strani kao dragovoljačke postrojbe neupitne ratničke hrabrosti. Njegovih  insignija, prvog bijelog polja, obrambenog „za dom spremni“ .. .  O manipulaciji  temom „ustaša“ također,  pa i slovu bidnom „u“, onom „ušatom“ i onom bez ušiju. I t.d. i t.d. Kad je onaj kojega ste nam izabrali jednom prigodom rekao kako spomen ploču poginulim hosovcima  kod Novske treba „negdje baciti“ nisam to prešutio. Kad je prije toga kao predsjednik Vlade RH, a koja ima „99 posto ovlasti“ (Z.M.) silom  lijepio ćirilične ploče po Vukovaru, a njegov milicajac pretukao jednog prosvjednika nasmrt, također. Naravno da sam protiv ćirilice u Vukovaru kojom je 1992. Ulica Stjepana Radića preimenovana  u Ul. Puniše Račića, a tamo dovezena na tenkovima, nazvao sam ju „tenkovčica“, i t.d., i t.d. O Vukovaru, Borovu Selu, okolici, Pupovčevom bacanju vijenca u Dunav za taj dan, valjda „neplivaču“ Vukašinu Šoškočaninu, također sam pisao. Ova opravdanja tek da netko ne bi pomislio kako sam neupućen u temu.

,

Drugi crveni, Foto Trn, Danica

O tome mogu li hosovci biti privi, među prvima u vukovarskoj Koloni, obilježavanju Domovinsklog rata općenito- mogu, naravno. Da baš to treba naglašavati- ne treba, zbog drugih dragovoljačkih i ostalih obrambenih postrojbi, ali to može proći.

Sva ostala Penavina  opravdanja i obrazloženja njegove odluke  ne mogu, ona su katastrofalno štetna, po Vukovar, Domovinski rat, povjerenje i zajedništvo, ukratko po Hrvatsku. Za što, „šaku glasova“, , što li? O tome  u idućem nastavku.

( Nastavit će se )

Mato Dretvić Filakov ..

Spotaknuh se o SNV-ov kamen spoticanja, pa posrnuh