Od Topole do topole "organska" travanjska deustašizacija Hrvata

Nije ni za slušati ni za gledati tu raspravu o noveli zakona iz 1977. Ni vladajuće skupa s Pupovcem, ni oporbu zelenu i crvenu, oporbu premosnicu, kao ni desnu.

Takvu novelu zakona iz 1977. vladajući, s takvim „konotacijama“, mislim HDZ, nikada ne bi trebali stavljati na dnevni red u travnju- to zbog Hrvatske. Ima još mjeseci  i dana u godini.

Pupovac se ne bi u takvo noveliranje zakona, s takvim „konotacijama“, trebao pačati, ako želi dobro svojoj nacionalnoj manjini, ako ga i baš briga za većinu. Osim ako mu na prvom mjestu nije srbski svet, pa koliko košta.

Zeleni i crveni ( liht zeleni i liht crveni) da je iskrenosti, uvijek bi bili za drastičnu kaznu „toga „ , 'oš u novcima, 'oš u godinama. U godinama još i bolje. Na Otoku Golom, kako ga je zvao jedan od utemeljitelja A.R. Leka- najbolje.

Oporba pak desna od centra, ako bi uopće sudjelovala, trebala bi se bolje, temeljitije, pripremiti. Za početak- prvo utemeljiti pitanje, pa onda odgovor, pojašnjenje, a ne , stvarati dodatnu galamu- koja se ustvari i traži.

Riječ je dakako o ZDS-u , što inače može značiti, u kratici, „Za dvorišče spreman“, al' ne mora biti.  

Travanj, pa tamo do polovice svibnja, Hrvatska je, skoro će stoljeće, najranjivija i predmet besprimjernih davno pripremljenih propagandnih napada, propagandnih i inih oluja, uragana- s ponekom novotarijom.

Evo nekih. Svetosavska, crnorukaška, četnička, komsocijalistička, nacionalsocijalistička ( ona iz osamdesetih i devedesetih godina) velikosrpska (vječna) SDB-ovsko KOS-ovska, ustvari čekistička, NKVD-ovska, KGB-ovska ( od osnivača, osnivači se nikad ne napuštaju  svoje čedo) srbsko svetska , hibrid svetosavlja i komunističke kulturne revolucije. U novije vrijeme pridružuju se LGBT…XYZ-ovske, rodne nerodne, različite inačice neoglobalizama i neototalitarizama ( kao i sve male narode)… Dosta ih je i ovoliko, zar ne?

Prvo , bijelo, polje, Foto Trn, , Danica

Zamislimo ih skupljene i svezane u vreću, Zgodimice , tijekom godinice, poneko zavuče ruku u tu vreću , pa izvuče jednu prigodnu, pa s njom mlatara po mediji, a ona je uvijek za to spremna- MUS ( Medija uvijek spremna). Hajd' to se još nekako i preživi, al' kad dođe travanj mnogi akter se žuri razvezati čvor na vreći, pa pusti sve duhove, mitove i propagande odjednom. Na bidnu Hrvatsku i ,ne znam, nas državljane toga sve se sruči. Ne znam s čime bih to usporedio, možda tek s ogromnim rojem stršljena koji bi se okomili na jednog čovjeka. Možda.

Kad još netko iz odavde, recimo vlast (HDZ i Pupovac) tu vreću prije razvezivanja malo protrese , kao nedavno s ovim noveliranjem zakona iz 1977. s, navodnim, naglaskom na ZDS ( neki se kunu kako to nema veze) i visinu novčane kazne sve još dobiva na snazi. Navodni razlog;  kao time će one kolone ( vidi pod Jasenovac) navodno svesti na jednu. Lažna nada, ta tko bi to uopće očekivao, osim kakvoga naivca.

 

Druga (prva?) kolona

E ne će biti, i nije bila, jedna- bit će najmanje dvije, pri čemu je jedna sve veća i veća. Mislim ona koja se skupila preko rijeke, u Donjoj Gradini, pod - topolom, kako izvještavaju Tanjug i Poliika. A bolje kombinacije za takva izvješća nema. Evo nekoliko podataka o toj drugoj, (prvoj?)  koloni:  „Vučić položio vijenac na grobno polje „Topole“ u Donjoj Gradini“( Politika, 23.4. 2023.)  iz te, prve, ruke. Tamo je bila „centralna manifestacija obilježavanja Dana sećanja na 700.000 žrtava ustaškog zločina-genocida“ ( Politika, isto) u koncentracijskom logoru Jasenovac Od toga je  samo „ u Donjoj Gradini  ubijeno 366.000 ljudi“.

Nešto mi u računici ne štima, u odnosu na onu, malu, ukupnu brojku od 700.000, jer 366.000 x 2 ( s obje obale Save) = 732.000.  Od kud sad taj višak od 32.000? Evo rješenja: „ Osim masovnih grobnica u Donjoj Gradini se nalazi Topola užasa, drvo na  kojemu su ustaše objesile na hiljade ljudi…“ ( Politika, isto). Vrba se pokazala lažnom podmetačinom iz drugog rata, još Slovenac podmetnuo, pa sad eto topole. Topola, meko drvo koje navodno dugo pamti, a eto se pokazalo i pravim drvetom „za vješanje“. Od kud mi to „zvoni“ Hoolywood? A ima i ona pjesma- „od  Topole… svud su ( hrabre, o.a.) straže đenerala Draže“. Kako onda nisu spriječile  tolika vješanja? Nu, odgovor je učinkovitiji- onoj „topoli“ iz četničke je promijenjena lokacija, prebačena je na  zapad, vinuta preko Drine, pa ima ulogu balvana na granici „Virovitica-Karlovac-Karlobag“. A i šire, rješenje je ove jednadžbe bez nepoznanica.

Boraveći u Donjoj Gradini Vučić je najavio da će Srbija i srpska republika  iz BiH izgraditi „svoj memorijalni centar“.

Bit će to onaj „memorijalni centar“  o kojemu sam pisao na ovim stranicama ( serijal o tzv. deustašizaciji Hrvata i Hrvatske, članak „Permanentna deustašizacija Hrvata (7) “, 16. rujna 2022.) a kojega je „projektirao“ vladika Nikolaj Velimirović, svetac Srbijanske crkve ( od 2003. ) zvan Nikolaj srbski

„Kad se oslobodi naša zemlja od tiranije (od FNRJ o. a.) i kad se vratimo, sagradit ćemo jedan hram. Širok u širinu, visok do neba. Ozidat ćemo ga tamo, tamo daleko iza Drine…“ planirao je budući svetac srpski početkom pedesetih godina u Americi. Što bi na njemu napisao na sve četiri strane, velikim ćiriličnim slovima, ne ću ovdje ponavljati i tako pronositi „svetačku“ poruku „ katolicima Hrvatima“. Uostalom to uporno ponavljaju:  jedna „narodna crkva, jedna narodna dinastija ( koja je živa, o.a. trenutno Vučić, doduše više kao Vođa) narodna prosvjeta, narodna kultura i narodna obrana“ ( iz Velimirovićeve definicije svetosavlja, svetosavskog, „evanđeoskog i organskog nacionalizma“).

Takvo jedinstvo manifestirano je i kod ( pod) tom Topolom u Donjoj Gradini što je vidljivo iz popisa sudionika, a autobusima su dovedena i školska djeca, djelovala i „narodna prosvjeta“. Projekt Nikolaja Velimirovića se  ostvaruje i temeljitije nego ga je i planirao. Njegov „hram“ je zapravo odavno izgrađen, doduše ne od  opeka i kamena- to će Vučić i Dodik- u onoj drugoj , daleko važnijoj i dalekometnijoj stvarnosti i po „visini i po širini“. U politici, narodnoj kulturi, literaturi, teatru, filmu, tv serijama, vrte ga neprestance mediji, sada  i po internetu, glazbi i narodnoj… Sudjeluju čak i srbijanski humoristi i satiričari od kojih to čovjek ne bi očekivao.

Vijenac od tratinčica, Trn, foto Danica

Srbijanska svetosavska crkva se na tom „hramu“, pored odumirućeg kosovskog i temelji, gradi budućnost, tu su obljetnice, litije, molitve ( „Đerdan od merđana“, Nikolaj srbski). Nema gdje ga nema. Čemu on doista služi valjda je jasno iz iskustva  osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, ako ga još imamo, osim formalno. Kratko podsjećanje na dubinu dosega „hrama“ u dušu „naroda“, Valjda je poznata on ljudožderska pjesama koju su četnici pjevali ulicama razrušenog Vukovara u studenom 1991. o  Hrvatima, klanju, mesu i manjku salate, Mislio sam kako je tamo i ispjevana, ali nije- tko zna koliko je stara. Nabasao sam na nju slučajno na YouTubeu, snimci mitinga Srba 1. svibnja na Plitvicama 1991. Recitirala ju je tamo  mlada žena iz Štikade kod Gračaca ( predstavila se, ali ne ću navoditi njeno ime) na opće oduševljenje „naroda“ „Slobo šalji salate/bit će juve/klat ćemo Hrvate.“ Govornik na mitingu bio i Šešelj. Na tu „pjesmu“ Hrvati su trebali odgovoriti: SKČ ( Samo kolji četo!). Toliko.

Ako nije jasno, Dodik, znani Mile Ronhil, je stvar ispod topole  pojasnio najavljujući nove  bitke, kao Milošević svojedobno. Eto nama novog, zapadnog, Gazimestana - ispod Topole, sada srbsko svetskog .

Kakav pijetet na takvim i sličnim „danima sjećanja“, u takvim kolonama. Takve prigode služe tek za struganje (srbosjekom) slova „U“ s prvim bijelim poljem Hrvatima na čelu, jerbo ustaša u Hrvatskoj nema od 1945, pa da se to obnovi, je'l te.  

Što drugo očekivati od „evanđeoskog organskog nacionalizma“, svetosavlja,  koji je stariji od nacizma 700 godina? Njemu su svi drugi od Crnoga do Jadranskoga mora- neprijatelji i „organski“ ih ne podnosi. Ovdje se propagandom, lelekanjem, lažima… prerušava u antinacizam, pa udara- nacistički na izmišljenog neprijatelja.

Još o kaznama

I još o tim visokim novčanim kaznama za ZDS, iako se on ni u noveli zakona iz 1977, nigdje ne spominje, pa je tim i čudnija i tužnija i opasnija ova halabuka oko toga. Što li bi bilo da se spominje?  

Mogu i kazne, kako da ne, ali prije treba napraviti i registar kažnjivih četničkih pojenja i insignija, pa za svaku od njih višu kaznu- za cent, jerbo su starije i izazivačke i poticajne, a i „organske“,

Možda da netko od zastupnika u Hrvatskom saboru, probe radi, zapoje četničku himnu, onu o pop vojvodi Đujiću ( nije kažnjiva) odjene majicu s četiri „C“, s prvim „belim“ orlom? Recimo Krešo Beljak?

Da ne ulazimo u „detalje“ koliko je desetaka i stotina milijuna stradalo od zvijezde petokrake, srpa i čekića, preodgajano do smrti po Gulazima u Rusiji i Kini, primjerice, gdje ni danas situacija nije puno bolja, treba se prisjetiti kako su četničke pjesme i insignije i zvijezda petokraka u koaliciji izvršile agresiju na Hrvatsku nedavno, pa onda istom mjerom i njih.  Nu, ovdje se razmatra, možemaši i esdepejci u ostatcima i jake snage KOS-a, povratak Tita na Kazališni, Trg republike. Ne znaju jadni kako dobar dio srbijanske javnosti Tita smatra zlikovcem većim od- Pavelića. Nisu čuli, pa će nam natovariti na vrat obojicu. Jao si ga nama. U drugo- posebno Bleiburg Križni put, ne ću ovdje ni ulaziti, al' da će i s tim u vezi biti trešnje, bit će. Danas je Bljesak, zatim slijede druge. Šuma Brezovica, parada u Kumrovcu…Nikad tome kraja, iako je travanj    već prošao.

Ipak bi najprirodnije rješenje za sustav koji bi da je demokratski i čiji je temelj i sloboda pojedinca, i za Hrvatsku- da se ostavi svih tih pjevanja, insignija i sličnog „folklora“- nek pjeva i nosi tko što hoće, a kada i gdje  to remeti javni red i mir, ulazi u sferu tzv. govora mržnje, neka odlučuje sud. Primjer za to već imamo- djelovanje, pisanija, SNV Novosti u cijelosti financiranih iz  proračuna.  

I ono što je najvažnije, uvjet svih uvjeta; država mora stisnuti petlju i istražiti, organizirati znanstveno istraživanje, stvarnog broja žrtava logora Jasenovaca ( ali i drugih) - nema tko drugi, a  lažnim brojkama napada se upravo ona, njeni temelji. Ovo ne smije biti zabrana na staljinističku foru revizionizma, jer iza zabrane je najčešće- laž. Zar da Hrvatska pogine zbog laži, ma kako ona grandiozna bila? Isto vrijedi i za žrtve Križnog puta, prvenstveno žrtve poslije 9. svibnja 1945.

Mato Dretvić Filakov