Operacionalizacija  „slučaja Turudić“

Ovako se  on odradio. Prvo je  Milanović Turudiću u spisima SOA-e „pronašao“ Mamića, družio se s njim.  Gdje baš Mamića kojega su on i Vlada kojoj je bio na čelu, njegov ministar Jovanović, današnji savjetnik i ministar Ostojić i još poneki , počeli progoniti- kao „isušivali su močvaru“, kao nogometnu. Problem je bio i još uvijek jeste što se nije radilo o običnom slučaju muljanja s lovom već o slučaju uz kojega se dodatno induciralo puno više  i značajnije štete preko toga poslovno uspješnog medijskog lajavca s podijeljenim simpatijama u javnosti i među  navijačima.   Atak je bio, dakako, na Dinamo, tada uspješan klub, HNS  i nogometnu reprezentaciju, koja je sve više postajala, možda i zadnji simbol. Čega ono? Podjednako značajan, ako ne i značajniji, je pokušaj unošenja razdora na relaciji Zagreb-Split,jednostavno – rasklimavanje, mrvljenje države, zajedništva, što je pak obični orjunaški  čistopis.

Bilo je to i vrijeme kad su na Poljudu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji podmetnuli, narisali, travnatu svastiku. Podsjećam, „performer“, a kamo li organizator,  u Milanovićevo vrijeme, pa ni danas nije pronađen. Tko je slučaj gurnuo u zastaru? Kad se takvo nešto ne otkrije, obično riše državna struktura, može plitka, a može i duboka. Mamića se eto proganja do danas, umjesto da se proces završio brzo i učinkovito kao eventualna krađa malo veće kokoši, uz priznanje olakotnih mu okolnosti.  On je u BiH, a Dinamo propada. U međuvremenu bilo još ataka  na repku na mnoge često i bizarne načine. 

Sada Milanović opet računa, vadi asa iz rukava, na Mamića, fol, protiv Turudića. Malo je deklasificirao te SOA-ine papire, recimo poput Mesića, u Stipinoj tradiciji. Čini mi se da je svojedobno, valjda iz neklasificiranih papira, spočitavao i Kolindi druženje s Mamićem. Kako je Tuđman otišao s ovoga  na ono treće zagrebačko brdo ovo  radi punom parom protiv Hrvatske, s izuzetkom Kolinde koja uglavnom nije radila, činila štetu.  Milanović sada i sa papirima SOA-e – buši državu, u bitnome beznačajnim, a tek valjda slijede oni
„masniji“.

"Mečka" pred vratima, foto Trn

  Internetska udbo-štela

Napad na Turudića tipična je udbaška,doduše moderna, „štela“ i previše je činjenica koje tome svjedoče. Sudac Turudić je jedan od najpoznatijih sudaca, među rjeđim sucima braniteljima, valjda bio „sirotinja“, a Milanovićev mandat predsjednika vlade obilježen je i progonom branitelja, po trgovima, ulicama, crkvi, uz koordiniranu medijinu harangu.

Donio je odluku o izručenju Perkovića i Mustača, protivno Milanovića „lex Perković“, osudio Sanadera, poništio  montirani proces Blaženom Alojziju Stepincu … Opasan neki tip. Zašto ga se onda nije 'apsilo na vrijeme?

SMS-ovi privatni, ukiseljeni, ali „lipi“ i „radosni“, pojavili su se u novinama, iako to s novinarstvom nema blage veze, kamo li s objektivnim, kamo li se nepristranim, kamo li profesionalnim…, što posebna, velika tema., veća i od brda Jakuševac. Nu, vrijeme, „timing“, pomno je odabrano, u pravi trenutak, nakon što je kandidat Turudić prošao sve parlamentarne i druge procedure.
.

Na Jakuševac, da Hrvatska ne završi " u ropotarnici", Trn

 Stvaranje novog, pravog,  naroda

Bio je ostao još samo jedan korak, glasanje u Hrvatskom saboru. Izbor trenutka svjedoči kako pravi cilj i nije kandidat Turudić, već nešto drugo- rušenje Vlade, stvaranje predizbornog kaosa na kojemu bi iznikao Milanovićev pokret, recimo „MI- glas naroda“, „Mi narod“…,  riječju-pravi narod. Njegovi pripadnici u ovom slučaju, glasnogovornici su- a koje li slučajnosti- svi oni koji nisu  glasali ni za tako „meki“ zakon o hrvatskom jeziku, zakon u kojemu se hrvatskli jezik skoro samo spominje i tako naziva. Oni koji su glasali protiv, oni koji su bili suzdržani, a poglavito oni kojih nije ni bilo u Hrvatskom saboru, koji su pobjegli od hrvatskog.jezika. Uglavnom je to ista ekipa koja nije davnih dana glasala za hrvatsku samostalnost i suverenost. Na kojem jeziku su oni provodili hajku i u kojoj državi? Ma odlično, država bez jezika ni nije država. Samo kuda ćemo takvi nikakvi, u BRIKS s Vučićem, a prije toga u „srbski svet“. Tamo bismo imali i jezik- bunjavački.

 Imam i neki čudni osjećaj kako su ovi iz tzv. ljevice , bili unaprijed brifirani kada će se na plotu pojaviti SMS uradak. Nisam izostavio mostaše, pa i većinu pripadnika lutajuće desnice, bez obzira  što govore kako s njima „ ne bi“. Dok su ovi , prije samog izbora Turudića,samo eto replicirali u Hrvatskom saboru umirao sam od straha da se sabornica ne zapali, od mrziteljske vatre samo iz pogleda. Računaju, samo ju treba iznijeti s Markova trga.  I sve zbog zapravo nevažnog izbora šefa DORH-a- eto i Peđa kaže da će ga kad pobijede“ izbaciti odatle nogom u guzicu“. Jedan fini, diktatorski, jezik, a nije hrvatski.

 Gledajući i šire, izvan granica, vrijeme je pomno izabrao šef parade- ruska agresija na Ukrajinu, Putin prijeti ići „ do Lisabona“, gori na Bliskom Istoku, Euniju tresu razne unutrašnje, autoimune, drhtavice, i tamo se već dugo bude „pravi narodi“, pojavili su se i Vikinzi izvan Skandinavije, znakovito,  o „regionu“ da bih riječ… Ma super, ne može bolje. Sad il' nikad.

Ovako kako Milanović vodi igru, vodili su ju u početku i danas vode svi, baš svi suvremeni europski diktatori, Putin, Erdogan, Lukašenka, Vučić…, čisti prijepis- pa tko voli nekakvog Milašenku- nek izvoli. To bih mogao i nacrtati, ali drugom  zgodom.

Sad kad je Turudić „prošao“, uostalom HDZ  nije mogao odustati, tako je i smišljeno, ne branim ni Turudića , ni Plenkovića, ni HDZ, a vidim da i Milanović nastavlja misiju, ni on se ne može vratiti. Prebacio je svoj odvratni diktatorski jezik u petu.

Brine me domovina. Gdje mi ona nestaje?

Mato Dretvić Filakov