Uvod
Te priče o korupciji jednostavno više ne mogu ni slušati ni gledati, a one su najvažnije u Hrvatskoj, u mediji, politici, na ulici, na nogometnim utakmicama, naročito prije i poslije, po birtijama… Često se pitam- postoji li išta ovdje osim korupcije. Sja li sunce, pada li kiša, smrkava li se , sjaji li mjesečina. Nema, ne postoji. Samo korupcija. Rezultati istraživanja percepcije korupcije u Hrvatskoj samo što nisu prebacili101 posto. Sutra će. Još je to i slabašan rezultat- ubrizga se u društvo, u moždane vijuge pojedinca pomoću pumpe marke „medija“ tisuće i tisuće posto raznih korupcija, a nazad iscijedi percepcije samo 101 posto, malo je to. Skoro ništa, ali dostatno da kad ujutro izađeš na ulicu oko sebe vidiš same pokvarenjake, homo coruptus do homo coruptusa. Nigdje homo sapiensa da ga u podne tražiš led-fenjerom. Kad se za Corone nose maske ne možeš razlikovati ni pokvarenjaka od pokvarenjaka. Nikome ne možeš vjerovati, pomakni se, tim prije što svi oni i u tebi vide pokvarenjaka, sigurno opakijega od njih samih. To se naziva jednim finim društvom.
Razumni čovjek, pa onda i
društvo, sve pojave nastoji istražiti, razumjeti, potražiti im uroke, rezultate,
samo se o korupciji po mediji, politici u udrugariji kvazipolitičkoj… viče pri
čemu je taj problem uvijek uzrokovao onaj drugi, dok su vikači i hajkači
nevinašca. Samo u mediji nema korupcije- ona je skroz pokvarena, pa se ni ne
broji. U njihovom oku, oku vikača, nema
ni truna, makar im iz njega stršila greda. Naravno kako je to potpuna laž, ili
još gore, propaganda koja je eksponencijalna laž, laž na en-tu, kao posebna
tehnologija korupcije. I još- nema, niti je bilo, korupcije nigdje osim u
Hrvatskoj. Nije se pojavila još u rajskom vrtu, pa odatle protjerana, nije,
recimo, u špilji krapinskog čovjeka, pa se razvijala („domače je domače“)- to
za evolucioniste. Evolucija je sva sazdana na korupciji, snalaženju,
prilagodbi- i u njoj vrijedi ona „snađi se druže“ homo erectusu, homo krapiniensisu...
Ne postoji na svakoj točci na Zemljici gdje i čovjek, a gdje je on i njegovo
društvo, od prapočetaka do danas , tamo je i „interes“. On se pak ostvaruje u
konkurenciji, borbi, stalnom ratu i uvijek smjera prema nekom profitu, koji
nije samo novčani već je i ovladavanje vladanjem- ukratko svime- a
onda je u svemu najvažniji element, „božja čestica „ - korupcija. Kad sva
oružja u konkurenciji iz interesa, ratu, ne djeluju tu je uvijek korupcija.
Ali ne- to je jedinstvena pojava u prostoru- Hrvatska- i vremenu, a pojavila se „u ovdje“ kad i HDZ odmah nakon prvih demokratskih izbora 1990. Ustvari kad i Franjo Tuđman, ali onaj poslije 1971. I od tada se razvija kao endemska pojava. Odavno je postalo jasno da je dreka, „borba“ protiv korupcije, najmoćnije oružje u „dugom maršu“ detuđanizacije, dekroatizacije, razdržavljenja Hrvatske. Što će vam ona, ona se ionako ne da popraviti.
Nije ovo nova pojava, ova
navala zadnjih godina, odavno to traje, a i odavno sam to pročitao.
Korumpira kukce (Foto Danica)
Nisam ja završio vakultete o korupciji niti kupio aktualnu bosansku diplomu na benzinskoj postaji, ni od srbijanskog Megatrenda ( Univeritet čija se diploma mogla kupiti i na seoskim pijacama: kakvu ti srce želi, 'oš Oxford, Cambridge, Beograd, Kragujevac, 'oš višu, 'oš doktorat, m'oš. Što ti srce želi, pa onda budeš ministar.) Za početak, ta kupovina diploma na benzinskim nije nikakva senzacionalna novost, znate ono break news vrišteće- e baš posla. Mogla se kupiti i prije, ono „kad je bilo bolje“. Doduše ne na benzinskoj, bilo malo i benzinskih i automobila, rijetki imali, ali zato je tu bila ćevabdžinica, birtija…To je uostalom i bilo bolje. Lijepo sjediš, mastiš brk s ćevapima, ispireš grlo pivom i trguješ, kupuješ ili prodaješ. Ekološkije pače, ne smrdi ti benzin, ne truju te ispušni plinovi, nema motorne buke…
Kad vidim i čujem političare , udrgariju i slične, kako zbore o korupciji razbolim se.. Viču o koruciji, na priliku, Milanović i Čaćić, pa od toga je zbilja neophodna neka autofagija, samoliječenje,, jer druge pomoći nema..
Nisam kupovao diplomu o antikorupciji, odlučio sam se temom baviti kao pravi naivac. Slikao bih ja nju, ali nemam talenta za slikanje, a kamo li još na staklu. Vidim kako se svi ionako razumiju, ako u ništa, onda u korupciju svakako- pa ću i ja nešto o tom „fenomenu“ napisati u kućnoj radinosti u nekoliko nastavaka, nakon ovoga uvoda.
(Nastavit će se)
Mato Dretvić Filakov