Predsjedniče pomiluj?

Generalska "mina iznenađenja"

U vrijeme Svjetskog coronskog rata koji još traje, i ne zna se kad će prestati, ruske agresije na Ukrajinu, upakirane u coronski ( Rusija je proglasila „kraj „ Corone u tjednu s najvećim brojem zaraženih od početka pandemije, pred  napad na Ukrajinu. Bio je i to siguran znak invazije.) zatim svjetskog gospodarskog rata, informacijskog, propagandnog…,  te uz još niz ratova koji traju u svijetu i u očekivanju novih koji se tek spremaju, Putinovu opetovanu prijetnju nuklearnim oružjem… nekoliko generala, baš za Veliki petak, piše pismo za koje je bilo potpuno sigurno kako će izazvati i mali, domaći rat. Svaka čast. „ Domače je domače.“

 Oni se zalažu za pomilovanje Josipa  Perkovića i Zdravka Mustača, pa predlažu predsjedniku Milanoviću donošenje takve odluke.

 "Dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu RH nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust“, pišu između ostalog.

 Za početak ovo pismo generala Ivana čermaka, Davora Domazeta Loše, Pavla Miljavca,, Ljube Ćesića Rojsa, Ante Gotovine (potpise povukli  Marinko Krešić i Krešimir Ćosić)…me začudilo. Moje poimanje kazne, služenja kazne, a zatim zahtjeva (molbe) za pomilovanje je kako je sve to osobno. Osoba, osuđenik  sama traži pomilovanje i čini se kako je, formalno, tako i u ovom slučaju. U njihovo ime, svakoga posebno, zahtjev je podnio njihov odvjetnik Nobilo. Generali su s pismom, očito koordinirano s Nobilom, što je i sam priznao, tome bili prethodnica- generali izviđači. Glavna motivacija njihova zahtjeva za pomilovanje dvojca su navodne velike zasluge za obranu Hrvatske. To, vjerojatno, nitko ne osporava.  Nitko ne osporava ni Tuđmanovu politiku pomirbe u hrvatskom društvu, pa je suvišno prepričavanje njegove, navodne, tvrdnje  „da bez Perkovića ne bi bilo HDZ-a“ (general Miljavac) što po svemu sudeći jednostavno nije istina. Odmah, već u istoj rečenici, generali napadaju Vrhovni sud, jer je bila „pogrešna odluka sudaca Vrhovnog suda“. Koja, ona o izručenju dvojca Njemačkoj? Ne sjećam se kako su ovi isti generali u vrijeme njena donošenja javno prosvjedovali, a mogli su. Recimo sat vremena sjesti ispred Suda i reći ovo što su sada napisali. A nisu, ili sam ja to zaboravio? Drugo, oni su izručeni, suđeni i osuđeni zbog drugog crimena u drugoj državi, osam godina prije srbijanske agresije i Domovinskog rata- kao zapovjedni obavještajci treće države, SFRJ. Milanović je pokušao spriječiti izručenje dvojca pomoću  „lex Perković“, ali nije išlo, jer Hrvatska je ulaskom u Euniju prenijela na nju dio svoga suvereniteta, pa i u području tzv. pravne države

.

Jesen stže, dunjo moja, već u proljeće

Generalska „topnička priprema" pomilovanja Perkovića i Mustača

Da su generali priložili svoje pismo zahtjevu, molbi osuđenog dvojca, razumio bih to kao ljudsku gestu oprosta i ono vjerojatno ne bi izazvalo širi odjek u javnosti, ako bi uopće  tamo dospjelo. Ovako su oni ustvari obavili političku „topničku pripremu“, u organizaciji odvjetnika Nobila,  za predsjednika Milanovića. Prvo kako bi odstupio od svoje volje da nikoga ne pomiluje, pa ovdje učini izuzetak, a sve na tragu svojedobnoga „lex Perković“. „Generalska vatra“ mu je potrebna i kako bi zadržao svoje odnedavno ničim izazvano „desnilo“ nastavio desni marš, opravdao ga pred braniteljima, „ domovincima“ i drugima  sličnog usmjerenja- uostalom svima onima koji „udbu“ drže samim zlom. I usput istražio, na „živom tkivu“ društva reakciju javnosti. Sve u svemu opaka  i po društvo razorna igra potpuno mimo traga Tuđmanove pomirbe  o kojoj pričaju i generali, pa i odvjetnik Nobilo. Oni znaju, što bi Tuđman u ovom slučaju odlučio. E baš. Sigurno ne bi dopustio, a kamo li se uvukao u ovakav društveni sukob, posebno ne u ovo globalno vrijeme zla. Zašto su se generali u takvom trenutku uključili u ovaj opaki „igrokaz“ ? Koliko znam nikad se nisu ovako „čoporativno“ založili ni za jednoga osuđenoga branitelja, a za ova dva eto jesu. Kako to i zašto? Što i tko ih je na to prinudio?  Ostavljam odgovor na ova pitanja za drugu zgodu, a u javnosti ih već ima.

Kako će odgovoriti Milanović, potpuno mi je svejedno. Njegova volja. Od njega me u ovo vrijeme zla zanima samo jedno: Zašto je u ruskoj agresiji na Ukrajinu na ruskoj strani, na strani totalitarizma koji je “koncentrat“ ,skoro, svih  totalitarizama poznatih u povijesti i hoće li ostati na toj strani? Da ga nisu podučavali zemljak admiral Domazet i prof Kulić? Ili on zna sigurnog pobjednika? Ako zna, možda tek zbog dara vidovitosti u određenim trenutcima. zašto to ne kaže svojim podanicima, pa da se i oni na vrijeme „prešaltaju“. A načela, pusti načela…

Kad smo već na toj temi Udbe evo jedne zanimljivosti. Imperij Čeke ( Rusija) trenutno brutalno napada Ukrajinu s namjerom, konačnog, uništenja Ukrajinaca -u što nema sumnje. Znakovito- za sobom ruska armada vuče- pokretne krematorije. Kud baš u to zlo vrijeme ovaj ratni(čki) „igrokaz“, posebno kad se zna kako je i ovdašnja Udba zapravo čedo Čeke? Jedno vrijeme priznato, poslije se malo odricala „roditelja“- ali metoda rada nije. Odgovor kako je to slučajno me ne zanima, jer ovakvi događaji niti slučajno - nisu slučajni. Zar se sve ( generalsko pismo za Veliki petak, zahtjev za pomilovanje…) nije moglo odigrati prije ruske agresije na Ukrajinu, ili se malo odgoditi. Mjesec, dva , tri zatvora, tamo, 'vamo. Zar ne? Ako bi pak Putin u međuvremenu bacio, ako baci, taj putinocid ravnopravno bi i ovu dvojicu „pomilovao“. Uostalom tada bi i zatvori bili, vrlo vjerojatno, raspušteni, a i zatvorenici i čuvari bi „kud koji mili moji“. Pitanje je tek- dokle? 

Mato Dretvić Filakov       počnite pisati...