Izbor  „Naj predsjednika“  RH od dvijetisućitih

 Rado bih vidio rezultate ankete na samo dva slijedeća pitanja:

I. Koga biste birali da su sada izbori za predsjednika RH?

1. Stipu Mesića

2. Ivu Josipovića

3.Kolindu Grabar Kitarović

4. Zorana Milanovića

5. Nikoga od navedenih

II. Tko je od navedenih u vrijeme svog predsjedničkog mandata   napravio najmanje štete Hrvatskoj?

1. Stipa Mesić

2. Ivo Josipović

3. Kolinda Grabar Kitarović

4. Zoran Milanović

 U prvom anketnom pitanju pobjednik bi najvjerojatnije bio kandidat „Nitko“, a bio bi zanimljiv redoslijed ostalih i postotak njihovih potencijalnih glasača. Zanimljiviji bi bio rezultat iz drugog pitanja o šteti u miru..

Predsjednik Stipa Snalažljivi

Kad pogledam ovaj zamišljeni listić hvata me strah i najradije bih pobjegao glavom bez obzira što dalje odavde, Nekako se krajičkom svijesti nadam kako to nije stvarnost, već sanjam snom u kojem me muče noćne more. Onaj tračak svjesnoga govori mi:

-Ma nije moguće da je Stipa dva puta bio izabran za predsjednika. Mora kako je to neka šala, neki crnjak poput onoga kad je Mujo, po Hasinu svjedočenju, ničim izazvan, uporno padao na Hasin nož. I tako jedno pet šest puta. Do smrti.

 Probudim se, znojan, ali  sav sretan kako samo  spavač može biti  kad se probudi iz noćne more. Razbudim se i shvatim - nije san, to je istina. Ništa. Tek mi proleti kako je java  često gora i od najružnijeg sna,

Protrljam sjećanje i sjetih se kako je Stipu lijepo orisao i Slobodan Milošević za  njegova svjedočenja u Haagu.

- Izdali ste HDZ, izdali ste Tuđmana.

- Koga ćete još izdati,  pitao je.

 Dobro je znao za neuspjeli pokušaj, njegov i Manolićev, državnog udara 1994., rušenja HDZ-a i Tuđmana. Da su uspjeli Oluje ne bi bilo. Ni Milošević ne bi tada  završio u Haagu, niti kasnije pod lipom u Požarevcu, a možda bi još bio živ. Sve bi bilo drugačije. Gradonačelnik Zagreba, tko bi uskoro bio- Šešelj, Kapetan Dragan, Mile Martić…?

Stipa? Našlo bi se i za njega već nešto.

Kad su ga  nekako u vrijeme osnivanja HDZ-a pitali na „mjerodavnom mjestu“ je l' se učlanio u HDZ , navodno, je odgovorio:

-Tko ja?!

- Pa ja s njima ne bih ni u tramvaj.

Inače već je bio „ u tramvaju“, do „vozača“, najmanje do „konduktera“ ( Manolića) što je „mjerodavno mjesto“ već znalo. Ono ionako sve- (d)ozna. Takva  mu (s)udba.

Čemu se čudim kad je čovjek „multipraktik“, pa je tako našim iseljenicima u Australiji, ispred HDZ-a, govorio kako je „Hrvatska dva puta pobijedila, prvi puta 1941. a drugi 1945.“

 Dodajem usput, i partizani su, i „mi“ s njima, „dva puta pobijedili“, prvi puta skupa  i sa Staljinom i s Hitlerom još 1939., te pobjeđivali sve do konca lipnja 1941. - Poljsku , baltičke republike, na zapadu skoro sve. Još i podržavali sovjetsku agresiju na Finsku…

Drugi puta sa Staljinom protiv Hitlera 1945. Još i treći puta,  od početka svibnja  do kolovoza  te godine, po završetku rata, u miru. S koliko ono stotina tisuća „bodova“,na koliko tisuća terena, stratišta?  Sve u svemu „naših“ pobjeda pet šest u tih samo nekoliko godina.    

Tamo, u Australiji, je, javno na skupu, kao predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a,  dobio dva čeka, jednoga na iznos od  sto tisuća dolara, drugoga  nepoznatog iznosa.( Ima slika i ton.) On je tvrdio „jednoga“ , a taj da je putem „negdje nestao“. Nije dospio do gospićke bolnice kojoj je, po njegovim riječima, bio namijenjen.

Foto Trn,  Negdje nestao, papala mica

 

 „Bisera“ u Stipe još puna veškorpa, sve sjajniji od sjajnijega. Ne znaš za kojim bi posegnuo.

Osnovao je 1994. stranku, nakon pokušaja puča, HND, navodno je (medija) „radni“ akronim bio „NDH“- Nezavisni demokrati Hrvatske.  Ne bih se čudio.

Znao je  on ranih devedesetih okrpiti po Srbima k'o rijetko tko, a s druge strane hvalio se, na mjerodavnom mjestu, američkom veleposlaniku u Beogradu, razumijevanjem međunacionalnih odnosa- ta žena mu je Srpkinja. Čak su mu i Srbi saokrajinci s Banovine spjevali  cajku na temu „međunacionalnih odnosa“, kako bi ih „produbili“, o njihovoj snajki i Stipinoj majki (ima slika i ton). Ne ću citirati iako je  „lirska“ u odnosu na tadašnji saokrajinski „metaliku“ poput one „biće klanja , biće silovanja“ (ima i slika i ton).

Onda bidna Stipina žena  predizborno postane –Ukrajinka. Nema s čim se Stipa Mesić ne može „šaliti“ bilo predizborno, bilo postizborno. Duboko  su te  teme, nema im dna, a i protežu se na sve strane.

Nakon što se uselio na Pantovčak kojega sam nazivao „Farma“  zbog tamo nastanjenog životinjskog svijeta, uključivo i magarca, stvari su postale gore. Kasnije su bila dva, pa je Stipa vjerojatno morao angažirati i savjetnika za magarce, a što su činili i njegovi nasljednici. O njegovu boravku na farmi Pantovčak ću kratko, spomenuti tek transkripte, kojekakva svjedočenja, i početak razvaljivanja vojske ( umirovljenje generala). On i Račan, taj pak presudnije, krenuli su u kompleksan i potpuni proces tzv. detuđmanizacije, u bitnome dekroatizacije, ali to je odavno stara stvar. I  proces koji teče.

Šeks je svojedobno predsjedniku Stipi tepao  da je „dvorska luda“, a on je Šeksu, predsjedniku Hrvatskog sabora, uzvratio kako vidi „bijele miševe“. Onda su se međusobno odlikovali, pa mi nije preostalo do li napisati kako je „dvorska luda odlikovala bijelog miša“, a bilo i obrnuto. Nosi Stipa odličje još jednog Vladimira, onoga Velikog, ali taj ne vidi bijele miševe već zapadnog Sotonu u Ukrajini ii šire.

O Bože, na jednom brdu farma, na drugom kokošinjac, a nit' magarećeg mlijeka nit' jaja.

Što se tu može, takva nam s-udba. 

O ostalim stanovnicima Pantovčaka na određeno vrijeme zasad tek kako su oni u bitnome Stipini nasljednici po utabanim stazama. Sličnosti su očite, ali to rade  bez „doze humora“.

( Nastavit će se  o ostalim kandidatima)

Mato Dretvić Filakov .