Jedan od naših nogometnih heroja iz 1998. postao je žarni. Užario je mrežu i i glave. A ona i medija i plutajuće „platforme“, nakupine smeća, nastale slučajno i planirano, jedva čekaju takve „afere“. Baš se malo utišala ona „lipa i radosna“, kad evo nove , radosne. „Radosti moja“, trlja ruke , noge i međunožje mrežje, medija. Ufatili smo i Jarnija i još njih tko zna koliko. Sam se složilo, jednostavno čovjek, izbornik, sam od sebe ušao u mrežu. Eto za njim i Petkovića, uletava i HNS, žari se i pali po mreži, medija, svršava- poslove, što za lovicu, što bez, iz užitka u čistom jalu. Odjednom mnoštvo se uneređuje u kopanju, tanjur iz kojega inače jede. Fini jedan dodatak, po poznatom receptu, osvanut će uskoro u kakvoj reality tv-kuhinji.
„Žuta nam se juha kuha“, što rek'o jedan pjesnik, uglavnom pisac.
Problem, tema, oko koje se sve zavrtjelo veći je od svih problema zajedno koje imaju, slažu, smišljau Severina, Ela, Nela, Nives Farenheit, veljača iz februara, dikani đilkani, što se grije kod Prije…i sve tice influencerice. Kad bi u musaku još uletio i Zoka, kao prodavač kokica i kikirikija, ne će izdržati, uletjet će, i to bi bilo- ništa.
Ništa prema tome za koga navija Jarni.
A on može navijati za koga hoće kad i koliko hoće , Hajduk , Betis, Juventus, prvaka Tunguzije… Nu, ne može to činiti Robert Jarni, izbornik, trener , učitelj reprezentacije HNS-a, osobito ne mladaca do 17 godina, selekcije U-17, a koji dolaze iz raznih klubova, teoretski i inozemnih. On je tamo pedagog, učitelj ne samo toga kako se trči i istovremeno kotrlja lopta tamo i ovamo., već puno više od toga, a što također utječe i na rezultate te selekcije. Tu je i početak i kraj te aktualne navijačke priče.
Slučaj, usput, nema nikakve veze s nekakvim „hrvatstvom“- kako misle i lupetaju neki medijski, kao, znalci, kolumjnari.Koga briga i ono je osobna stvar, izbor. Uostalom izbornik može biti i Kinez, Amerikanac…, vrijedilo bi isto. Riječ je o običnom profesionalizmu koji zahtjeva i malo znanja, i njegova korištenja, iz pedagogije, recimo, u svrhu građenja zajedništva i jednakosti u momčadi, što kasnije vrijedi za bilo koju u kojoj će, vjerojatni budući profesionalci igrati. Neki moguće i u Betisu, a neki u Kini, Japanu…
Zato HNS nije imao izbora pa je smijenio izbornika, što je čini se i javnost većinski podržala.
Reakcija kapetana Dinama Brune Petkovića bila je donekle očekivana, ali dijelom pretjerana, nu to će također rješavati HNS.
To je trebalo biti sve, nu sad je ostao rep dinosaurusa na kojega će se objesiti svaki vrag i svaka budala i eto rata Sjevera i Juga , kao naručenoga, a nastaloga, nadam se , iz nehata.
Mato Dretvić Filakov
.