Jasenovac, zbrajanje, oduzimanje, revizionizam, „kontekst“…

Došlo u 'Rvacku neko gadno doba, pa ne znaš jesu li „ u ovdje“, da ne napišem „ u Hrvatskoj“, a ne daj Bože „doma“ u domovini, opet opasne jednostavne matematičke operacije oduzimanja i zbrajanja. Jednako opasne su i neke riječi poput „dom“, „revizionizam“, „kontekst“, „negacionizam“, „negacija“…preciznije to ovisi tko ih izgovara, piše i u kojem „kontekstu“. Sada se još ispostavilo da je najopasnije oduzimati i zbrajati u Saboru, nekoj saborskoj dvorani. Dakako, radi se o skupu, „okruglom stolu“ pod naslovom „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“ kojega su organizirali DOMINO i Hrvatski suverenisti  Vukovarci, Radić iz "Peveca„ i Pavliček, ne znam, uglavnom suverenista dva. Poznato je, možda, kako sam prema takvim sortama suverenizma skeptičan prvenstveno zbog suverenista poput Putina, Kim Jong Una, Xi Ji Pinga, eto susjeda Orbana, komšije Vučića…da ne nabrajam. I Trump je „frstaš“ suverenist, pa pitajte Kanađane, Grenlanđane, Dance, Meksikance… Ima kod naših suverenista i „frstaša“ još razloga za brigu ,ali nisu sada tema već mjesto održavanja skupa, znanstvenog skupa.

Prvo, kao zastupnici u Hrvatskom saboru imaju pravo organizirati znanstveni skup na temu kakvu izaberu, suvereno pravo, ako im se znanstvenici  odazovu. Drugo, mogu to i u saborskoj dvorani, ako je to poslovnički dopušteno, uobičajeno, dopadalo se to kome ili ne. Treće, Sabor trenutno ne zasjeda u svojim prostorima jer se građevina Hrvatskog sabora renovira. Hrvatski sabor može zasjedati i na livadi, tko zna zašto, a zatim na istom mjestu dio zastupnika organizirati za-sjedenje , pa to ne bi bio Sabor.

 Trenutno on zasjeda u vojnom objektu na Črnomercu, a ako me pamet služi tom građevinom zapovijeda predsjednik Milanović i nikakav mu problem ne bi bio zabraniti kakav skup. On se ionako Ustava ne drži „k'o pijan plota“, kao što je  poznato. Mogao je Hajdaš otići kod pajdaša Zoke i zamoliti ga za uslugu zabrane, ali nije tak bedast, odlična mu je ovo prigoda za dignuti dreku. I pokrenuti, ekološke, fabrike za proizvodnju ustaša- tu mu je trenutno najvažniji dio „radničke klase“. Pridružit će se možemaši, Benčićka i Urša, zapjevat će Kekinova „ mladu partizanku“, zakrijesit će se krijesovi, stići će i drugovi udrugari, ma orit će se po „šumama i gorama“. Nema brige, „od Vardara pa do Triglava“. Možda dođe i Stipa , on je tko zna koliko puta već pobijedio. Prvi puta 1941. („naši“ , donatori) drugi puta 1945. , zna on , po partizanima ga nosio Duško Bilandžić „krke robe“, treći puta s Tuđmanom, taj ga partizan, dio puta doduše, isto nosio „krke robe. Dvije tisućite pobijedio Tuđmana, istina mrtvog. Pokušao je udar 1994.,al' nije išlo, pa je krenuo u detuđmanizaciju umrloga, ustvari dekroatizaciju. I tako redom. Pisao je, pisali mu, i knjigu, „Kako sam srušio Jugoslaviju“, ali bješe to prijesna laž- već je bila srušena, srušio ju Milošević .

Cvit, Foto Trn

Jasenovac, oduzimanje

Gdje „kvaka 25“? Tamo gdje bila i 1945. i kasnije s otrovnom oštricom „revizionizma“. Nema oduzimanja od Jasenovca niti zbrajanja o Križnom putu. O tome se štoviše šutjelo tko zna dokle, tamo do konca osamdesetih, osim u inozemstvu i na Bleiburgu od strane preživjelih emigranata.

Od koje brojke početi, dva milijuna, milijun i pol, milijun?

Nekako se ustalilo tih sedamsto tisuća, zatefterila Partija i vladika Nikolaj Velimirović, od 2003. svetac SPC-a ( Srbijanske pravoslavne crkve). Vladika Nikolaj zacrtao hram, „širok u širinu visok do neba“, Crkva Srbije je nastavila taj posao, intenzivnije u vrijeme od Memoranduma SANU i kasnije, naravno i danas. Treba znati da je vladika Nikolaj bio i nadareni propagandist, za srbijansku državu uspješno radio za Prvog svjetskog rata u Londonu. Hram „visok do neba“ već jeste, u molitvama je, a tu je svetac jasenovački. Te žrtve u tom ili većem broju, ponajviše njihov broj, množina, bili su najvažnije propagandno mobilizacijsko sredstvo nacional-socijalističke agresije Srbije na Hrvatsku koncem osamdesetih i početkom devedesetih.

Tko voli famozni „kontekst“ eto mu ga, eto mu ratničke trube. (O vladiki Velimiroviću pisao sam u dijelu tekstova objavljenih ovdje u nizu članaka o deustašizaciji Hrvatske, jedan pod naslovom „Permanentna deustašizacija Hrvatske(9)“ može se naći i na internetu, a svi na nezavisnom portalu Trn. com.hr)

Partija je u Jasenovcu izgradila Spomen područje ( svoj hram?) i u njemu postavila Bogdanovićev Cvijet. Spomen područje otvarano u ljeto 1966. Broz obećao doći ,ali nije, bit će se odmarao od Brijunskog plenuma i smjene Leke Rankovića. Delegirao Bakarića, ali Svileni je bio bolestan, pa nije mogao. Uvijek bi se tako razbolio kad je bila neka frka. Zamijenio ga Stevo Krajačić, al' upao u gužvu na autoputu Bratstva jedinstva, zagužvalo se bratstvo-jedinstvo, pa javio da ne će stići već pozvao srbijansku boračku delegaciju na ručak u Lipik. Možete li zamisliti  gužvu koju Stevo Krajačić u ljeto 1966. ne bi mogao očistiti. Nema, nije moguća  ni u bajci, ni u SF-u iz prošlosti. Na koncu govor održao Marko Belinić s kojim su srbijanski borci bili ogorčeni, premalo je spominjao Srbe, a previše Hrvate komuniste. Za ručkom da ih je Stevo Krajačić izvrijeđao „na nacionalnoj osnovi“, a još je dao naloviti žaba pa im za ručak poslužio i žablje krake. Istina Stevo Krajačić je bio poslije i nešto partijski kažnjen. Sam Tito nikad nije bio u Jasenovcu, sigurno je znao i zašto.  

Naravno da je još za komunizma bilo operacija oduzimanja od 700.000, pa nastao rezultat deset puta manji. Ne ću ulaziti u  povijest i metode tog oduzimanja, demografske, terenske , iskapanja, u njima su sudjelovali prvenstveno drugi. Srpski demografi Žerjavić i Kočović, slovenski stručnjaci u iskapanju pronašli i čudne artefakte, uniforme, značke nekako  tamo  nepripadajuće, Partija brojala pa 1964. odustala na šezdesetak tisuća, pec, pec…

E, ali kad se u matematičku operaciju oduzimanja uključio Hrvat-partizan general i povjesničar Franjo Tuđman eto njega u zatvoru, revizionista jednoga i hrvatskog nacionalista.

„
Crvena kalina, ruža, Foto Trn, Danica

Tipfeler“ i revizionizam
Meni je neobično zanimljiv jedan tipfeler u “Vjesniku“ 1981. godine, netipičan utoliko što nije ništa krivo napisano, već zato što je iz rečenice „ispala„ jedna riječ , ustvari broj „sto“ iz govora generala armije Koste Nađa predsjednika SUBNOR-a od 1974. do 1981. Na sjednici SUBNOR-a Kosta Nađ je rekao  kako je „već odavno poznato i znanstveno utvrđeno da je u tom zloglasnom logoru likvidirano oko sedam tisuća, a ne desetci tisuća nevinih ljudi, žena, djece i staraca“. „Vjesnik „ je tako objavio, a onda je došla ispravka, da je ispalo onih „sto“, pa bi to bilo onih „sedam sto tisuća“. Cijela priča djeluje prilično neuvjerljivo jer se takve tiskarske grješke nisu događale kad takvih govornika ili tema, ako bi se nekim čudom i dogodile cijele naklade ili dio otiskane su se uništavale. Slučajno li bi nešto otišlo na kioske, trijebilo se i vraćalo na uništavanje. Vrijedilo je to za sve novine, bez izuzetka i poznato mi je nekoliko sličnih slučajeva.

Ne mislim da bi to bio neki dokaz o stvarnom broju žrtava Jasenovca, ali „znakić pokraj puta“ bez sumnje  jeste.
Ni na kraj pameti mi nije da bi ova tema bila nedodirljiva, i sam sam o njoj pisao mnogo puta, eto u odnosu na ove suvereniste, recimo davno. Uostalom govornici na skupu , koliko sam pratio, nisu izrekli ništa o čemu ne govore i pišu već godinama, prekopali su mnoge i razne arhive od Beograda pa po svim hrvatskim i dr. Ako im se pridodaju oni kojih nije bilo na skupu riječ je cijelom jednom pokretu istraživanja istine o Jasenovcu, ali i svih žrtava u ratu , neposredno po završetku i poraću, izvan službene struje historičara. U čemu je problem, u samoj činjenici da su se te teme  dotaknuli, ili u revizionizmu?  U svemu, još i famoznom „kontekstu“, tome „hramu širokom u širinu, visokom do neba“ ne smije se približiti, ma ni pogledati ga.

Tek o „revizionizmu“. Bez revizije kao metode nema  istraživanja prošlosti, sve stoji tko zna gdje i koliko duboko i zaboravljeno u vremenu. I da sve bude bizarnije „revzionizam“ u istraživanju koristi sve- prirodne znanosti . Bidne prirodne znanosti i same su inače „revizionističke“.

Ali usuprot suvremenoj totalitarističkoj inkviziciji- „ipak se kreće“. Fantastično je kako je ova inkvizicija „ u ovdje“ spoj  komunističke i vjerske, svetosavske- obje sastavnice iz  uvoza. Nešto neobično slično ima i Putin, spoj staljinizma i pravoslavlja( inačic ruskoslavlje) s dodatkom nacizma (Ivan Iljin)pored ostaloga. I kod njega revizionizam glavu skida, nema istraživanja Gulag-a, Staljinovi kipovi se glancaju, Društvo Memorial kojega je osnovao Andrej Saharov 1988. zabranjeno, a Sibir ponovo radi… i t.d.

Istraživanje II. Svjetskog rata trebalo bi postati saborska  tema, eto za početak na Odboru za obrazovanje i kulturu, ili utemeljiti novi, uključivanje znanstvenih institucija i znanstvenika.

Jedino što treba je izbjeći galamu i dreku, jer u njima nit se čuje, a neki i obnevide pa bi se Zvijer , nevažno crna, crvena il' šarena „ u ovdje“ mogla udariti, ona ovdašnje male jedinke ne razlikuje – svi su joj lovina,  ovo joj je tek obično lovište.

Mato Dretvić Filakov