Jergović, stručnjak za rode i širitelj kuge šovinizma  

Nešto se uzburkala medija s tim srbijanskim , kažu, popularnim glumcem u regionu, a i šire. Nisam vidio razloga „ uletavanja“ u tu mutnu vodu, osim da –rečenicom- konstatiram kako eto u Srbiji nema nenormalnih. Uporno i uporno takve tražim, makar one koji su protrčali ispod munje  , pa su malo munjeni,  al' jalov mi pos'o. Tamo ima i zlata i srebra i litija sad našli, al' nenormalnog  Srbijanca jok brale.  Na moju žalost ovaj ispade čak i normalniji, on nam je zbog čuke-  njemačkog ovčara još k tome-  bio u stanju nabiti na nos  i Francetića i Jasenovac i Loru... u kratkom monologu.  Što bi mi bilo ostalo  do li, oduševljen , konstatirati kako su i Hitler i Tito voljeli njemačkg ovčara- i nastaviti tim putem. U toliki smrad se ipak nisam htio „bacati“.

Ni  uključivanje prijatelja mu iz odavde  Ante T. protiv dotičnog prijatelja-glumca i gadno ogovaranje uz zaključnu tvrdnju kako se radi „o budali“,  nije me moglo motivirati. Da sam se i  hvatao teme bio bih tada  glumca branio.  Sve u svemu ništa novoga,  samo stara, pljesniva, priča , tek igrica  tko ima veće pravo na deranje kože Hrvatima  s jasenovačkom kamom, mitom. Svakako pametni kao Tomić , a ne budale, kao  Sergej Trifunović, ustvrdio je prvi.

Jergović- stručnjak za rodina gnijezda

Ne bih se  tom smrdljivom blatu, ustajalom kalu ni približavao – da nije u njega uletio stručnjak za rode i rodina gnijezda i samsvoj jezični zakonodavac Miljenko Jergović . Kad može taj uporno po mediji iz svog medijskog gnijezda izbacivati nečist mogu ja, barem kad prolazim ispod, staviti šešir na glavu. Malo veći od Tomićeva, recimo sombrero.

Sa sombrerom preko ušiju krećem u avanturu.

Nekoliko dana nakon što je donio Obznanu zakona o jeziku „ovdašnjim govornicima“, o čemu sam pisao, objašnjavao je Jergović čitateljima  tog nejezika „ zašto su rodina gnijezda preživjela sve strašne oluje i nevremena u ljudskoj povijesti“. Kako već napisah - jer Ja , I, Ich… sam zakon o jeziku- u 24 časa, 29. jula 2023. , ali i u Autografu kod Pilsela i Josipovića, istog dana, pod malo izmijenjenim naslovom : “Zašto su rodina gnijezda preživjela sva strašna nevremena“, poslije još i na svom blogu.

Od svih stradanja prirode, ljudi,  građevina, bilja i životinja za  nevremena, orkanskog vjetra ( i 180 km na sat)  nekoliko pogibija za i poslije nevremena u Slavoniji, ali i „regionu“, od padova  s krova za popravaka, strujnog udara… najviše ga je pogodio naslov „Čudo u Slavonskom Brod“, članka, ili članaka, koji govore kako je eto svašta stradalo, ali jedno rodino gnijezdo- nije.  

„ Ono što urednici portala ( navodno ateističkog, o.a.)nisu znali,  jer da jesu onda ne bi objavili vijest o „čudu u Slavonskom Brodu“, jest da nevrijeme nije preživjelo samo ovo gnijezdo. Preživjela su sva gnijezda oko Zagreba, a njih je oko Kanala Odra na stotine. U četvrtak , jutro po nevremenu, u gnijezdu koje se nalazi u centru Lukavca, na rubu Turopolja, mirno su sjedile obje rode…“ – zapisao je. Pa kreće priča i više nego „slobodna od činjenica“.

Gnijezda letećih zečeva na livadi

Prvo, tvrdim kako „oko Kanala Odra“ ne da nema  „na stotine rodinih gnijezda“, nego nema niti jedno. Razlog zašto ih nema je taj što „Kanal Odra“ jednostavno ne postoji. Postoji rijeka Odra, turopoljska još donekle prirodna ljepotica.

Postoji i tzv. odteretni kanal Sava-Odra ( rijeka-rijeka, planiran kao Sava- Odra-Sava) pri čemu je taj kanal suh, bez vode, osim lokvi za jačih kiša i ustvari je livada. Mislim da se kosi i održava, a uz njega, blizu Lukavca svojedobno je bila farma koza koje su pasle po kanalu. Od 1979. kad je dovršen  tek je osam puta bio, nakratko, po nekoliko dana,, pun mutne i hladne vode i to većinom u vrijeme kad su rode već davno odletjele u svoj drugi dom , u drugi dio svijeta, ili su već bile na putu.  

Zbog livade zvane u tekstu „Kanal Odra“ rode se  uokolo ne bi gnijezdile. Možda bi se gnijezdili  leteći, možda uskršnji, zečevi, ali to bi bilo moguće u pijesmici, fikciji, bajci, ali ne i u kolumnjarskom „edukativnom“ tekstu , s visoka , iz luft balona napuhanog Jergovićevim znanjem i „činjenicama“.

Za rodino gnijezdo u Lukavcu važna je rijeka Lomnica koja teče uz kanal Sava-Odra, i sama ovdje uređena, „kanalizirana“. Zatim selo, ljudi, okolni potoci i potočići, stalni i povremeni, šume… vjerojatno i sjećanje  „rodine civilizacije“  kako je  svojedobno, pa i ne tako davno  cijelo ovo područje plavila Sava- od Utrina pa  tamo do prvih obronaka Vukomeričkih gorica. Ipak u cijelom ovom uratku  „slobodnom od činjenica“  najvažnija je činjenica da je za  rodino gnijezdo u Lukavcu stup izgradila, postavila- velikogorička Elektra. Takvu suradnju HEP-a i roda vidio sam prije koju godinu u okolici Vrbovca, eto je u Slavoniji…  Civilizacija roda se dakle koristi s, ovo malo, građevinskih stečevina, ljudske civilizacije u ovim krajevima.

Ne znam koliko ima rodinih gnijezda u dolini Odre, u Odranskom polju, ali malo dalje , u Lonjskom polju, ih doista na stotine. U  selu Čigoč, glavnom europskom selu  roda, njihovom Beruxsellesu, pročitah,  više  ih je nego seljana.  Gnijezde se, zamislite, po krovovima kuća. Starim drvenim posavskim „građevinama“.

Bez straha od oluja, požara- stave ih na dimnjak ponekad. I općenito žive sa seljanima i njihovim blagom, konjima, govedima, love uokolo, po vodi i zvan vode.  Nekada, dok se oralo s konjima, pa i manjim traktorima, slijetale su na svježe oranje i lovile kukce, male životinje.

  Lukavec „na rubu Turopolja“ – locira ga Jergović. Ne će biti, sjeverni „rub“ Turopolja je desna obala Save, Utrine, Novi Zagreb, a južni Vukomeričke gorice, južni obronci ovoga lijepoga maloga brdovitog sustava.

Sviti trajno gnijezdo u Turopolju, čak dva, jedno svakodnevno i drugo ladanjsko, a ne znati  minimum „pozitivne geografije“ kraja , još se onda razumjeti i u tamošnja rodina gnijezda, pa izvući niz globalnih , „odrastnih“ i inih zaključaka i s visine ih prosuti po glavama običnih čitatelja, e pa stvarno moraš biti leteći Superlumen.

Ništa za  kolumnista/pisca neobično, njegov je to model obračuna  i s ovim i s ovima „u ovdje“. Jednostavno je, od lijepoga napraviš ružno,  ružnome, makar  i sitnici, uvećaš, dodaš ružnoće. Potrebno je samo u tekstu pronaći  središnju rečenicu, a onda se sve samo od sebe  raspliće, govori, pjeva, k'o pijesmica.

Potraga za ključnom rečenicom

Kad sam doznao da je pisao i o „slučaju“  glumca Sergeja Trifunovića krenuo sam potražiti tu ključnu rečenicu. ( „ Sergej Trifunović, Europa je uvijek tamo gdje su i veliki europski glumci“, jergović com.)

 Da je živa naša Nera, koker španijel pedigrea engleskijeg od britanske kraljevske dinastije, ona bi mi ju odmah nanjušila.  Posebno stoga što je bila u dobrim odnosima s njemačkim ovčarima, a ovako moram sam. 

Čitam, taj glumac je lijep i pametan, nadasve talentiran. Za njega su Brando i De Niro pik sibneri. A tek kako glumi huligane, osobito post jugoslavenske.  Europska  glumačka veličina, ma svjetska i nad svjetska  i sve tako. K'o građanin je malo 'nako, na svoju felu, znate ono- umjetnici. Al' u duši je sućutan, svakome spreman pomoći u nevolji.  „Možda bi samo on mogao iz čista mira za vas poginuti“, zakucava Jergović . O ne, samo to ne !

I tako svašta nešto što nema nikakve veze sa slučajem čovjeka i psa, zapravo s običnim kućnim, kupališnim i uličnim redom.  Jednostavno- niks bogzna kaj.

Nego gdje je ta ključna rečenica, mamicu joj, gdje se sakrila?

A evo je: „Nepismenjaci i šovinisti pišu da je Sergej Trifunović „srbijanski“ glumac. ..“ Prevedeno na hrvatski- ustaše. Bože, što ću sad , u prvoj rečenici sam napisao kako se radi o „srbijanskom“ glumcu.  Objesiti  se ovdje na sjevernom „obodu“ Turopolja, skočiti u Savu s  betonskim blokom oko vrata. Ili se vješati na  prvom hrastu tamo iza „Kanala Odra“ na „obodu“ Lukavca, čitavi su nisu stradali od oluje ? Možda na južnim obroncima Vukomerićkih gorica…? Ili ću čekati da po Jergovićevu nalogu  današnji  prirast KGB-a  iz filijale  Udbe dođe po mene… Uostalom Jergović je donio Obznanu  zakona o jeziku. I odmah krenuo u primjenu. Njegov zakon sankcionira već i samu po-misao, jer napisati da je  Trifunović „srbijanski“ glumac isto je kao i da si ga ubio i, valjda , bacio u Savu. Za Beograd. I eno ga u Beogradu, dočekuje  srbijanske košarkaše. Poveo i psa, doduše  na uzici.

Jergovićev detektor pri-misli

Ovako pak piše Jergović „ Misaoni je to intervent ( kuje pisac i nove riječi, doduše latinske. o.a.)preuzet iz jezičnog i govornog iskustva Nezavisne države Hrvatske, kad ništa nije smjelo ni moglo biti- srpsko.“ 

Verbalni delikt iz onoga sustava  mila je majka  prema novome, Jergovićevu misaonom deliktu. U međuvremenu  tehnologija napredovala , pa umjetna inteligencija…Ubuduće će vam Jergovićeva misaona policija  po ulicama stiskati na čelo detektor misli i identificirati ih dok su vam možda još u leđnoj moždini. 

Kontrolirat će sve riječi, imenice, posvojne pridjeve, veznike, točku ( oprostite „tačku“) zarez… Testni uzorak bit će kako biste tvorili posvojni pridjev od „Srbija“. Ako je „srpski“- slobodan , ako je „srbijanski“- vodi ga! Ne znam jedino što će biti sa Srbijancima koji dođu Hrvatsku, recimo kao turisti. Što će Jergovićeva Misaona Udba učiniti sa ženom kojoj  je ime „Srbijanka“, a ne možda „Srpkinja“, što sa srbijanskom rakijom, srbijanskom narodnom nošnjom, što sa Srbijancima koji koriste pridjev „srbijanski/o/a“.  Na dodatnu analizu opanaka , pa ako je na njima blato, o Bože  srbijansko…dugo bi bili u pritvoru.   Puno duže od ovoga  srbijanskog glumca. Ili će i oni kad dođu u Hrvatsku , ako toga još bude, morati, iz pedagoških razloga isključivo koristiti pridjev „srpsko“.

Kad ovako rastrančiraš Jergovićeve tekstove( s kojima me Netko kaznio) na trenutak pomisliš kako se radi o neznalici , budali, letećem krelcu… Nažalost , potpuno krivo. Radi se o znalačkom notornom šovinistu , kako za druge vole  napisati takvi kao on. U njegovim tekstovima krije se neka rudimentarna mržnja. Primjerice  daleko je od istine da on ne bi znao kako se pridjevi „srpsko/a/i“ od početka osamdesetih rabe  smjerajući  na  „veliko srpsko“, a u novije  vrijeme na „srbsko“ izvedeno iz „srbskoga sveta“. Pa to i rode i vrapci znaju,, a da ne bi Jergović. Osim što je ordinarni šovinist , fol anti, ustvari antihrvatski.,,   „u ovdje" je i navalni igrač „srbskg sveta“.  Obukao je i sličan dres,, "imidžisao" se u - Aleksandra Dugina. Valjda da nam još utjera straha u kosti.

Sve je to iz iste još zaostale stare karaule, nimalo bezopasne, u kojoj vlada mentalna kuga šovinizma u toj lažnoj formi . Završavam s  Jergovićem. Pamtit ću ga kao stručnjaka za rodina gnijezda, da i sam ne obolim od te kuge.

Mato Dretvić Filakov ..