Kako premostiti Most?

Smiruje se delta, ali stiže omikron. I virus referenduma. Bidni politički, etnički i ini Hrvati svašta su već premostili, pa će valjda premostiti i Most. Kad čujem ili pročitam riječ, imenicu, pojam „most“ asocira me na gradnju, graditelje. Na olakšani promet, pješice, biciklom, bilo kako, olakšanu komunikaciju, trgovinu, putovanja…Tome ček služi i tzv. zračni most obično u kakvoj nepogodi, žurnoj potrebi, komunikacije na većoj udaljenosti. U početku je i ovdašnja „politička mreža“ Most tome smjerala. Stvarat će eto „zračne“ premosnice od općine do općine, od grada do grada, od sela do sela, tamo od Metkovića, pa „okrug“ Hrvatske  do Tompojevaca. Bješe to Most nezavisnih lista.

Platforme

U novije vrijeme na političkoj bojišnici pojavile su se i tzv. platforme. Nešto, kao, uzdignuto iznad političke stvarnosti,svakodnevice, koje obuhvaća sve i svašta, nezavisne od stranaka, kapitala ( e baš) udruge i udrugare, stručnjake za koješta, pametne i pametnije i tko zna što i koga sve ne. Sve se one dodvoravaju „malim“ , „običnim“ ljudima, pritom ih promatrajući s visoka, odozgor- s platforme. Osim što su izdignute platforme su obično u magli i dimu. Najnovija je platforma Možemo!, koja se pak pravi da nas promatra s bicikla. Trebali bi stoga nabaviti one prastare s visokim prvim kotačem, bolje bi nas vidjeli. Bicikl je inače prastaro prijevozno sredstvo, staro, tu negdje, kao i Komunistički manifest. Kom. Manifest mi sasvim prirodno pada na pamet; bicikl je , konačno, postao ideologija, a prijevozno sredstvo ostao tek usput. Jadni bicikl, iz pjesme (Špišić-Britvić n. pr.) skroz je u Zagrebu propao, sve do dna ideologije. Mogao bi i nestati kao opasan po okoliš, mislim njegovi vozači koji dok bicikliraju, vrlo vjerojatno, ako se još prethodno „našišaju“ faširanaca od graha, ispuštaju opasne plinove. Pa prosječna „kubikaža“ ispuštenog plina, puta milijarde (8,9), pa još puta dva do tri dnevna obroka „paše“… I ode klima. Ili će otići biciklisti. Prvo doduše goveda, pa onda biciklisti. Tako ti je to: „Imaš biciklista, imaš problem, nemaš biciklista, nemaš problem“, što rek'o najslavniji brko.

Raz-gradnja

Vratimo se dobrom starom Mostu. Na izborima 2015. postigao je doista dobre rezultate, te je mogao sudjelovati u vlasti. Trč' 'vamo trč' tamo, između SDP-a i HDZ-a, kao onaj Buridanov magarac između dva plasta sijena, i ubrzo ode vlast koje se nakratko dočepao. Slično je bilo i 2016., ubrzo ga potjerao Plenković. I tako se Most , umjesto graditelja mostova, iskazao kao raz-graditelj. Na zadnjim izborima (2021.) rezultati tako tako, osim što su mu prišle dvije zanimljive ličnosti, supružnici Raspudić- Selak, sveučilišni nastavnici. Stari mostaši po starom, uključivo i njihov narodni tribun Miro Bulj koji je još osvojio Sinj na lokalnim izborima. Očekivao sam od njih neku „rekonstrukciju“ Mosta, barem antikorozivno bojanje, nu ništa od toga. Nakon okupacije saborske govornice na bezveznoj temi, ali i općenito ( o čemu sam ovdje pisao) priča o Mostu ušla je u uobičajenu kolotečinu. I prije toga se događalo nešto čudno, slaba suradnja Suverenista, Mosta , Domovinskog pokreta, njegova disolucija…Sve se nekako svodilo, u Saboru i uokolo, na „deranje“ Plenkovića i HDZ-a ( lopovi, korupcija) a zatim famoznog „stožera“. Na tim i sličnim temama iole neupućeniji promatrač često nije mogao utvrditi je li Benćička u Mostu , Grmoja u Možemu, u Fronti kod Kate, kod još pametnijih i tako u krug.

Onda su Suverenisti povukli katastrofalni politički potez, prikupljanje potpisa za referendum o kuni. Usred Corone, a bilo nje ili je ne bilo, rat traje. Ne znam kako im nije bilo jasno da je to čisti politički autogol. U tome im nisu zdušno asistirali ni oni od kojih bi se možda moglo očekivati kako im je kuna barem jednako prirasla srcu kao i novčaniku, recimo Most. Računali su Suverenisti na omiljenost kune među Hrvatima, ali prethodno nisu analizirali je li to doista baš tako. Od simbola državnosti, suverenosti, Hrvati najmanje drže do kune. Mnoštvo je razloga za to koje ne ću opisivati, a baš se ni ne razumiju u monetarnu suverenost, koje uostalom odavno nema. Da su se samo sjetili „hrvatske lisnice u hrvatskom džepu“ i, najbolje, zlatnika u lisnici, bez obzira čija je „glava“ ,a  čije „pismo“ na njemu, koliko su se Hrvati „eurozirali“, kredita u švicarskim francima, svojedobne obljubljenosti njemačke marke…sve bi im se razdanilo. Ovako su samo pomogli Plenkoviću, a sebi snizili politički rejting. I natovarili sumnju kako su odigrali za HDZ.

 

Foto Trn.: Antivirus


Smrt potvrdama! Sloboda narodu!

Sad je na referendumski put bez povratka krenuo Most, a na svoj način ga na njega nagovara i skoro cijela oporba, s figama u džepu. Razorit će HDZ i stožerokraciju referendumom i umjesto nje uvesti narodnu referendumsku Stožero-Croatiju. Potpise za referendum će prikupljati u vrijeme Došašća, poznatijega ovdje kao „Advent“ po trgovačkom šarenilu nego po vjerskim običajima, pa još jedni trgovci više-manje. Glavni povod su tzv. Covid potvrde ( u nastavku Corona potvrde) koje inače „nastaju“ prebolijevanjem te „gripe“, cijepljenjem, i testiranjem onih koji se inače ne žele cijepiti. Ova potvrda je samo jedna od stotina potvrda, što istih što različitih, koje čovjek u životu mora izvaditi, a među njima je i mnoštvo medicinskih, iz sustava zdravstva. Ograničavaju li potvrde slobodu , općenito? Svaka potvrda istodobno ograničava i omogućuje slobodu, primjerice zdravstvena potvrda povezana s upravljanjem motornim vozilom, pa one u vezi dobivanja posla , itd. Corona potvrda tako s jedne strane omogućava onome tko se ne želi cijepiti da se, bez obzira na razloge, ne cijepi. Ali mu kao tako slobodnome onemogućava pristup, boravak, rad na nekim mjestima dok testiranjem ne dokaže kako nije zaražen. Tamo  sloboda, ovamo nesloboda , uostalom kao baš kod svake potvrde. Tematizirati nekakvu potvrdu referendumski, ili ju uzeti kao povod, u vrijeme kad skoro svaki građanin, htio ne htio znao ne znao, u mobitelu , s ili bez svoje volje o sebi nosi tko zna koliko potvrda, potpuni je promašaj. O potvrdama još samo ovo- čovjek se rodi s potvrdom- izvod iz matične knjige rođenih i umre s potvrdom- izvod iz matične knjige umrlih. Prva je neophodna za različite svrhe, od kojih su mnoge čisto tlačenje, gore od neslobode. Druga mu više ne treba, ali ako je tko iza njega ostao, a naročito što, trebat će nasljednicima. Znaju li mostaši kako si ljudi zbog nedobivanja nekih njima važnih žarko željenih potvrda, znaju oduzeti život? Smrt potvrdama, sloboda narodu. Ukinimo ih sve, a ne jednu po jednu.

Politička bitka na poljima smrti

Ipak od ovoga načelnoga razglabanja o potvrdama važnija je stvarnost u kojoj se referendum, prikupljanje potpisa,  odvija.  Samo „sitnice“ o njoj. U danima dok   Most provodi političku proreferndumsku harangu, ispričavam se, politički marketing, dnevno umire  između sedamdeset i  više i pedeset bolesnika na bolničkim Corona odjelima. Jesu li oni umrli od nečega, s nečim, ničega, s potvrdom, bez potvrde. Je li za neke smrti kriv i Stožer, za neke tzv. antivakseri, za neke i provakseri, farmaceutske multinacionalke čiji je profit veći i od vojnoga kompleksa, znastvenici koji šute, oni , poput Đikića, koji i politiziraju pandemiju- potpuno je nebitno. Smrti od „toga“ su stvarnost. Vrte se respiratori, troše tone kisika  po Hrvatskoj dnevno, često uzaludno, zdravstveni sustav je preopterećen, liječnici i sestre na Corona odjelima skoro na izmaku snaga... Koliko je stradanja od neodlaska liječnicima ( strah pacijenata, odgoda „hladnog pogona“ i sl.) I baš kako se taj četvrti, peti val delte u Europi počeo smanjivati- eto omikrona. Usred te globalne kakofonije, socijalne i pojedinačne psihpatologije, medijske presije i represije gospodarskih posrtanja, pokušaja političke uporabe i mnogih političkih zloporaba, sve do uvođenja elemenata diktature,  i raznih zamislivih i nezamislivih problema, a koji svi barem na neki način zapljuskuju malo hrvatsko bojište, usred toga svjetskoga rata- referendum je samo još dodatak soli na društvenu ranu.  Ovo je rat, bez obzira kako je nastao, slučajno, prirodno kao rezultat navodne evolucije, ili je „dizajniran“. Koji se spustio i u pojedinca pa je ujutro provakser, a popodne antivakser. Kad navečer dospije na respirator mijenjao bi stav, ali je to ponekad uzaludno. Evo još malo ratova ili potencijalnih ratova. Kina, Tajvan, Kinesko more, Amerika, Kina-Indija, Pakistan-Indija, Iran i ostali, Ukrajina-_Rusija-NATO, tzv. Balkan…Još i domaći između dva brda. Onaj se tamo na Farmi Pantovčak opasao žicom (ustavnom fol) a vojsku će na one na Griču, valjda.  

U ovom potpunom društvenom zloglasju nedostaje još samo jedan zao glas u zajednici, ustvari buka, dreka, svađa  o potvrdama.  Ima li boljih uvjeta od toga za zavođenje totalnog totalitarizma, od bitke tko će biti gospodar smrti. Koje li besćutnosti. Mostaši tvrde kako se oni bore za demokraciju koja je u Coroni oteta. Kratkovidne li političke mreže, pa totalitarizam, globalni, je stigao i prije Corone i on se ne plaši nikakvog referenduma. Suprotno, na mnogim mjestima totalitarizam je i referendum (jednom) koristio kao svoje oružje. Koje li besćutnosti na poljima smrti, maroderske li politike. Što se pak rušenja mrskoga HDZ-a tiče, rušite ga , baš me briga, ali, ako je ikako moguće, boljim. Može se  dogoditi da Most i sruši HDZ, ali on sigurno ne će prigrabiti vlast. Očistit će put za „bicikliste“, pa će  mostaši skupa s ostalima ubuduće biciklirati i „pasti“ uokolo. Neko vrijeme. Kad smo još kod referenduma eto primjera iz jedine prave referendumske zemlje, Švicarske. Švicarci su si, i referendumom, na vrat natovarili Corona potvrde.

Bidni politički, etnički i ini Hrvati svašta su već premostili, pa će valjda premostiti i Most.

Mato Dretvić Filakov počnite pisati...