Kakve mi to izbore imamo? (2)
Ovo je nastavak teksta „ Milorad Pupovac kao joker Kvisko protiv HDZ-a“.
Skori izbori, smatram, imaju kvalifikacijsko pitanje slično referendumskom :
-Jeste li „za“ Putinovu agresiju na Ukrajinu ili „protiv“.
Moguća je i inačica :
-Jeste li za ostanak Hrvatske u Euniji ili prisajedinjenje Putinovoj Rusiji. ( Napomena: prisajedinjenje znači Anschluss)
Nažalost tako jest, nudi se izbor između sve samih diktatura, carstava, , svjetova i kakve takve demokracije.
Pitam stranke, partije, pokrete , pojedince, udruge, zadruge, crkve, rodne, nerodne, i druge sudionike izbora i kampanje. Tako ću počinjati svaki eventualni tekst o toj temi.
To će biti moj „ceterum censeo“ i na početku i na kraju uradka, primjeren za vrijeme raspadajućih carstava. Ne smatram da išta treba „razoriti“, već sačuvati od agresije prije svega. Razaranje dolazi s njom, tko zna sve čaga, a možda i Svega.
Ostala
„vitalna“ pitanja , o tom potom, uključivo i „problem Pupovac“. on osobito, žao
mi je, ali irelevantna su.
Foto Trn
Gdje smo?
Slijedeće što, predizborno, postizborno, a i svaki Božji dan, treba znati je odgovor na pitanje : A gdje mi to jesmo, prvenstveno kao država?
Odgovor je jednostavan- članica državne tvorevine, države Eunije, ma kako ona „labava“ bila, raspada li se ili se zapravo još stvara. Formalno ravnopravna članica , koliko pak stvarno to ovisi o mnogim faktorima, od razvijenosti, znanju, iskustvu političkog i inog odnosa snaga, i.t.d, i.t.d. Tamo smo prenijeli dio suvereniteta, previše il premalo, ha, tko će znati, ali onoliko koliko smo, kao država, morali da bi „sjeli za stol“.
U svakom slučaju „ostalo“ nam ga je nešto više nego za povijesnih boravaka naših predaka u sličnim formacijama tamo još od malo poslije „stoljeća sedmog“. Od tada žeravica hrvatske državnosti bila je ugašena samo u razdoblju od prosinca 1918. do travnja 1941. Tada je obnovljena u vrijeme koalicije, pakta, dva totalitarizma, komunističkog i nacističkog u ratno vrijeme, pod „patronatom“ jednoga, a nakon Drugog svjetskog rata pod drugim uz nove, slične, stege koje su se s vremenom otpuštale. Odgovor na ovo pitanje je ustvari predizborni.
Ovoga puta je još i ovo. Europske demokracije su višestranačke, rijetko se, na izborima dogodi jednostranačka vlast, a onda su i vlade uglavnom takve, višestranačke. Isto vrijedi za suvremenu Hrvatsku, od prvih višestranačkih izbora pa nadalje, a posebno od Vlade demokratskog jedinstva( kolovoz 1991.-kolovoz 1992.). Slijedi prva poslijeratna i postuđmanovsaka tzv. siječanjske šestorke, SDP, HSLS, Ls, HSS,HNS i IDS koja je vratila „točak istorije“ unazad i , samo usput, pokrenula proces detuđmanizacije.
Poslije „trećejanuaraca“ sve su vlade višestranačke, ovako ili onako, a od Sanadera u njoj su predstavnici SNV-Srba.
Milanović je u Vladi imao „svoje“ Srbe i da sada ne ulazim u istraživanje nazočnosti Srba na nižim razinama od ministra, javnim poduzećima i sl. Tako smo stigli i do ove druge Plenkovićeve Vlade koja je koalicija HDZ-a i manjina. Što je mogao činiti kad je Most kao koalicijski partner „zabio nož u leđa“ Karamarku, a zatim u pokušaju i Plenkoviću? Što li bi tek bilo da je uzeo Bruce Leeja , pa da mu taj „građanist“ iz Mostara „zavrće ruku“?
Koalira sa „strankom zdravog razuma“, kako se zove jedna u desetak i više godina starim srbijanskim humoreskama, koja je ovdje dobila kraće, učinkovitije ime- Pametno. Baš pametno.
Već poduže
je ova demokracija, kakava bila, ali višestranačka. One stranke u početku
djelovanja ili nastale racjepom neke starije, koje nisu bile koalibilne, naučile
se i bile spremne i postizborno koalirati završile su na političkom Mirogoju.
Pun ih, a neke sse upravo tamo spremaju.
Cvit, Foto Trn
Uloga DP-a u skidanju HDZ-a
A Domovinski pokret, nova desnica od starih, uglavnom HDZ-ovih kadrova, barem u vrhu, ustvrdio je kako „s Plenkovićem ne će“( Škoro) a realno, bez obzira na naknadne neiskrene izgovore, doveo Milanovića u „kuću“ Pantovčak, kojega , makar izokola ili šutnjom i dalje podržavaju, iako se namlatio vukovarskih branitelja i branitelja uopće kao predsjednik Vlade. O njegovu odnosu prema HOS-u ne bih, ali, eto nije se protivio da prošli Dan sjećanja baš HOS bude u središtu pozornosti. Strpljivo je hodao iza zastave HOS-a, iza pogubnog prvog „bijelog“ i spremnih za domovinu , a ne kućevinu. Sve je to, dakako,sadržano u njegovu „desnom skretanju“. Od izbora do raspuštanja Sabora RH DP je sa 16 spao na šest zastupnika, a među prvima je brod napustio „kapetan“ Škoro kao što je svojedobno napustio i HDZ, ali tada kao „mornar“. S njim otišla i sestra. Odradio? Ne znam, neka govore rezultati.
HDZ je, nakon što je u njemu stasao kao političar, i sadašnji predsjednik DP-a Penava napustio.
Prvi slični
slučaj pokušaja rušenja HDZ-a zbio se za tzv. puča Mesić- Manolić i ubrzo sa
strankom HND (navodno radno „NDH“) koja je u međuvremenu otišla u stečaj. Mesić
ju je napustio već za dvije godine i prešao u HNS, dok je Škoro to učinio puno
brže. Nakon obavljena posla ili samo pripreme terena, jer bez njega na izborima
ne bi prošlo 16 zastupnika u Hrvatski sabor, možda ni šest, a najvjerojatnije
ne bi ni bilo DP-a, koji se uostalom na izborima natjecao kao „Domovinski
pokret Miroslav Škoro“. Mesić-Manolićev unutarstranački udar bio je s lijeva, dok je DP udario navodno s desna.
Onda je meta bio predsjednik države, sada je predsjednik Vlade, a HDZ u oba
slučaja- od bivših članova. Razlike će
mi netko morati „nacrtati“. Mogao bih i sam uzeti neku teorijicu urote pa
risati. Al' bi bilo veselo, posebno stoga što za politiku, uključivo stranačku,
nije najvažnije kamo smjera već gdje stigne.
.
Ništa, Foto Trn
Kakvo li je ovo vrijeme?
Da, onda je u ratno vrijeme, bilo nekakvo primirje, sada da je mirnodopsko . Prošlih sto godina proteklo je kao razdoblje između ratova, uz jedan „autohtoni“ na „ovim prostorima“.
Od 2014. traje novi, europski, ruska agresija na Ukrajinu, baš zbog toga što ona želi u Euniju, a ne nazad u totalitaristički imperij. I u NATO, ako ga Trump u međuvremenu ne „rasturi“, a ima žarku želju i dobru volju. Priča o lovi za naoružanje je za budale. Uostalom Amerike bez Europe ne bi ni bilo. Kako na početku, tako i na kraju.
Dodamo li još propagandne, medijske, internetske , hibridne…, eto još rata(ova) koji teku, a i bombica iz onoga „oružnog sukoba“ doletjela i sletjela u Zagreb. Domovinski rat, da traje, samo je sada još kompleksniji i bez oružja. Zasad.
Cijela je Europa u groznici rata, ovako ili onako, na ruskoj ili ukrajinskoj, ili svojoj demokratskoj strani i sa domaćom proruskom snažnom „desnicom“, „ljevicom“….I države su na toj strani, Orban , krenula i Slovačka. Žal za ruskim tenkovima? Ma sad su ljepši, ukrašeni sa „Z“, crvenom zvijezdom, a stiže i Totenkopf ( mrtvačka glava, wagnerijanci).
S Orbanom se u Budimpešti slikao Stjepo Bartulica. Ispod zastave velike Mađarske poručio „Hrvatska na prvom mjestu“, parafrazirajući još i Trumpa. Pomoći će Orban Hrvatskoj u vezi obitelji, Gdje, u Ugaro-Austriji ?
Prijatelj Vučićev i zaštitnik Dodikov. Uveo , za Vučića, novi jezik u Vojvodini, preko Subotice – bunjavački , za cijelu obitelj.
Bilo to u okviru neke konzervativne internacionale posvećene (i) obitelji. Dva uzorna , nadasve konzervativna obiteljska čovjeka, Putin i Trump, koji hoće svoja carstva, prvi Istočno crveno, gdje sunce izlazi, drugi Zapadno, gdje Sunce zalazi, učiniti velikim opet- nazočni duhom. Putin-trumpovski , obiteljski, globalizam. Najradije bih zavapio onu: Zemljo…! Al' neprimjerena je trenutno od Zagreba do Banovine, do Islanda i šire.. Zato ću samo sjesti na obalu Save, za niska vodostaja i ridati- da me još tamo živuće ribe čuju.
( Nije Kraj, nastavit će se, ceterum censeo)
Mato Dretvić Filakov